Marija Bernadeta Banja

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Bernadeta Banja)
Marija Bernadeta Banja
Blaženica
Rođena 18. lipnja 1912.
Veliki Grđevac
Preminula 15. prosinca 1941.
Goražde
Beatificirana 24. rujna 2011.
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Spomendan 15. prosinca
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Marija Bernadeta Banja (Veliki Grđevac, 18. lipnja 1912.Goražde, 15. prosinca 1941.), katolička redovnica, mučenica i blaženica.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Po nacionalnosti je bila Mađarica. Već u obiteljskoj kući naslijedila je duboku pobožnost. Obitelj u Velikom Grđevcu bila je poznata po svojemu javnom i revnom kršćanskom životu. Zato je u selu postojala uzrečica za one vjernike koji su se odlikovali revnijim vjerskim životom: "Pobožni kao Banje." U mnogobrojnoj obitelji mala je Bernadeta odgojena u uzornom kršćanskom ozračju koje je podrazumijevalo svakodnevni aktivni molitveni život, ali joj također, unatoč njenoj krhkoj pojavi, nije nedostajalo marljivosti i radišnosti u svakodnevnim seoskim poslovima koje je s radošću obavljala. Stoga i ne čudi što je već u mladoj dobi odlučila potpuno se predati Gospodinu i objeručke prihvatiti Božji poziv.[1]

Dana, 15. kolovoza 1932. položila je redovničke zavjete u družbi Kćeri Božje ljubavi i odmah je poslana u samostan Marijin dom u Palama, gdje je ostala sve do napada četničkih koljača. U samostanu je bila kuharica. Kuhala je za sestre, za goste i za sve koji su dolazili na liječenje i odmor. Spremajući objed s. Bernadeta je redovito pjevala svete pjesme i to je bila njezina molitva.

Četnici su 11. prosinca 1941. provalili u Marijin dom, opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice (s. Julu Ivanišević, s. Berchmanu Leidenix, s. Krizinu Bojanc, s. Antoniju Fabjan i s. Bernadetu Banju), i još neke druge zarobljenike. Vodili su ih po snijegu, uz preslušavanja i ispitivanja, do Carevih Voda i Sjetline. Tamo je ostala s. Berchmanna, shrvana od puta, i kasnije je umorena, 23. prosinca 1941. Ostale četiri sestre odvedene su u Goražde, kamo su stigle 15. prosinca 1941. Smještene su u vojarnicu na katu. Vojarnicom je zapovijedao bojnik Jezdimir Dangić. Četnici su, u pijanom stanju, po noći navalili u sobe. Redovnice su skočile kroz prozor da izbjegnu silovanje, nakon čega su dokraja iskasapljene, a tijela su im bačena u rijeku Drinu. Nazvane su Drinske mučenice[2] i proglašene su blaženima u Sarajevu 24. rujna 2011. na sv. misi, koju je predvodio papin izaslanik kardinal Angelo Amato, pročelnik Kongregacije za proglašenje svetih.[3]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Ivan Damiš: Sluge Božji i službenice Božje u Hrvata, Zagreb, 2010.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. https://www.veliki-grdjevac.hr/defaultcont.asp?id=23&n=6 Preuzeto 4. siječnja 2023.
  2. Kćeri Božje ljubavi - Službenice BožjeInačica izvorne stranice arhivirana 14. rujna 2011. Drinske Mučenice Službenice Božje, buduće Blaženice, pristupljeno 6. veljače 2011.
  3. http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=30539 Preuzeto 25. rujna 2011.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]