Formula 1 – sezona 1956. je bila 7. sezona u prvenstvu Formule 1 . Vozilo se 8 utrka u periodu od 22. siječnja do 2. rujna 1956. godine, a prvak je postao Juan Manuel Fangio u bolidu Ferrari . Ovo je bila prva sezona u Formuli 1 za Joakima Bonniera , Tonyja Brooksa i Wolfganga von Tripsa .
Argentinac Juan Manuel Fangio osvojio je četvrti naslov svjetkog prvaka u Formuli 1. Ovog puta s momčadi Ferrari . Britanac Stirling Moss drugu je sezonu završio kao doprvak, ovog puta vozeći za Maserati .
Za razliku od prethodnih sezona, ovog puta se Fangio nije "prošetao" prvenstvom. Borba za naslov prvaka vodila se između Fangija, Mossa, Petera Collinsa u drugom Ferrariju i Jeana Behre u drugom Maseratiju. Collins je svoju prvu pobjedu u Formuli 1 ostvario na Velikoj nagradi Belgije ove sezone, a pobijedio je još i na Velikoj nagradi Francuske . Mossu je pripao Monako i Italija , a Fangiju VN Velike Britanije i VN Njemačke . Behra nije pobijedio, ali je s pet podija u sedam utrka bio u igri za naslov. U Buenos Airesu pobjeda je pripala Luigiju Mussu i Fangiju. Musso je odvozio prvih 30 krugova, a nakon toga ustupio je svoj bolid Fangiju. U Monzi, Fangio je opet odustao, no ovog puta Musso je odbio ustupiti mu svoj bolid na svojoj domaćoj utrci. Umjesto Mussa, ponudio se Collins, koji je i sam bio u šansi da osvoji naslov. Fangio je tu utrku završio na drugom mjestu.
Utrka 500 milja Indianapolisa pripala je Patu Flahertyju .
Popis ne uključuje američke vozače koji su se natjecali na 500 milja Indianapolisa.
Konstruktor
Momčad / Sudionik
Šasija
Motor
Gume
Vozač
Utrke
Ferrari
Scuderia Ferrari
Ferrari 555
Ferrari DS50 2.5 V8Ferrari 555 2.5 L4
E
P
Juan Manuel Fangio
1–2, 4–8
Eugenio Castellotti
1–2, 4–8
Luigi Musso
1–2, 7–8
Peter Collins
1–2, 4–8
Olivier Gendebien
1, 5
Paul Frère
4
André Pilette
4
Alfonso de Portago
5–8
Wolfgang von Trips
8
Scuderia Centro Sud
Ferrari Tipo 500
Ferrari 500 2.0 L4
P
Giorgio Scarlatti
7
Maserati
Officine Alfieri Maserati
Maserati 250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Stirling Moss
1–2, 4–8
Jean Behra
1–2, 4–8
Carlos Menditeguy
1
Luigi Piotti
1
Chico Landi
1
Gerino Gerini
1
José Froilán González
1
Cesare Perdisa
2, 4–7
Paco Godia
4–8
Piero Taruffi
5
Umberto Maglioli
7–8
Luigi Villoresi
8
Jo Bonnier
8
Owen Racing Organisation
Maserati 250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Mike Hawthorn
1–2
Tony Brooks
2
Alberto Uria
Maserati A6GCM
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Alberto Uria
1
Óscar González
1
Ecurie Rosier
Maserati 250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Louis Rosier
2, 4–7
Gould's Garage H.H. Gould
Maserati 250F
Maserati 250F1 2.5 L6
D
Horace Gould
2, 4, 6–7
Scuderia Centro Sud
Maserati 250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Luigi Villoresi
4
Harry Schell
7
Toulo de Graffenried
8
Luigi Piotti
Maserati 250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Luigi Villoresi
5–7
Luigi Piotti
7–8
André Simon
Maserati 250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
André Simon
5
Scuderia Guastalla
Maserati 250F
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Umberto Maglioli
6
Gerino Gerini
8
Gilby Engineering
Maserati 250F
Maserati 250F1 2.5 L6
D
Roy Salvadori
6–8
Bruce Halford
Maserati 250F
Maserati 250F1 2.5 L6
D
Bruce Halford
6–8
Jack Brabham
Maserati 250F
Maserati 250F1 2.5 L6
D
Jack Brabham
6
Ottorino Volonterio
Maserati A6GCM
Maserati 250F1 2.5 L6
P
Ottorino Volonterio
7
Gordini
Equipe Gordini
Gordini T16 Gordini T32
Gordini 23 2.5 L6 Gordini 25 2.5 L8
E
Robert Manzon
2, 5–8
Élie Bayol
2
André Pilette
2, 5, 7
Hermano da Silva Ramos
2, 5–6, 8
André Milhoux
7
André Simon
8
Vanwall
Vandervell Products
Vanwall VW 2
Vanwall 254 2.5 L4
P
Maurice Trintignant
2, 4, 6, 8
Harry Schell
2, 4–6, 8
Mike Hawthorn
5
Colin Chapman
5
José Froilán González
6
Piero Taruffi
8
Connaught-Alta
Piero Scotti
Connaught B
Alta GP 2.5 L4
P
Piero Scotti
4
Connaught Engineering
Connaught B
Alta GP 2.5 L4
P
A
Archie Scott-Brown
6, 8
Desmond Titterington
6
Jack Fairman
6, 8
Les Leston
8
Ron Flockhart
8
Bugatti
Automobiles Bugatti
Bugatti T251
Bugatti 2.5 L8
E
Maurice Trintignant
5
BRM
Owen Racing Organisation
BRM P25
BRM P25 2.5 L4
D
Mike Hawthorn
6
Tony Brooks
6
Ron Flockhart
6
Cooper-Bristol
Bob Gerard
Cooper T23
Bristol BS1 2.0 L6
D
Bob Gerard
6
Emeryson-Alta
Emeryson Cars
Emeryson 56
Alta GP 2.5 L4
D
Paul Emery
6
Sistem bodovanja u Formuli 1
Mjesto
Bodovi
1.
8
2.
6
3.
4
4.
3
5.
2
Najbrži krug
1
Samo 5 najboljih rezultata u 8 utrka su se računala za prvenstvo vozača.
VN Argentine
VN Monaka
Indianapolis 500
Najbrži krug
Paul Russo - 1 min 2,32 s
VN Belgije
VN Francuske
VN Velike Britanije
VN Njemačke
VN Italije
Juan Manuel Fangio je osvojio ukupno 33 boda, ali samo 30 bodova osvojenih u pet najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.
Stirling Moss je osvojio ukupno 28 bodova, ali samo 27 bodova osvojenih u pet najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.
Boja
Značenje
5
Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača
5
Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača
–
Vozač nije osvojio bodove u utrci
Vozač nije nastupao na utrci
Vodeći vozač u prvenstvu [ uredi | uredi kôd ]
U rubrici bodovi , prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač osvojio naslov prvaka.