Formula 1 – sezona 1963.

Izvor: Wikipedija
FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1963.
Prvak
Vozač Jim Clark
(Lotus-Climax)
Konstruktor Lotus-Climax
Prethodna sezona Sljedeća sezona
1962. 1964.

Formula 1 – sezona 1963. bila je 14. sezona u prvenstvu Formule 1.

Sažetak sezone[uredi | uredi kôd]

Jim Clark na Zandvoortu na VN Nizozemske.
Lotus 25, bolid koji je Clark vozio ove sezone.

Škot Jim Clark osvojio je svoj prvi naslov svjetskog prvaka u Formuli 1. Clark je pobijedio na sedam od deset utrka u sezoni, a na samo jednoj nije bio na postolju, na Velikoj nagradi Monaka kada mu je otkazao mjenjač nakon 78 krugova. Ovo je bila prva sezona u Formuli 1 da je jedan vozač čak tri utrke prije kraja prvenstva osigurao titulu prvaka. Zajedno s Clarkom, Lotus je osvojio svoj prvi konstruktorski naslov u Formuli 1.[1]

Branitelj naslova Graham Hill završio je sezonu kao viceprvak, s jednakim brojem bodova kao njegov momčadski kolega, Amerikanac Richie Ginther. Hill je slavio u Monacu i na Watkins Glenu, dok Ginther nije ostvario pobjedu, ali se na postolje penjao pet puta. Druga sezona u Formuli 1 za Brabham, protekla je puno bolje nego prethodna 1962. S četiri postolja, od kojih je Jack Brabham osvojio jedno, a Dan Gurney tri, Brabham-Climax je završio sezonu na trećem mjestu u poretku konstruktora. Cooper je sa starom vozačkom postavom uspio osvojiti četiri postolja, od koji je tri osvojio Bruce McLaren, a jedan Tony Maggs, te prvenstvo završiti na petom mjestu u poretku konstruktora.[2]

Nakon što su Amerikanac Phil Hill i Talijan Giancarlo Baghetti na kraju prošle sezone napustili momčad, Ferrari je u svoje redove doveo bivšeg motociklističkog prvaka Johna Surteesa. Uz Surteesa, vozačku postavu Ferrarija, sačinjavali su Willy Mairesse, Lorenzo Bandini i debitant Ludovico Scarfiotti. Za utrke je tehnički direktor Mauro Forghieri pripremio poboljšanu verziju modela 156 koju više nije krasio prepoznatljivi Ferrarijev prednji kraj.

Ferrari je svoju 100-tu utrku odvozio upravo ove sezone na Velikoj nagradi Njemačke. Surtees je u kvalifikacijama zaostao samo devet desetinki za Clarkovim Lotusom. Clark je poveo utrku, dok je Ginther na startu preskočio Surteesa. No ubrzo je Lotusov bolid počeo razvijati probleme s motorom, te su se Ginther i Surtees probili naprijed. U drugom krugu utrke Ginther je izgubio nekoliko pozicija zbog problema s mjenjačem. To je ostavilo Surteesa i Clarka da odluče pobjednika utrke. Nakon petog kruga utrke Clarkovi problemi s motorom, koji je na kraju ostao na sedam cilindara, bili su sve gori, te je Surtees preuzeo vodstvo. Na koncu je slavio svoju prvu u karijeri Formule 1 i jednu pobjedu te sezone, ujedno i prvu Ferrarijevu nakon dvije godine.[3]

U Monzi se pojavila nova izvedenica modela 156, nazvana 156 Aero, koja je spajala moderne trendove u konstruiranju šasije kombiniravši “spaceframe” i monokok tehnologije. Surtees je odmah na prvoj utrci s novim bolidom osvojio najbolju startnu poziciju, no zbog nepouzdanost motora odustao je s vodeće pozicije nakon samo šesnaest krugova. I preostale tri utrke u sezoni u kojima je 156 Aero korišten prošle su po sličnom obrascu – vrlo dobre kvalifikacije, potom odustajanja u utrkama zbog mehaničkih kvarova.[4]

Vozači i konstruktori[uredi | uredi kôd]

Konstruktor Momčad / Učesnik Šasija Motor Gume Vozač Utrke

BRM 		Owen Racing Organisation BRM P57
BRM P61 		BRM P56 1.5 V8
BRM P60 1.5 V8 		D Graham Hill Sve
Richie Ginther Sve
Scuderia Centro Sud BRM P57 BRM P56 1.5 V8 D Lorenzo Bandini 4–6
Maurice Trintignant 7
Moisés Solana 9

Lotus-Climax 		Team Lotus Lotus 25 Climax FWMV 1.5 V8 D Jim Clark Sve
Trevor Taylor 1–6, 8–10
Peter Arundell 4
Mike Spence 7
Pedro Rodríguez 8–9
Brabham Racing Organisation Lotus 25 Climax FWMV 1.5 V8 D Jack Brabham 1
Reg Parnell Racing
R.H.H. Parnell 		Lotus 24 Climax FWMV 1.5 V8 D Maurice Trintignant 4
Mike Hailwood 5
Bernard Collomb Lotus 24 Climax FWMV 1.5 V8 D Bernard Collomb 1, 6
Tim Parnell Lotus 18 / 21 Climax FWMV 1.5 V8 D Tim Parnell 6
André Pilette 6
André Pilette Lotus 18 / 21 Climax FPF 1.5 L4 D 7
Lawson Organisation Lotus 21 Climax FPF 1.5 L4 D Ernie Pieterse 10

Cooper-Climax 		Cooper Car Company Cooper T66 Climax FWMV 1.5 V8 D Bruce McLaren Sve
Tony Maggs Sve
R.R.C. Walker Racing Team Cooper T60
Cooper T66 		Climax FWMV 1.5 V8 D Jo Bonnier Sve
Scuderia Centro Sud Cooper T60 Climax FWMV 1.5 V8 D Mário de Araújo Cabral 6–7
Frank Dochnal Cooper T51 Climax FPF 1.5 L4 D Frank Dochnal 9
John Love Cooper T55 Climax FPF 1.5 L4 D John Love 10

Ferrari 		Scuderia Ferrari SpA SEFAC Ferrari 156 Ferrari 178 1.5 V6 D John Surtees Sve
Willy Mairesse 1–2, 6
Ludovico Scarfiotti 3–4
Lorenzo Bandini 7–10

Brabham-Climax 		Brabham Racing Organisation Brabham BT3
Brabham BT7 		Climax FWMV 1.5 V8 D Dan Gurney Sve
Jack Brabham 2–10

Lola-Climax 		Reg Parnell Racing
R.H.H. Parnell 		Lola Mk4A Climax FWMV 1.5 V8 D Chris Amon 1–7
Maurice Trintignant 1
Lucien Bianchi 2
Mike Hailwood 7
Masten Gregory 8–9
Tim Parnell Lola Mk4A Climax FWMV 1.5 V8 D John Campbell-Jones 5
DW Racing Enterprises Lola Mk4A Climax FWMV 1.5 V8 D Bob Anderson 5, 7

Porsche 		Ecurie Maarsbergen Porsche 718 Porsche 547/6 1.5 F4 D Carel Godin de Beaufort 2–3, 5–10
Gerhard Mitter 3, 6

Lotus-BRM 		British Racing Partnership Lotus 24 BRM P56 1.5 V8 D Jim Hall 1–9
Innes Ireland 1, 6
Reg Parnell Racing
R.H.H. Parnell 		Lotus 24 BRM P56 1.5 V8 D Masten Gregory 5
Rodger Ward 8
Hap Sharp 1–9
Chris Amon 9
Siffert Racing Team Lotus 24 BRM P56 1.5 V8 D Jo Siffert 1–9
Ecurie Filipinetti Lotus 24 BRM P56 1.5 V8 D Phil Hill 4
Tim Parnell Lotus 24 BRM P56 1.5 V8 D Masten Gregory 4, 7
Selby Auto Spares Lotus 24 BRM P56 1.5 V8 D Paddy Driver 10

BRP-BRM 		British Racing Partnership BRP Mk1 BRM P56 1.5 V8 D Innes Ireland 2–5, 7

Kalendar[uredi | uredi kôd]

Rd Datum Velika nagrada Staza Prvo startno mjesto Pobjednik vozač Pobjednik konstruktor
1 26. svibnja Monako Monaco Jim Clark Graham Hill BRM
2 9. lipnja Belgija Spa-Francorchamps Graham Hill Jim Clark Lotus-Climax
3 23. lipnja Nizozemska Zandvoort Jim Clark Jim Clark Lotus-Climax
4 30. lipnja Francuska Reims Jim Clark Jim Clark Lotus-Climax
5 20. srpnja Velika Britanija Silverstone Jim Clark Jim Clark Lotus-Climax
6 4. kolovoza Njemačka Nürburgring Jim Clark John Surtees Ferrari
7 8. rujna Italija Monza John Surtees Jim Clark Lotus-Climax
8 6. listopada SAD Watkins Glen Graham Hill Graham Hill BRM
9 27. listopada Meksiko Mexico City Jim Clark Jim Clark Lotus-Climax
10 28. prosinca Južna Afrika East London Jim Clark Jim Clark Lotus-Climax

Sistem bodovanja[uredi | uredi kôd]

Sistem bodovanja u Formuli 1

Mjesto Bodovi
1. 9
2. 6
3. 4
4. 3
5. 2
6. 1
  • Samo 6 najboljih rezultata u 10 utrka računali su se za prvenstvo vozača.
  • Samo 6 najboljih rezultata u 10 utrka računali su se za prvenstvo konstruktora.
  • Ako je više bolida jednog konstruktora završilo utrku u bodovima, samo najbolje plasirani bolid osvajao je konstruktorske bodove.

Rezultati utrka[uredi | uredi kôd]

VN Monaka

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 6 Graham Hill BRM 2:41:49.7 2. 9
2. 5 Richie Ginther BRM + 4.6 4. 6
3. 7 Bruce McLaren Cooper-Climax + 12.8 8. 4
4. 21 John Surtees Ferrari + 14.1 3. 3
5. 8 Tony Maggs Cooper-Climax + 2 kruga 10. 2
6. 10 Trevor Taylor Lotus-Climax + 2 kruga 9. 1

VN Belgije

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 1 Jim Clark Lotus-Climax 2:27:47.6 8. 9
2. 14 Bruce McLaren Cooper-Climax + 4:54.0 5. 6
3. 18 Dan Gurney Brabham-Climax + 1 krug 2. 4
4. 8 Richie Ginther BRM + 1 krug 8. 3
5. 12 Jo Bonnier Cooper-Climax + 2 kruga 13. 2
6. 29 Carel Godin de Beaufort Porsche + 2 kruga 18. 1

VN Nizozemske

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 6 Jim Clark Lotus-Climax 2:08:13.7 1. 9
2. 18 Dan Gurney Brabham-Climax + 1 krug 14. 6
3. 2 John Surtees Ferrari + 1 krug 5. 4
4. 30 Innes Ireland BRP-BRM + 1 krug 7. 3
5. 14 Richie Ginther BRM + 1 krug 6. 2
6. 4 Ludovico Scarfiotti Ferrari + 2 kruga 11. 1

VN Francuske

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 18 Jim Clark Lotus-Climax 2:10:54.3 1. 9
2. 12 Tony Maggs Cooper-Climax + 1:04.9 8. 6
4. 6 Jack Brabham Brabham-Climax + 2:15.2 5. 3
5. 8 Dan Gurney Brabham-Climax + 2:33.4 3. 2
6. 36 Jo Siffert Lotus-BRM + 1 krug 10. 1

Graham Hill u BRM-u je utrku završio na 3. mjestu, ali zbog nedopuštenog ponovnog pokretanja bolid, čiji se motor bio prethodno ugasio na samom startu, Hillu je onemogućeno osvajanje bodova.

VN Velike Britanije

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 4 Jim Clark Lotus-Climax 2:14:09.6 1. 9
2. 10 John Surtees Ferrari + 25.8 5. 6
3. 1 Graham Hill BRM + 37.6 3. 4
4. 2 Richie Ginther BRM + 1 krug 9. 3
5. 3 Lorenzo Bandini BRM + 1 krug 8. 2
6. 12 Jim Hall Lotus-BRM + 2 kruga 13. 1

VN Njemačke

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 7 John Surtees Ferrari 2:13:06.8 2. 9
2. 3 Jim Clark Lotus-Climax + 1:17.5 1. 6
3. 2 Richie Ginther BRM + 2:44.9 6. 4
4. 26 Gerhard Mitter Porsche + 8:11.5 15. 3
5. 20 Jim Hall Lotus-BRM + 1 krug 16. 2
6. 16 Jo Bonnier Cooper-Climax + 1 krug 12. 1

VN Italije

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 8 Jim Clark Lotus-Climax 2:24:19.6 3. 9
2. 10 Richie Ginther BRM + 1:35.0 4. 6
3. 18 Bruce McLaren Cooper-Climax + 1 krug 8. 4
4. 32 Innes Ireland BRP-BRM + 1 krug 10. 3
5. 22 Jack Brabham Brabham-Climax + 1 krug 7. 2
6. 20 Tony Maggs Cooper-Climax + 1 krug 13. 1

Innes Ireland je odustao zbog kvara na motoru.

VN SAD

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 1 Graham Hill BRM 2:19:22.1 1. 9
2. 2 Richie Ginther BRM + 34.3 4. 6
3. 8 Jim Clark Lotus-Climax + 1 krug 2. 4
4. 5 Jack Brabham Brabham-Climax + 2 kruga 5. 3
5. 24 Lorenzo Bandini Ferrari + 4 kruga 9. 2
6. 12 Carel Godin de Beaufort Porsche + 11 krugova 19. 1

VN Meksika

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 8 Jim Clark Lotus-Climax 2:09:53.1 1. 9
2. 5 Jack Brabham Brabham-Climax + 1:41.1 10. 6
3. 2 Richie Ginther BRM + 1:54.7 5. 4
4. 1 Graham Hill BRM + 1 krug 3. 3
5. 11 Jo Bonnier Cooper-Climax + 3 kruga 8. 2
6. 6 Dan Gurney Brabham-Climax + 3 kruga 4. 1

VN Južne Afrike

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 1 Jim Clark Lotus-Climax 2:10:36.9 1. 9
2. 9 Dan Gurney Brabham-Climax + 1:06.8 3. 6
3. 5 Graham Hill BRM + 1 krug 6. 4
4. 10 Bruce McLaren Cooper-Climax + 1 krug 9. 3
5. 4 Lorenzo Bandini Ferrari + 1 krug 5. 2
6. 12 Jo Bonnier Cooper-Climax + 2 kruga 11. 1

Poredak[uredi | uredi kôd]

Vozača[uredi | uredi kôd]

Mjesto Vozač Bodovi
1. Jim Clark 54 – 9 9 9 9 6 9 4 9 9
2. Graham Hill 29 9 – – – 4 – – 9 3 4
3. Richie Ginther 29 6 3 2 – 3 4 6 6 4 –
4. John Surtees 22 3 – 4 – 6 9 – – – –
5. Dan Gurney 19 – 4 6 2 – – – – 1 6
6. Bruce McLaren 17 4 6 – – – – 4 – – 3
7. Jack Brabham 14 – – – 3 – – 2 3 6 –
8. Tony Maggs 9 2 – – 6 – – 1 – – –
9. Innes Ireland 6 – – 3 – – – 3 –
10. Lorenzo Bandini 6 – 2 – – 2 – 2
11. Joakim Bonnier 6 – 2 – – – 1 – – 2 1
12. Gerhard Mitter 3 – 3
13. Jim Hall 3 – – – – 1 2 – – –
14. Carel Godin de Beaufort 2 1 – – – 1 – –
15. Trevor Taylor 1 1 – – – – – – – –
16. Jo Siffert 1 – – – 1 – – – – –
17. Ludovico Scarfiotti 1 1
Mjesto Vozač Bodovi
  • Jim Clark je osvojio ukupno 73 boda, ali samo maksimalna 54 boda osvojena u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.
  • Richie Ginther je osvojio ukupno 34 boda, ali samo 29 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.
Boja Značenje
5 Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača / konstruktora
5 Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača / konstruktora
– Vozač / konstruktor nije osvojio bodove u utrci
Vozač / konstruktor nije nastupao na utrci

Konstruktora[uredi | uredi kôd]

Mjesto Konstruktor Bodovi
1. Lotus-Climax 54 1 9 9 9 9 6 9 4 9 9
2. BRM 36 9 3 2 – 4 4 6 9 4 4
3. Brabham-Climax 28 – 4 6 3 – – 2 3 6 6
4. Ferrari 26 3 – 4 – 6 9 – 2 – 2
5. Cooper-Climax 25 4 6 – 6 – 1 4 – 2 3
6. BRP-BRM 6 – 3 – – 3
7. Porsche 5 1 – – 3 1 – –
8. Lotus-BRM 4 – – – 1 1 2 – – –
Mjesto Konstruktor Bodovi
  • Lotus-Climax je osvojio ukupno 74 boda, ali samo maksimalna 54 boda osvojena u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
  • BRM je osvojio ukupno 45 bodova, ali samo 36 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
  • Brabham-Climax je osvojio ukupno 30 bodova, ali samo 28 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
  • Cooper-Climax je osvojio ukupno 26 bodova, ali samo 25 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.

Statistike[uredi | uredi kôd]

Vozač Pobjede Postolja Prvo startno
mjesto 		Najbrži krug Krugovi
u vodstvu
Jim Clark 7 9 7 6 506
Graham Hill 2 5 2 - 90
John Surtees 1 3 1 3 100
Richie Ginther - 5 - - 1
Bruce McLaren - 3 - - -
Dan Gurney - 3 - 1 8
Jack Brabham - 1 - - 3
Tony Maggs - 1 - - -
Konstruktor Pobjede Postolja Prvo startno
mjesto 		Najbrži krug Krugovi
u vodstvu
Lotus-Climax 7 9 7 6 506
BRM 2 10 2 - 91
Ferrari 1 3 1 3 100
Brabham-Climax - 4 - 1 11
Cooper-Climax - 4 - - -

Vodeći vozač i konstruktor u prvenstvu[uredi | uredi kôd]

U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača / konstruktora ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač / konstruktor osvojio naslov prvaka.

Utrka Vozač Bodovi
VN Monaka Graham Hill 3
VN Belgije Bruce McLaren 1
VN Nizozemske Jim Clark 7
VN Francuske 15
VN Velike Britanije 22
VN Njemačke 20
VN Italije 27
VN SAD 23
VN Meksika 25
VN Južne Afrike 25
Utrka Konstruktor Bodovi
VN Monaka BRM 5
VN Belgije 2
VN Nizozemske Lotus-Climax 5
VN Francuske 12
VN Velike Britanije 19
VN Njemačke 21
VN Italije 23
VN SAD 16
VN Meksika 18
VN Južne Afrike 18

Utrke koje se nisu bodovale za prvenstvo[uredi | uredi kôd]

Datum Naziv utrke Staza Pobjednik vozač Pobjednik konstruktor
30. ožujka IV Lombank Trophy Snetterton Graham Hill BRM
15. travnja XXIII Pau Grand Prix Pau Jim Clark Lotus-Climax
15. travnja XI Glover Trophy Goodwood Innes Ireland Lotus-BRM
21. travnja IV Gran Premio Citta di Imola Enzo e Dino Ferrari Jim Clark Lotus-Climax
25. travnja XIV Gran Premio di Siracusa Syracuse Jo Siffert Lotus-BRM
27. travnja XIX BARC Aintree 200 Aintree Graham Hill BRM
11. svibnja XVI BRDC International Trophy Silverstone Jim Clark Lotus-Climax
19. svibnja XV Gran Premio di Roma Vallelunga Bob Anderson Lola-Climax
28. srpnja III Solituderennen Solitudering Jack Brabham Brabham-Climax
11. kolovoza XII Kanonloppet Karlskoga Jim Clark Lotus-Climax
18. kolovoza III Mediterranean Grand Prix Enna Pergusa John Surtees Ferrari
1. rujna I Austrian Grand Prix Zeltweg Airfield Jack Brabham Brabham-Climax
21. rujna X International Gold Cup Oulton Park Jim Clark Lotus-Climax
14. prosinca Rand Grand Prix Kyalami John Surtees Ferrari

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Jim Clark F1puls Objavljeno 5. listopada 2015. Pristupljeno 5. kolovoza 2017.
  2. ↑ 1963 F1 World Championship Motorsport Magazine (eng.) Pristupljeno 5. kolovoza 2017.
  3. ↑ 900 utrka Ferrarija, II. dio: Prvih sto utrka F1puls, Damir Abramović. Objavljeno 23. ožujka 2015. Pristupljeno 5. kolovoza 2017.
  4. ↑ 900 utrka Ferrarija, III. dio: Usponi i padovi F1puls, Damir Abramović. Objavljeno 24. travnja 2015. Pristupljeno 5. kolovoza 2017.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Formula 1 - Sezona 1963.
v • u
Sezone Formule 1

1950. | 1951. | 1952. | 1953. | 1954. | 1955. | 1956. | 1957. | 1958. | 1959.
1960. | 1961. | 1962. | 1963. | 1964. | 1965. | 1966. | 1967. | 1968. | 1969.
1970. | 1971. | 1972. | 1973. | 1974. | 1975. | 1976. | 1977. | 1978. | 1979.
1980. | 1981. | 1982. | 1983. | 1984. | 1985. | 1986. | 1987. | 1988. | 1989.
1990. | 1991. | 1992. | 1993. | 1994. | 1995. | 1996. | 1997. | 1998. | 1999.
2000. | 2001. | 2002. | 2003. | 2004. | 2005. | 2006. | 2007. | 2008. | 2009.
2010. | 2011. | 2012. | 2013. | 2014. | 2015. | 2016. | 2017. | 2018. | 2019.
2020. | 2021. | 2022. | 2023. | 2024. | 2025. | 2026. | 2027. | 2028. | 2029.

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Formula_1_–_sezona_1963.&oldid=6851372"