Belez

Belez (grč. Belesys) je sredinom 4. stoljeća pr. Kr. vladao kao satrap Sirije u službi Perzijskog Carstva. Pretpostavlja se kako je njegovo ime babilonijskog podrijetla.^[1] Neposredno nakon poraza perzijskog vladara Artakserksa III. u Egiptu 351. pr. Kr., uvjereni u slabost Perzijskog Carstva, sidonski kralj Tenej iz Fenicije zajedno sa satrapima Male Azije i Cipra proglašava nezavisnost, zbog čega Artakserkso III. istovremeno imenuje Beleza i cilicijskog satrapa Mazeja^[2] zapovjednicima ekspedicije protiv feničkog grada Sidona. Obojica satrapa doživjeli su velike poraze protiv sidonskog kralja Teneja kojem su pomoć od 40.000 grčkih plaćenika poslali egipatski faraon Nektanebo II. i Mentor s Rodosa.^[3] Perzijanci su bili prisiljeni povući se iz Fenicije.^[4] Ipak, ustanak u Feniciji okončan je nakon pet godina kada su se pobunjenici suočili s glavnom perzijskom vojskom, dok sudbina Beleza poznata. Povjesničar Ksenofont, koji je osobno sudjelovao kao jedan od deset tisuća grčkih plaćenika u pohodu kojeg je 401. pr. Kr. organizirao pobunjeni princ Kir Mlađi, također spominje Beleza kao sirijskog satrapa^[5] što znači kako je Belez vladao punih 50 godina.