Artemizija I.
.jpg)
Artemizija I. od Karije (grč. Αρτεμισία), bila je admiralica u službi Perzijskog Carstva početkom 5. stoljeća pr. Kr., koja je na tome položaju zamijenila svog preminulog muža, vladara Karije. Artemizija je najviše ostala upamćena po sudjelovanju u bitci kod Salamine.
Obitelj i ime[uredi | uredi kôd]
Ime „Artemizija“ potječe od riječi Artemis (grč. „Diana“). Prema Jablonskom, to ime je frigijsko i može se poistovjetiti s imenom „Artemas“ kojeg spominje Ksenofont. Ipak, prema Charlesu Anthonu njeno ime ima perzijske korijene budući kako prefiks arta- ili arte- znači „slavan“, „izvrstan“ ili „svet“. Prema Herodotu, Artemizijin otac Ligdamis I. bio je iz Halikarnasa a majka s otoka Krete.[1]
Bitka kod Salamine[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Bitka kod SalamineArtemizija je bila jedina od zapovjednika u perzijskoj vojsci koja je savjetovala vladaru Kserksu da se ne upušta u pomorsku bitku protiv Grka. Ipak, u rujnu 480. pr. Kr. sudjelovala je u bitci kod Salamine na strani perzijske vojske, gdje je predvodila flotu od pet brodova. Navodno je u jednom trenutku bitke njezin brod bio u opasnosti da ga zauzmu neprijatelji, pa se Artemizija izvukla na neuobičajen način. Slučajno ili namjerno, zabila se u saveznički karijski brod prigodom čega je potopljen. Neprijateljski atenski brod tada ju je ostavio na miru, misleći kako se ona zapravo bori na grčkoj strani. Kserkso, koji je promatrao bitku s obližnjeg brežuljka, pomislio je kako je potopljeni brod neprijateljski pa je bio zadivljen Artemizijinom hrabrosti. Ipak, nitko s potopljenog broda nije preživio pa je priča ostala nepoznanicom do današnjeg dana. Artemizija je unatoč porazu preživjela bitku, a kada se vratila u perzijski logor Kserkso je (prema Herodotu) izjavio „Moji muškarci postali su žene, a žene su postali muškarcima!“. Nakon bitke kod Salamine Artemizija je Kserksu zagovarala povratak u Malu Aziju, dok je satrap Mardonije inzistirao na nastavku borbi. Kserkso ju je tada poslao u Efez da se brine o njegovim sinovima, a ona je do svoje smrti ostala lojalna Perzijskom Carstvu.
Smrt i ostavština[uredi | uredi kôd]
Prema legendama koje spominje Focije I.,[2] Artemizija se zaljubila u čovjeka koji se zvao Dardan. Nakon što je odbio njezinu ljubav, navodno se s litica Lefkada bacila u Egejsko more. Ipak, ova priča se smatra pokušajem diskreditacije sa strane grčkih povjesničara. S druge strane, Herodot je imao visoko mišljenje o Artemiziji unatoč njenoj potpori Perzijancima, a razlog tome najvjerojatnije je to što su oboje bili iz grada Halikarnasa. Artemiziju je na mjestu satrapa Karije naslijedio njen sin Pisindelis.
Popularna kultura[uredi | uredi kôd]
- U filmu 300 Spartanaca iz 1962. Artemiziju je tumačila glumica Anne Wakefield.[3]
Poveznice[uredi | uredi kôd]
| Prethodnik: | Satrap Karije (480-ih - cca 470. pr. Kr.) |
Nasljednik: |
| Ligdamis I. (494. - 480-ih pr. Kr.) |
Pisindelis (cca 470. - cca 460-ih pr. Kr.) |
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Herodot o Artemiziji (Stoa.org). Inačica izvorne stranice arhivirana 9. lipnja 2010. Pristupljeno 12. kolovoza 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Ptolomej iz Aleksandrije: „Nova povijest“ (Tertullian.org)
- ↑ Anne Wakefield - filmografija (Imdb.com)
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Vitruvije: De architectura, II, 8.10-11, 14-15
- Plinije Stariji: Naturalis historia, XXXVI, 4.30-31
- Pavao Orozije: Historiae adversus paganos, II, 10.1-3
- Valerije Maksim: Factorum et dictorum memorabilium, IV, 6-I
- Justin: Epitome Historiarum philippicarum Pompei Trogi, II, 12.23-24
- Herodot: „Povijesti“
- Nancy Demand: „Povijest antičke Grčke“ (A History of Ancient Greece), Boston, McGraw-Hill, 1996.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Artemizija iz Halikarnasa (Livius.org) Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. svibnja 2013. (Wayback Machine)