Norman Robert Foster

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Norman Foster
moderna arhitektura
(high-tech arhitektura)
Norman Robert Foster
Sir Norman Foster na otvorenju obnovljenog Dresdenskog željezničkog kolodvora 2006. godine.
Rođenje 1. lipnja 1935.
Manchester, Ujedinjeno Kraljevstvo
Nacionalnost britansko
Vrsta umjetnosti arhitektura, dizajn
Praksa Sveučilište u Manchesteru
Sveučilište Yale
Foster + Partners
Utjecao Frank Gehry, Vlado Milunić i dr.
Utjecali Frank Lloyd Wright, Ludwig Mies van der Rohe, Le Corbusier, Oscar Niemeyer, Richard Buckminster Fuller
Poznata djela Zgrada HSBC u Hong Kongu
Kupola Reichstaga u Berlinu
Milenijumski most
30 St Mary Axe
Millau vijadukt
Hearst Tower
Wembley Stadium
Nagrade Nagrada Stirling
Pritzkerova nagrada
Medalja Minerva
Zlatna medalja AIA
Portal o životopisima

Norman Robert Foster, Baron Foster of Thames Bank (Manchester, 1. lipnja 1935.), jedan od najplodnijih britanskih arhitekata i jedan od najznačajnijih autora suvremenih djela moderne arhitekture. Dopisni član HAZU.[1]


Životopis[uredi VE | uredi]

Norman Foster je rođen u gradiću Stockportu u manchesterskoj grofoviji i odrastao je u radničkoj obitelji. Još kao mladić pokazao je zanimanje za dizajn i inženjerstvo, a godine proučavanja i crtanja manchesterske arhitekture dok je radio kao činovnik u gradskoj vijećnici ponukale su ga da studira arhitekturu[2]. Prije no što se uspio upisati na Fakultet arhitekture Manchesterskog sveučilišta zahvaljujući svojoj prezentacijskoj mapi, stažirao je u uredu lokalnog arhitekta gdje je nastavio raditi dok je studirao. 1961. godine diplomirao je na Fakultetu arhitekture i urbanizma Sveučilišta u Manchesteru (Manchester University School of Architecture and City Planning).[3] Nakon toga otišao je na dodatno akademsko usavršavanje na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta Yale (Yale School of Architecture) u SAD-u.[3]

30 St Mary Axe (Gherkin) u Londonu (2004.)

Nakon diplome, iste godine, uslijedilo je njegovo dodatno akademsko usavršavanje na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta Yale (Yale School of Architecture).Fosterov opus odlikuje izuzetno širok spektar radova – od stadiona, poslovnih objekata, nebodera i zračnih luka do urbanističkih planova i futurističkih prijedloga. U svojim projektima beskompromisno primjenjuje najsuvremenije oblikovne paradigme te nove rezultate znanosti i tehnologije. Foster ima vodeću ulogu u svjetskim razmjerima. To pokazuju njegovi projekti za megakompleks za američki Apple ili čak cijeli 'pametni grad' Masdar koji bi bio potpuno fokusiran na održivost u svakoj komponenti urbanog funkcioniranja. Posljednja u nizu futurističkih ideja, ali temeljenih na realnim postavkama koje bi zaista omogućile realizaciju takvih projekata, jest prijedlog za izgradnju nastambi na Mjesecu pomoću tehnologije 3D printanja.Pomicanje granica arhitekture osobina je Fosterove prisutnosti od samih početaka međunarodne afirmacije, kad 90-ih gradi najviši europski toranj u Frankfurtu ili kad u Kini ostvaruje najveći svjetski terminal zračne luke. Upravo su zračne luke za Fostera jedan od ključnih elemenata opusa, projektirao ih je po cijelom svijetu, od Kine i Hong Konga sve do nedavnog projekta za novi aerodrom u Mexico Cityju. Danas se sve više govori o potrebi za dodatno osviještenim pristupima gradovima i baštini. U tom području Foster je pokazao izuzetne sposobnosti u 'najarhitektonskijem' gradu svijeta – New York Cityju. Remek-djelo visoke izgradnje –Hearst Tower– podignut je 2006. na povijesnoj zgradi koja je u podnožju objekta potpuno sačuvana te je svojevrsna baza cijeloga sklopa. Uz američki primjer, istaknuo se u svojoj rodnoj Britaniji i impresivnom konstrukcijom za natkrivanje i uređenje unutarnjega velikog predvorja postojećeg Britanskog muzeja u Londonu, a već prije toga i interpretacijom kupole na berlinskom Reichstagu, što su svjetski primjeri respektabilne interpolacije novog u staro.Poseban trag Foster je ostavio u Londonu, gdje su izvedena još neka od njegovih kapitalnih djela, te je njegov ured već treću godinu zaredom izabran kao najvažniji projektni ured u Velikoj Britaniji. Primio je brojne nagrade, pa mu je 1999. godine dodijeljena titula Lorda, što je jedno od najvećih priznanja i počasti Ujedinjenoga Kraljevstva.[1]

Po povratku, 1963. godine, osnovao je ured Team 4, koji će naposljetku postati slavna tvrtka Fosters + Partners. Njegov prijelomni uspjeh bio je provokativni projekt Zgrade Willis u Ipswichu, monumentalne građevine eksperimentalnih konstrukcija i novih materijala, izgrađene 1975. godine. U tom duhu je u svojim projektima nastavio kombinirati elemente visoke industrije i tehnologija, te se smatra jednim od pionira High-tech arhitekture.

1990. godine Norman Foster je proglašen vitezom na ceremoniji kraljičinog rođendana, a 1999. godine je počašćen titulom životnog plemstva, postavši Lord Foster of Thames Bank. Od 2016. godine dopisni je član HAZU.[4]

Nagrade[uredi VE | uredi]

Dobitnik je brojnih nagrada od kojih se ističu Zlatna medalja AIA 1994., Pritzkerova nagrada (koju mnogi smatraju „Nobelovom nagradom za arhitekturu”) 1999., Nagrada princa Asturije za umjetnost 2009. god., te britanska Stirling nagrada za arhitekturu (koju je osvojio dva puta, 1998. i 2004.).

Djela[uredi VE | uredi]

Tijekom protekla četiri desetljeća tvrtka Foster + Partners je bila odgovorna za izrazito širok raspon radova, od urbanističkih planova, javne infrastrukture, zračnih luka, gradskih i kulturnih objekata, ureda, privatnih kuća i dizajna proizvoda. Foster je stekao međunarodni ugled raznolikim projektima kao što su: kupola Reichstaga u Berlinu, Internacionalna zračna luka Chek Lap Kok i Zgrada HSBC u Hong Kongu i Šangajska banka, Sjedište Commerzbank u Frankfurtu, Sjedište tvrtke Willis Faber & Dumas u Ipswichu i Centar za likovne umjetnosti "Sainsbury" u Norwichu. Od svog osnutka, Foster + Partners osvojio je više od 400 nagrada i certifikata izvrsnosti, te pobijedio na brojnim međunarodnim i nacionalnim natječajima.

Wembley Stadium, London (2002.-07.)

Danas nastavlja kombinirati komplicirane kompjuterske sustave s osnovnim zakonima fizike stvarajući inteligentna i učinkovita rješenja poput sjedišta Swiss Re u Londonu, zgrade 30 St Mary Axe (nadimka Gherkin, krastavac) iz 2004. god. Ona je ekološki učinkovita i štedi do 40% energije godišnje, što je maksimum ostvaren na građevini te veličine u svijetu.

Kronološki popis značajnijih djela[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 HAZU Novi članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti str. 3 (pristupljeno 5. travnja 2020.)
  2. Deyan Sudjic, Norman Foster: A life in architecture, Weidenfeld, 2010., str. 30. ISBN 978-0-297-85868-3
  3. 3,0 3,1 Pregled kandidata za nove članove Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Izborna skupština – 12. svibnja 2016., hazu.hr, str. 2.-3.
  4. Denis Derk, HAZU dobio 11 novih redovnih članova, Večernji list, 12. svibnja 2016., pristupljeno 13. svibnja 2016.
  • David Jenkins, On Foster - Foster On, Prestel Verlag, München 2000. ISBN 3-7913-2405-5
  • Mark Kidel, Norman Foster, Dokumentation, Arthaus Musik GmbH 2009. (BBC 1995.), 53 min., ISBN 978-3-939873-38-9
HAZU 76 17 lipnja 2008.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Vidi dopusnicu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Norman Robert Foster