Wang Shu
| Wang Shu | |
| postmoderna arhitektura (kritični regionalizam) | |
|---|---|
 Wang Shu 2012. god. | |
| Rođenje | 4. studenog 1963. Ürümqi, Xinjiang (Kina) |
| Nacionalnost | kinesko |
| Vrsta umjetnosti | arhitektura |
| Praksa | Jugoistočno sveučilište u Nanjingu, Sveučilište Tongji u Šangaju |
| Utjecali | kineska arhitektura, Álvaro Siza |
| Poznata djela | Muzej Ningbo Ningbo Tengtou paviljon za Expo 2010 u Šangaju |
| Nagrade | Schelling nagrada za arhitekturu (2010.) Pritzkerova nagrada (2012.) |
| Portal o životopisima | |
Wang Shu (kineski: 王澍, 4. studenog 1963.) je međunarodno priznati kineski arhitekt koji živi i radi u Hangzhou, Zhejiang (Kina), gdje je i dekan Škole arhitekture Kineske akademije umjetnosti; dobitnik prestižne Pritzkerove nagrade za arhitekturu.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Wang Shu je rođen u glavnom gradu Ujgurske autonomne pokrajine Xinjiang, Ürümqiju, gdje mu je majka knjižničarka, usprkos Kulturnoj revoluciji (1966. – 76.), omogućila da što više čita.[2] Kao kompromis između svoje želje da studira umjetnost i roditeljske da studira inženjerstvo, Wnag Shu se odlučio za studij arhitekture na Tehnološkom institutu u Nanjingu (danas „Jugoistočno sveučilište”), gdje je diplomirao 1988. god.[1]
Iako je živio u Urumqiju i Pekingu, Wang Shu se odlučio naseliti u Hangzhou zbog krajolika i bogate umjentičke tradicije. Tu je radio za Likovnu akademiju Zhejianga (danas Kineska akademija umjetnosti) i 1990. god. izradio svoj prvi projekt, Omladinski centar u malom obližnjem gradiću, Hainingu.[1] No, uslijedile su duge godine bez projekata, tijekom kojih je njegova supruga, također arhitektica, Lu Wen, zarađivala za obitelj[2] u njihovoj zajedničkoj tvrtki koju su nazvali „Amaterski arhitektonski studio”. Wang Shu je iskoristio to vrijeme za stručno usavršavanje i doktorirao je na Sveučilištu Tongji u Šangaju 2000. god. Iste godine postao je profesorom Kineske akademije umjetnosti u Hangzhou, gdje je 2003. postao šefom odjela arhitekture, a 2007. god. i dekanom fakulteta.[1]
Od tada projektira brojne građevine koje redom osvajaju nagrade i svjetska priznanja. Najveće priznanje je doživio 2012. godine kada mu je dodijeljena prestižna Pritzkerova nagrada za arhitekturu zbog „jedinstvene sposobnosti prizivanja prošlosti bez izravnog citiranja povijesti” i stoga što je njegov rad „bezvremenski, duboko okorijenjen u svom univerzalnom kontekstu”[3]
Djela[uredi | uredi kôd]
God. 2000. Wang je projektirao Knjižnicu Wenzheng koledža Sveučilišta Soochow, za koju je dobio Kinesku nagradu za arhitekturu 2004. god.[4] Također, njegovih pet zgrada izgrađenih širom grada Ningboa osvojili su Nagradu Holcim za održivu izgradnju 2005. god., njegovi Stanovi vertikalnih dvorišta u Hangzhou su nominirani za Internacionalnu nagradu Highrise, a Ningbo muzej s pročeljem od recikliranih opeka (odražavajući svoje povijesno okruženje) iz 2008. god. osvojio je najveću arhitektonsku nagradu Kine, Lu Ban nagradu 2009. god.[5]
»U doba kojemu je cilj ponuditi poseban, individualni stil, Shu je izbjegavao takva predodređenja. Ironično, svojim načinom neprimjetnog umrežavanja suvremenog s kulturnim, inovacija s tradicijom, Shuovo djelo je počelo da se definira. Njegov rad je prožet svježim materijalnim suprotstavljanjem i izražajnom kvalitetom koja se zasniva na tradicionalnim formalnim proporcijama i mjerilima.«Kronološki popis poznatijih djela[uredi | uredi kôd]
- 1990. Omladinski centar, Haining, Zhejiang, Kina
- 2000. Wenzheng knjižnica Sveučilišta Soochow, Suzhou, Jiangsu, Kina
- 2001. – 05. Muzej umjetnosti Ningboa, Zhejiang, Kina
- 2002. – 07. Stanovi vertikalnih dvorišta, Hangzhou, Zhejiang, Kina
- 2003. Kuća Sanhe, Nanjing, Jiangsu, Kina
- 2003. – 06. Keramička kuća, Jinhua, Zhejiang, Kina
- 2003. – 06. Pet razbacanih zgrada, Ningbo, Zhejiang, Kina
- 2003. – 08. Ningbo muzej, Ningbo, Zhejiang, Kina
- 2006. Vrt pločica, Venecijanski bijenale arhitekture, Venecija, Italija
- 2007. – 09. Obnova ulice starog grada Zhongshana, Hangzhou, Zhejiang, Kina
- 2010. Ningbou Tengtou paviljon za Expo 2010, Šangaj, Kina
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d The Pritzker Architecture Prize 2012 Laureate (engl.) Pristupljeno 23. rujna 2013.
- ↑ a b Xu Wenwen, Honored architect goes his own way Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2015. (Wayback Machine), Shanghaidaily, 9. ožujka 2012. (engl.) Pristupljeno 23. rujna 2013.
- ↑ The Pritzker Architecture Prize 2012 Jury citation (engl.) Pristupljeno 23. rujna 2013.
- ↑ Robin Pogrebin, For First Time, Architect in China Wins Field’s Top Prize, New York Times 27. veljače 2012.
- ↑ 宁波博物馆获国内建筑业最高荣誉"鲁班奖 (Ningbo Museum osvojio Lu Ban nagradu), Ningbo News, 10. studenog 2009. (kin.) Pristupljeno 23. rujna 2013.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Wang Shu, djela (engl.)
- Thorsten Botz-Bornstein, WANG Shu and the Possibilities of Critical Regionalism in Chinese Architecture[neaktivna poveznica], The Nordic Journal of Architectural Research 1. 2009., str. 4. – 17. (engl.)