James Stirling

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
James Stirling
moderna arhitektura
postmoderna arhitektura
James Stirling
James Stirling (desno) ispred Staatsgalerie u Stuttgartu 1984. god.
Rođenje 22. travnja 1926.
Glasgow, Ujedinjeno Kraljevstvo
Smrt 25. lipnja 1992.
London, Ujedinjeno Kraljevstvo
Nacionalnost škotsko
Vrsta umjetnosti arhitektura, dizajn
Praksa Sveučilište u Liverpoolu
Stirling i Gowan
Poznata djela Knjižnica fakulteta povijesti, Cambridge
Neue Staatsgalerie Stuttgart
Clore Gallery, London
Nagrade Medalja Alvar Alto (1977.)
Zlatna medalja RIBA (1980.)
Pritzkerova nagrada (1981.)
Nagrada Praemium Imperiale (1990.)
Portal o životopisima

James Frazer Stirling (22. travnja 1926.-25. lipnja 1992.) je bio škotski arhitekt; među kritičarima i kolegama priznat kao jedan od najvažnijih i najutjecajnijih arhitekata druge polovice 20. stoljeća.

Knjižnica fakulteta povijesti, Cambridge (1964.-67.)

Životopis[uredi VE | uredi]

Iako je općeprihvaćena godina njegova rođenja u Glasgowu 1926., njegov dugogodišnji prijatelj, Colin St John Wilson, trdi kako je Stirling rođen 1924. god.[1] James Stirling je pohađao Srednju školu Quarry Bank u Liverpoolu, a tijekom Drugog svjetskog rata pridružio se tzv. „Crnoj straži” Škotske kraljevske brigade (3 SCOTS), te padobranskoj postrojbi s kojom je sudjelovao u desantu tijekom „Dana D” (Operacija Neptun) i bio je dvaput ranjen prije povratka u Britaniju[2].

Muzej Arthur M. Sackler, Sveučilište Harvard (1985.)

Studirao je arhitekturu od 1945.-50. na Sveučilištu u Liverpoolu, gdje je poput mnogih mladih arhitekata počeo ispitivati i donekle podrivati teorijske koncepte moderne arhitekture. Njegov razvoj je uvelike poticao njegov učitelj i prijatelj, Colin Rowe, koji ga je i upoznao s eklektičarskim duhom koji mu je omogućio inspiraciju djelima iz gotovb cijele povijesti, od starog Rima do baroka, te od Franka Lloyda Wrighta do Alvara Aalta. Godine 1956., s James Gowan osnovao je ured Stirling i Gowan čije je najpoznatije djelo Zgrada fakulteta inženjerstva u Leicesteru koji se odlikuje svojim tehničkim i geometrijskim formama, ali i Stirlingova, kasnije jako česta, uporaba izometričke ptičje perspektive.

Sveučilište za glazbu i scenske umjetnosti u Stuttgartu (1994.)
No 1 Poultry, London (1998.)

Od 1963. on vodi svoj samostalni ured, a od 1971. godine partner mu postaje Michael Wilford, koji je radio s njim od 1960. U 1970-ima Stirling mijenja svoj arhitektonski pristup, te se prije pojave racionalističke škole ili brutalista Stirling pretvara u jednog od glavnih predstavnika eklektične postmoderne. Nova državna galerija u Stuttgartu (Neue Staatsgalerie Stuttgart) se u tom smislu smatra učinkovitim remek-djelom koje rukuje nizom regionalnih i nacionalnih odlika koje grade povijest.

God. 1978. Stirling je dobio medalju Alvar Aalto, a 1981. slavnu Pritzkerovu nagradu za arhitekturu, koja se često naziva i „Nobelovom nagradom za arhitekturu”. Netom prije smrti 1992. god. dobio je vitešku titulu. Budući da je njegov ured Stirling-Michael Wilford nastavio raditi poslije njegove smrti, mnogi objekti, poput Zgrade sveučilišta za glazbu i scenske umjetnosti u Stuttgartu (1993.-94.), ostvareni su posthumno.

Nagrada Kraljevskog instituta britanskih arhitekata (RIBA) za izvrsnost, najprestižnija nagrada britanskih arhitekata, je 1996. godine po njemu nazvana Stirling prize.

Djela[uredi VE | uredi]

Uspjeh Stirlingove arhitekture leži u njegovoj sposobnosti da suptilno uklopi brojne, gotovo enciklopedijske, izvore iz povijesti arhitekture, s jasnom vizijom snažnih i pouzdanih poteza u cilju obnove urbanih formi. Može se reći kako je njegova arhitektura u njegovo vrijeme bila pobunom protiv konformiteta. Gotovo uvijek je izazivao uzbunu britanske kritike koja nije propuštala priliku da ga napadne na svakom koraku, što je dovelo do njegovog velikog djelovanja u inozemstvu.

Kronolški popis važnijih djela[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: James Stirling
  1. Colin St John Wilson, James Stirling: in Memoriam, Architectural Review, str. 18.
  2. Stephen Fay, Arts - A matter of taste, The Independent, 31. siječnja 1993. (engl.) Preuzeto 26. siječnja 2013.
  • Mark Girouard, Big Jim: The Life and Work of James Stirling, Chatto & Windus, London, (1998., 2000.) ISBN 07011-62473
  • Michael Wilford i Thomas Muirhead, James Stirling, Michael Wilford and Associates: Buildings and Projects, 1975-1992, Thames and Hudson, 1994. ISBN 0-500-34126-5

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]