Prijeđi na sadržaj

Megabat

Izvor: Wikipedija

Megabat je bio Megabazov sin,[1] rođak Darija Velikog i satrapa Artaferna Starijeg, te perzijski admiral[2] na prijelazu iz 6. u 5. stoljeće pr. Kr. Prema grčkim povjesničarima, kasnije je služio kao satrap Frigije,[3][4][5] dok glineni zapisi iz Perzepolisa spominju Megabata na mjestu satrapa Arahozije.[1] Najpoznatiji je po Herodotovim pričama o neuspješnoj opsadi Naksosa 499. pr. Kr. koju je vodio zajedno s miletskim vladarom Aristagorom.[6] Megabata je na mjesto vođe ekspedicije postavio njegov rođak Artafern,[2] satrap koji je vladao iz lidijskog grada Sarda.

Prema Herodotu, Megabat je zbog svađe s Aristagorom upozorio stanovnike Naksosa na nadolazeću opsadu,[2] nakon čega su prikupili dovoljno zaliha i izdržali četiri mjeseca jonsko-perzijske opsade.[7] Pretpostavlja se kako je Megabatov motiv bio posramiti Aristagoru na perzijskom kraljevskom dvoru zbog nesuglasica prilikom plovidbe prema otoku. Aristagorin neuspjeh protiv Naksosa bio je motiv za podizanje jonskog ustanka,[8] što je pak kasnije dovelo do grčko-perzijskih ratova.[9]

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Megabaz (Livius.org, Jona Lendering). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. rujna 2009. Pristupljeno 12. studenoga 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. a b c Herodot, V. 32.
  3. Manouchehr Saadat Noury: Prvi iranski satrapi (Persian Mirror). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2011. Pristupljeno 12. studenoga 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Maria Brosius: Women in Ancient Persia, 559-331 BC, Oxford, Clarendon Paperbacks, 1996. str. 6.
  5. Dascylium (enciklopedija Iranica, Michael Weiskopf)
  6. Herodot, V. 33.
  7. Herodot, V. 34.
  8. Herodot, V. 35.
  9. John V. A. Fine: The Ancient Greeks - A critical history, str. 269.-277.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]