Žarka Ivasić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Žarka Julijana Ivasić

Žarka Ivasić (Krašić, 18. studenoga 1908.Gospić, 16. svibnja 1946.), katolička redovnica Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga u Zagrebu i službenica Božja.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođena je Krašiću 18. studenoga 1908., a na krštenju je dobila ime Julijana. U rodnom mjestu živi do 1931. kada počinje redovnički život. Ulaskom u novicijat 1932. godine dobiva redovničko ime Žarka, a 1936. polaže vječne zavjete. Posvetila se radu s bolesnicima te je djelovala u bolnicama u Gračacu, Banjoj Luci, Petrinji, a od 1939. u Otočcu, sve do 1943. godine.[1]

U noći s 13. na 14. rujna 1943. nad partizanskim ranjenicima u bolnici u Otočcu izvršen je zločin. Partizani su tada nepravedno optužili sestre da su ih one prokazivale i sudjelovale u zločinu.[2] Sestra Žarka nastavlja služenje u Zagrebu u bolnici Vrapče, a od ožujka 1944. u Osijeku.[3]

U kolovozu 1945. na saslušavanje je privodi OZNA. Tri puta je preslušavana do podizanja optužnice 28. siječnja 1946. Suđenje počinje 7. veljače 1946., a po optužnici za "davanje podrške ustaško-okupacijskoj vlasti te za nastavak "protunarodnog rada" nakon završetka rata". U obrazloženju se navodilo i da sestre (posebno Žarka) "nisu vršile svoj poziv – njegujući nemilosrdno (i s mržnjom) partizanske ranjenike, a dajući prednost ustaškim". Optužba se proširuje i na prokazivanje ranjenih partizana (koji su ubijeni tijekom ustaškog napada na Otočac).[3] S njom su osuđene još i Verena Fostač, Eutihija Novak, Hubertina Džimbeg i Celestija Lucija Radošević.

Sestra Hubertina Džimbeg svjedočila je o suđenju kao "urnebesu". Višekratna ispitivanja i prijetnje prije suđenja nisu donijele ono što su komunisti očekivali jer, unatoč okrutnim ispitivanjima, sestre nisu priznale ništa, a na suđenju su se branile same jer u njihovu korist nije svjedočio nitko. Nakon čitanja presude, jedan od nazočnih partizana se bacio na sestru osuđenu na smrt i izubijao ju pred nazočnima.[3] Sestra Žarka (kao prvooptužena) osuđena je na kaznu smrti vješanjem, a ostale sestre na kaznu smrti strijeljanjem. Nakon žalbe presuda sestri Žarki preinačena je u smrtnu kaznu strijeljanjem, a ostale sestre osuđene su na 20 godina zatvora s prisilnim radom. Strijeljana je uza zid kapelice svete Marije Magdalene u Gospiću 16. svibnja 1946.

Mons. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski je izdao 3. travnja 2011. proglas namjere pokretanja postupka za proglašenje blaženom i svetom, a na zamolbu postulatora mons. Juraja Batelje te uz jednoglasni pristanak Hrvatske biskupske konferencije i nihil obstat Kongregacije za kauze svetaca.[4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Sestra Žarka IvasićInačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2015. Pristupljeno 15. srpnja 2013.
  2. milosrdnice.hrInačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2015., pristupljeno 2. studenog 2015.
  3. 3,0 3,1 3,2 16. svibnja 1946. – stradanje s. Žarke IvasićInačica izvorne stranice arhivirana 17. lipnja 2013. Objavljeno 16. svibnja 2013., pristupljeno 15. srpnja 2013.
  4. Sestra Žarka Ivasić (1908. – 1946.) Pristupljeno 15. srpnja 2013.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]