Placido Cortese

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Placido Cortese
Fotografija Cortesea iz 1933. godine.
Fotografija Cortesea iz 1933. godine.
Rođen 7. ožujka 1907.
Cres
Preminuo studeni 1944.
Trst
Proglašen slugom Božjim 30. kolovoza 2021.
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Placido Cortese (* Cres, 7. ožujka 1907. - † Trst, studeni 1944.) - svećenik talijansko-hrvatskog porijekla, franjevac konventualac, mučenik. Otvoren je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je u Cresu kao Nikola Matej (»Miko«) Cortese. Placido mu je kasnije redovničko ime. Otac mu je bio Talijan Matej Cortese, a majka Hrvatica Antonija djevojački Bataja. U obitelji je bilo ukupno četvero djece. Pohađao je pučku školu na Cresu do kraja Prvog svjetskoga rata 1918. kada je škola ukinuta. Ušao je u Sjemenište franjevaca konventualaca u talijanskom mjestu Camposanpiero kod Padove 1920. godine. U novincijatu je bio od 1923. godine. Studirao je bogosloviju u Rimu. Zaređen je za svećenika u srpnju 1930. godine u Lateranskoj bazilici u Rimu. Mladu misu služio je na Cresu iste godine.

Bazilika svetog Antuna u Padovi u kojoj je Placido Cortese bio ispovjednik.

Poslan je u Padovu, da bude ispovijednik u glasovitoj bazilici sv. Antuna Padovanskoga. Pisao je i za katoličke listove. Boravio je tri godine u Milanu. Zatim je imenovan voditeljem svih izdanja Glasnik sv. Antuna (Messaggero di s. Antonio). Uspio je podići nakladu za 600.000 primjeraka.

Za Drugoga svjetskoga rata pomagao je izbjeglicama u logoru Chiesanouva kod Padove, gdje je bilo i Hrvata. Zalagao se za spas Židova pa se zamjerio Gestapu. Odveli su ga na saslušanje i smatrao se nestalim od 8. listopada 1944. godine. Pripadnici Gestapa u Trstu su ga ispitivali i tražili podatke o Židovima. Kada im nije ništa odao, skončao je život u mukama u studenom 1944. godine. Ne zna se gdje je pokopan.

Štovanje[uredi | uredi kôd]

Postupak za proglašenje Placidea Cortesea blaženim službeno je počeo u Trstu 2002. godine. Postulatura kauze je u Rimu, a vicepostulatura u Padovi, jer je bio član Padovanske provincije. Kongregacija za proglašenje blaženih i svetih 30. kolovoza 2021. godine objavila je dekrete o njegovim herojskim krepostima i proglasila ga časnim slugom Božjim.[1] Često ga se uspoređuje s sv. Maksimilijanom Kolbeom, jer su obojica pripadali franjevcima konventualcima, bili su odlični urednici u katoličkom tisku i žrtve su Drugoga svjetskog rata.

Spomen[uredi | uredi kôd]

Spomen-poprsje u Padovi.
  • Ispred knjižare u bazilici sv. Antuna u Padovi postavljeno je njegovo spomen-poprsje
  • 2007.: U rodnom Cresu, pred samostanom sv. Frane otkriven je njegov kip, rad Marijana Glavnika (fotografija spomenika)
  • 2008.: imenovana je ulica fra Placida Cortesea u Cresu [2]

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Apollonio Tottoli, Ho soccorso Gesù perseguitato : Vita passione e morte del Padre Placido Cortese, Provincia Padovana F.M.C., Padova, 2001., 206 str.
  • Apollonio Tottoli, Padre Placido Cortese vittima del nazismo, Edizioni Messaggero, Padova, 2002., 224 str., ISBN 8825011490
  • Paolo Damosso, Padre Placido Cortese : Il coraggio del silenzio, Edizioni Messaggero, Padova, 2006., 96 str. + DVD
  • Il coraggio del silenzio : Padre Placido Cortese, DVD na talijanskom, engleskom, hrvatskom i slovenskom i dodatni dokumentara; NOVA-T i Messaggero di Sant'Antonio, 2007.
  • Ivo Jevnikar i Apollonio Tottoli, Un campo di concentramento e la carità di un frate, Padova - Chiesa nuova, Padova 2009. (88 str.)
  • Ljudevit Anton Maračić, Heroj i mučenik Placido Cortese - creski franjevac konventualac, Veritas, Zagreb, 2001., ISBN 9539746221
  • Ljudevit Anton Maračić, Creski Kolbe - Placido Cortese (1907. – 1944.) : mučenik kršćanske ljubavi (u povodu stote obljetnice rođenja), Zagreb, 2007., (212 str.), ISBN 9789537154196; II. izdanje 2019., ISBN 9789538175107
Tekstovi iz ove knjige izlazili su kao podlistak u Veritasu 2005. i 2006. godine: Tragom jedne prijave (1), Svojevrsni rekorder (2), Nostalgija za Cresom (3), Tragovima sv. Antuna (4), U odijelu sv. Franje (5), Daljnji rast (6), Prema oltaru (7), Prva pastoralna iskustva (8), Leti vrijeme... (9), Fra Placido i "brat magarac" (10), Dobar, uistinu dobar! (11), Povratak Padovi (12), Zauzeti izdavač (13), U vrtlogu diktature (14), Prijatelj logoraša (15), Ljubav na iskušenju (16), Stezanje obruča (17), Izdaja u Klaustru magnolija (18), Tršćanska Golgota (19), "Prokletstvo zaborava" (20) i Prema slavi oltara (21)

Literatura[uredi | uredi kôd]

  1. Fra Ljudevit Maračić za HKR o herojskim krepostima fra Placida Cortesea, ika.hkm.hr, objavljeno, pristupljeno 2. rujna 2021.
  2. Službene novine 44/2008., www.sn.pgz.hr
  • Bogović, Mile i Jurišić, Gabrijel Hrvatin. Hrvatski mučenici za vjeru i dom. Split-Gospić, Verbum, 2005., str. 64-65

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Sluga Božji Placido Cortese
Mrežna mjesta