Wang Shu

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Wang Shu
postmoderna arhitektura (kritični regionalizam)
Wang Shu
Wang Shu 2012. god.
Rođenje 4. studenog 1963.
Ürümqi, Xinjiang (Kina)
Nacionalnost kinesko
Vrsta umjetnosti arhitektura
Praksa Jugoistočno sveučilište u Nanjingu, Sveučilište Tongji u Šangaju
Utjecali kineska arhitektura, Álvaro Siza
Poznata djela Muzej Ningbo
Ningbo Tengtou paviljon za Expo 2010 u Šangaju
Nagrade Schelling nagrada za arhitekturu (2010.)
Pritzkerova nagrada (2012.)
Portal o životopisima

Wang Shu (kineski: 王澍, 4. studenog 1963.) je međunarodno priznati kineski arhitekt koji živi i radi u Hangzhou, Zhejiang (Kina), gdje je i dekan Škole arhitekture Kineske akademije umjetnosti; dobitnik prestižne Pritzkerove nagrade za arhitekturu[1].

Muzej umjetnosti Ningboa (2005.)
Ningbo muzej, Ningbo (2008.)
Ningbo Tengtou paviljon za Expo 2010, Šangaj

Životopis[uredi VE | uredi]

Wang Shu je rođen u glavnom gradu Ujgurske autonomne pokrajine Xinjiang, Ürümqiju, gdje mu je majka knjižničarka, usprkos Kulturnoj revoluciji (1966.-76.), omogućila da što više čita[2]. Kao kompromis između svoje želje da studira umjetnost i roditeljske da studira inžinjerstvo, Wnag Shu se odlučio za studij arhitekture na Tehnološkom institutu u Nanjingu (danas „Jugoistočno sveučilište”), gdje je diplomirao 1988. god.[1].

Iako je živio u Urumqiju i Pekingu, Wang Shu se odlučio naseliti u Hangzhou zbog krajolika i bogate umjentičke tradicije. Tu je radio za Likovnu akademiju Zhejianga (danas Kineska akademija umjetnosti) i 1990. god. izradio svoj prvi projekt, Omladinski centar u malom obližnjem gradiću, Hainingu[1]. No, uslijedile su duge godine bez projekata, tijekom kojih je njegova supruga, također arhitektica, Lu Wen, zarađivala za obitelj[2] u njihovoj zajedničkoj tvrtki koju su nazvali „Amaterski arhitektonski studio”. Wang Shu je iskoristio to vrijeme za stručno usavršavanje i doktorirao je na Sveučilištu Tongji u Šangaju 2000. god. Iste godine postao je profesorom Kineske akademije umjetnosti u Hangzhou, gdje je 2003. postao šefom odjela arhitekture, a 2007. god. i dekanom fakulteta[1].

Od tada projektira brojne građevine koje redom osvajaju nagrade i svjetska priznanja. Najveće priznanje je doživio 2012. godine kada mu je dodijeljena prestižna Pritzkerova nagrada za arhitekturu zbog „jedinstvene sposobnosti prizivanja prošlosti bez izravnog citiranja povijesti” i stoga što je njegov rad „bezvremenski, duboko okorijenjen u svom univerzalnom kontekstu”[3]

Djela[uredi VE | uredi]

God. 2000. Wang je projektirao Knjižnicu Wenzheng koledža Sveučilišta Soochow, za koju je dobio Kinesku nagradu za arhitekturu 2004. god.[4] Također, njegovih pet zgrada izgrađenih širom grada Ningboa osvojili su Nagradu Holcim za održivu izgradnju 2005. god., njegovi Stanovi vertikalnih dvorišta u Hangzhou su nominirani za Internacionalnu nagradu Highrise, a Ningbo muzej s pročeljem od recikliranih opeka (odražavajući svoje povijesno okruženje) iz 2008. god. osvojio je najveću arhitektonsku nagradu Kine, Lu Ban nagradu 2009. god.[5].

Wikicitati „U doba kojemu je cilj ponuditi poseban, individualni stil, Shu je izbjegavao takva predodređenja. Ironično, svojim načinom neprimjetnog umrežavanja suvremenog s kulturnim, inovacija s tradicijom, Shuovo djelo je počelo da se definira. Njegov rad je prožet svježim materijalnim suprotstavljanjem i izražajnom kvalitetom koja se zasniva na tradicionalnim formalnim proporcijama i mjerilima.”
(Karen Cilento, The Local Architect / Wang Shu, ArchDaily, 28. veljače 2012.)

Kronološki popis poznatijih djela[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Wang Shu.
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 The Pritzker Architecture Prize 2012 Laureate (engl.) Pristupljeno 23. rujna 2013.
  2. 2,0 2,1 Xu Wenwen, Honored architect goes his own way, Shanghaidaily, 9. ožujka 2012. (engl.) Pristupljeno 23. rujna 2013.
  3. The Pritzker Architecture Prize 2012 Jury citation (engl.) Pristupljeno 23. rujna 2013.
  4. Robin Pogrebin, For First Time, Architect in China Wins Field’s Top Prize, New York Times 27. veljače 2012.
  5. 宁波博物馆获国内建筑业最高荣誉"鲁班奖 (Ningbo Museum osvojio Lu Ban nagradu), Ningbo News, 10. studenog 2009. (kin.) Pristupljeno 23. rujna 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]