Herzog & de Meuron
| Herzog & de Meuron | |
|---|---|
| high-tech arhitektura | |
| Nacionalnost | švicarsko |
| Vrsta umjetnosti | arhitektura |
| Praksa | Basel, Švicarska Hamburg, Njemačka New York, SAD Sveučilište Harvard ETH Zürich |
| Poznata djela | Tate Modern St. Jakob-Park Allianz Arena Nacionalni stadion u Pekingu |
| Nagrade | Nagrada Schock (1999.) Pritzkerova nagrada (2001.) Nagrada Stirling (2003.) |
Herzog & de Meuron ili Herzog & de Meuron Architekten (BSA/SIA/ETH) ili skr. HdM je slavna švicarska arhitektonska tvrtka sa sjedištem u Baselu koju su osnovali arhitekti Jacques Herzog (rođen 19. travnja 1950.) i Pierre de Meuron (rođen 8. svibnja 1950.), a koji su se upoznali tijekom studija na Švicarskom federalnom tehnološkom institutu (ETH) u Zürichu. Jacques Herzog i Pierre de Meuron su gostujući predavači na Postdiplomskom studiju dizajna Sveučilišta Harvard od 1994., te profesori na ETH Zürichu od 1999. god.
Tvrtka danas ima poslovnice u Londonu, Münchenu, Barceloni, San Franciscu i Tokyju, zapošljava preko 330 ljudi od kojih su pored partnera osnivača, partneri i arhitekti: Christine Binswanger, Harry Gugger (bivši), Robert Hösl, Ascan Mergenthaler i Stefan Marbach. God. 2006., časopis The New York Times ju je prozvao jednom od najcjenjenijih arhitetonskih tvrtki na svijetu[1]
God. 2001., Herzog & de Meuron su osvojili Pritzkerovu nagradu, najprestižniju nagradu za arhitekturu na svijetu, kao prvo partnerstvo-dobitnik među arhitektima pojedincima. U pojašnjenju svoje odluke, članovi žirija su ih okarakterizirali riječima:
»Teško je zamisliti nekog drugog arhitekta u povijesti koji se bavio arhitektonskim pokrivačem s većom maštom i majstorstvom.« »Oni oplemenjuju tradicije modernizma do osnovne jednostavnosti, dok preoblikuju materijale i površine kroz istraživanje novih načina obrade i tehnika.«
Rana djela tvrtke HdM su bila reduktivistička moderna arhitektura u skladu s minimalizmom Donalda Judda, kao što je njihova prva slavna velika građevina, Tate Modern u Londonu, koju su 200. god. izveli potpunom unutrašnim preuređenjem stare zgrade plinare koju su izvana potpuno sačuvali.
Svojim posljednjim projektima kao što su Prada Tokyo, Zrada Forum u Barceloni i Nacionalni stadion u Pekingu (izgrađen za XXIX. Olimpijske igre – Peking 2008.), svjedoče o prilagodljivoj prirodi.[1] U svojim težnjama su napredovali od purističkih jednostavnih formi do kompliciranijih i dinamičnijih oblika u čemu često citiraju konceptualnog umjetnika Josepha Beuysa, s kojim su se često savjetovali i surađivali.
- 1992. - Muzej kolekcije Goetz, München, Njemačka
- 1998. - Sjedište švicarskih željeznica SBB, Basel, Švicarska
- 2001. - St. Jakob-Park, Basel, Švicarska
- 2003. - Prada Aoyama Epicenter, Tokyo, Japan
- 2005. - Allianz Arena, München, Njemačka
- 2005. - Memorijalni muzej M. H. de Young, San Francisco, SAD
- 2005. - Walker Art Center, Minneapolis, Minnesota, SAD
- 2007. - Tenerife Espacio de las Artes, Santa Cruz de Tenerife, Španjolska
- 2008. - CaixaForum, Madrid, Španjolska
- 2009. - Filharmonijska dvorana na Labi, Hamburg, Njemačka (u izgradnji)
- 2012. - Privremeni paviljon Serpentinske galerije, London, UK
Muzej kolekcije Goetz, München (1992.) 
Prada Aoyama Epicenter, Tokyo, (2003.) 
Walker Art Center, Minneapolis (2005.) 
Memorijalni muzej M. H. de Young, San Francisco (2005.) 
Filharmonijska dvorana Elbe, Hamburg (u izgradnji, 2015)
- 1 2 Arthur Lubow, The China Syndrome, The New York Times Magazine, 21. svibnja 2006. (engl.) Preuzeto 6. veljače 2013.
- ↑ Jackie Craven, Master Architects, About.com (engl.) Preuzeto 7. veljače 2013.
- Herzog & de Meuron, službene stranice (engl.)
- Fotogalerija: Herzog & de Meuron
- Pritzkerova nagrada 2001.