Gordon Bunshaft

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Gordon Bunshaft
moderna arhitektura
(internacionalni stil, high-tech arhitektura)
Gordon Bunshaft
Lever House, New York (1951.)
Rođenje 9. svibnja 1909.
Buffalo, New York, SAD
Smrt 6. kolovoza 1990.
New York, SAD
Nacionalnost američko
Vrsta umjetnosti arhitektura
Praksa Massachusetts Institute of Technology
Skidmore, Owings & Merrill
Utjecao Bruce Graham, Adrian Smith,
Utjecali Mies van der Rohe, Le Corbusier
Poznata djela Lever House
Kuća Bunshaft
Beinecke knjižnica (Sveučilište Yale)
Muzej Hirshhorn
Nagrade Zlatna medalja AIA (1984.)
Pritzkerova nagrada (1988.)
Portal o životopisima

Gordon Bunshaft (Buffalo, New York, 9. svibnja 1909. - New York, 6. kolovoza 1990.) je bio međunarodno priznati poznati američki arhitekt koji je 1988. god. bio pozvan da bude članom žirija Pritzkerove nagrade, na što je on odgovorio svojom kandidaturom i naposlijetku ju osvojio.

Knjižnica Beinecke, Sveučilište Yale (1963.)
Zgrada Solow, New York (1974.)

Životopis[uredi VE | uredi]

Gordon Bunshaft je rođen u Buffalu (New York) u obitelji ruskih imigranata židovskog podrijetla, te je pohađao Srednju školu Lafayette koja je svojom značajnom arhitekturom djelovala inspirativno na mladog Gordona. Pohađao je studij arhitekture na sveučilištu MIT (Cambridge, Massachusetts) gdje je diplomirao arhitekturu 1935. i osvojio je dvije studijske stipendije koje s mu omogućile da do 1937. proputuje Europu[1]

Po povratku u New York Bunshaft je radio s modernim arhitektom Edwardom Durellom Stoneom, te tri mjeseca s dizajnerom Raymondom Loewyjem, kojeg je držao za lažnjaka. Naposlijetku se zapolio u mladoj arhitektonskoj tvrtki Skidmore, Owings & Merrill u New Yorku, u kojoj je postao partnerom i za koju je izveo svoje najslavnije projekte.

Bio je povjerenik Muzeja moderne umjetnosti (MoMA) za koji je od 1963.-72. služio kao predsjednik komisije likovnih umjetnosti. God. 1958. primljen je u Američki institut arhitekata (AIA) i osvojio je nekoliko nagrada[1].

Njegov minimalistički pristup se nije zaustavljao samo na arhitekturi. Naime, nakon što je osvojio Pritzkerovu nagradu 1988. god., za koju se sam nominirao[2], dao je najkraći pobjednički govor u povijesti ove nagrade:

Wikicitati „God. 1928., upisao sam školu arhitekture na MIT-u i započeo sam svoj arhitektonski put. Danas, 60 godina kasnije, dobio sam Pritzkerovu nagradu za koju se zahvaljujem obitelji Pritzker i poštovanim članovima selekcijskog odbora što su me počastili ovom prestižnom nagradom. Ona je kruna mog arhitektonskog života. To je to.”
([3])

Jedno od njegovih poznatijih djela je bila 210 m² velika obiteljska kuća Bunshaft iz 1963. god., poznata i kao Travertine House. Nju je Bunshaftova udovica oporukom 1994. god. ostavila muzeju MoMA, koji ju je 1995. god. prodao Marthi Stewart. Ona je započela opsežnu obnovu kojom je potpuno promijenila kuću i upustila se u spor sa susjedom. Kada ju je 2005. god. otkupio tekstilni tajkun Donald Maharam, opisao ju je kao „osakaćenu i nepopravljivu”, te ju je dao srušiti[4].

Djela[uredi VE | uredi]

Gordon Bunshaft je uvijek naglašavao da je arhitektura zajednički poduhvat klijenta i dizajnera, te uz uzajamno poštovanje i kreativnu suradnju mogu nastati velike zgrade s odgovarajućim spojem čovječnosti i funkcionalnosti za ljude koji će boraviti u njoj. Također je postavio svevremenska mjerila urbanog korporativnog svijeta po kojemu će buduće generacije, bez sumnje s pohvalama, suditi ovu eru[1].

Njegovo rano djelo, Zgrada Lever (1951.) je bila prva građevina u SAD-u s potpuno staklenom fasadom, dok je prva prozirna banka na istoku SAD-a njegova Manufacturers Hanover Trust Branch Bank (1953.).

Bunshaft je 1950-ih za Državno tajništvo Sjedinjenih Američkih Država izveo i nekoliko konzulata SAD-a u Njemačkoj.

Posljednji projekt prije umirovljenja bila je Nacionalna banka Saudijske Arabije u Džedi iz 1983. god. Na njoj je ostvario lože na svakoj strani zgrade, i to u tri razine, koje je nazvao „vrtovima u zraku” i koje je držao za svoje najbolje i najoriginalnije djelo.

Kronološki popis poznatijih djela[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Gordon Bunshaft.
  1. 1,0 1,1 1,2 Gordon Bunshaft Biography, službene stranice Pritzkerove nagrade (engl.) Preuzeto 13. veljače 2013.
  2. How to win the Pritzker Architecture Prize: Practice, practice, practice (and don't be shy about nominating yourself), Chicago Tribune 29. ožujka 2010. (engl.) Preuzeto 13. veljače 2013.
  3. Ceremony Acceptance Speech, službene stranice Pritzkerove nagrade (engl.) Preuzeto 13. veljače 2013.
  4. Kenneth Caldwell, Op-Ed: Modern Ironies: Notes on Losing the Bunshaft's Travertine House (1963), ArchNewsNow.com 13. listopada 2005. (engl.) Preuzeto 13. veljače 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]