Poljička Republika

Ovaj članak dio je niza o povijesti Hrvatske Hrvatska prije Hrvata Hrvatska prije Hrvata Rana povijest Hrvata Podrijetlo Hrvata Bijela Hrvatska Dolazak Hrvata Pokrštenje Hrvata Srednji vijek Srednjovjekovna hrvatska država Panonska Hrvatska Primorska Hrvatska Crvena Hrvatska Paganija • Zahumlje • Travunja Istarska marka Hrvatsko Kraljevstvo Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo Srednjovjekovna bosanska država Dubrovačka Republika Poljička Republika Habsburška Monarhija Stogodišnji hrvatsko-turski rat Hrvatska pod Habsburzima Kraljevina Hrvatska Osmanska vlast Vojna krajina Kraljevina Slavonija Mletačka vlast Kraljevina Dalmacija Francuska vlast Ilirske pokrajine Narodni preporod Revolucija 1848. Markgrofovija Istra Trojedna Kraljevina Prvi svjetski rat Hrvatska u Prvom svjetskom ratu Država Slovenaca, Hrvata i Srba Versajska Jugoslavija Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji Banovina Hrvatska Drugi svjetski rat Nezavisna Država Hrvatska Narodnooslobodilački pokret Socijalističko razdoblje Hrvatska u drugoj Jugoslaviji Hrvatsko proljeće Neovisna Hrvatska Domovinski rat Povijest neovisne Hrvatske

Poljička Republika ili Poljička knežija je naziv za kraj istočno od Splita, točnije od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša te od mora do Zamosorja.

Smještaj

Poljica su bila administrativno područje pod samoupravom puka Poljica koji je svoju samostalnost - zapravo široku autonomiju srednjovjekovnog tipa - baštinilo od 13. stoljeća do okupacije Napoleonove vojske početkom 19. stoljeća.

Naziv "Poljica" potječe od brojnih polja koja su se smjestila oko planine Mosor. Sastoje od Donjih, Srednjih i Gornjih Poljica, a drevna Poljička knežija je bila podijeljena na 12 katuna, koji su nosili imena dvanaest većih poljičkih sela. Svaki katun je u rano jutro na dan svetog Jure (23. travnja) birao svog katunara, a oni su, nakon vjerske svečanosti na Gracu (u Gatima), silazili zajedno s narodom u Podgradac i birali velikog kneza za jednu godinu. Tradicionalne poljičke katune čine:

• Gornja Poljica: Dolac Donji i Gornje Polje
• Srednja Poljica: Kostanje, Zvečanje, Čišla, Gata, Dubrava, Sitno i Srinjine
• Donja Poljica: Duće, Jesenice i Podstrana

Gornja Poljica čine današnja mjesta: Donji Dolac, Putišići, Srijane, Gornji Dolac i Trnbusi. Srednja Poljica uključuju današnja mjesta: Donje i Gornje Sitno, Srinjine, Tugare, Dubrava, Naklice, Gata, Zakučac, Čišla, Ostrvica, Zvečanje, Smolonje, Kostanje, Seoca i Podgrađe. Primorska, odnosno Donja Poljica čine mjesta: Podstrana, Jesenice, Dugi Rat i Duće.

Granice Poljičke Republike određene su Poljičkim statutom iz 1482.:

„Počimljući od zapada i od mora di stecaet se rika Žnovnica, uz brdo prvo Stojni Kamin, pod Kaminom uprav k moru, a gori uz riku Vrilo Žnovnice, uprav Pećica, granica na Ošlji art, granica voda Sedrenik. Peć u Krivica, granica Kučišća, granica u Konjevodu, granica Trnova kamenica, granica Obišeni dub, kod njega granica Vladavića dubrava, brdo Samolek, mali Konačnik, Cetina pod Gardun. Pak niz Cetinu uprav izpod sela Čaporic, ispod sela Ugljani, niz Cetinu, ali posrid rike u Blato od Radobilje, niz riku pod Kreševo, pod selo Katuni, sve niz riku u Perućicu, pod grad Zadvarje, niz riku pod Slime u Kučiće, niz riku pod Miric, Viseć, Medviju, niz riku prid grad Omiš. Pak u more, a niz more do Stobreča aliti u riku Žnovnicu.”

(―)

Povijest

Poljica su svoju starinsku samoupravu baštinila od 13. stoljeća do upada Napoleonove vojske.

Od starine je lokalno plemstvo - "didići", zapravo lokalne solidnije seljačke obitelji iz rodova Kremeničana, Limića i Tješimirovića - brinulo o važnijim javnim poslovima. U XIV. stoljeću biva od kralja (Ugarskog) poslani u Poljica vlastela iz Sjeverozapadne Hrvatske Dražojevići i Rajčići, koji preuzimaju brigu o vanjskim poslovima: uobičajilo se iz reda tih dviju obitelji birati Velikog kneza; njega se biralo na godinu dana. Krajem XV. stoljeća se u Poljicima počeo uspostavljati feudalizam, ali je kod 40 plemićkih ("didića" i "ugarskih" plemića) obitelji bilo tek ukupno 120 kmetovskih, a preostalih 800 obitelji su bile slobodne i imale vlastitu zemlju..

U vrijeme najvećeg turskog zaposjedanja, Poljičani su priznavali tursku vlast i plaćali harač_, ali nisu izgubili svoju autonomiju. Pod Venecijom, priznavan im je autonomni status koji je uvelike odražavao drevne pravne ustanove i način života u kojemu socijalna diferencijacija nije postala onako izrazitom kakva je karakterizirala novija vremena.

Otpor Poljičana slomio je francuski vrhovni zapovjednik, maršal Marmont. Francuski providur za Dalmaciju je proglasom u Zadru, 10. lipnja 1807. ukinuo sedam stotina godina staru Poljičku Republiku. Prolazeći vojskom kroz Poljica, maršal Marmont je vidio kako su obrađivane poljičke zemlje i građena naselja i crkve. Također je dosta saznao i o društvenom uređenju Poljičke knežije i o njenim zakonima. U knjizi svojih uspomena je kasnije s respektom napisao:

„Nalaze se mala Poljica u jednoj prekrasnoj vis-dolini, nemaju nikakovih komunikacija i mogu se vrlo dobro obraniti. Osamljenost ove državice i sredstva, koja je priroda pružila stanovnicima, napućuju ih, da ne trpe tuđeg jarma i da izbjegavaju pokornost, i stoga je trebalo da im Mlečani podjeljuju onako velike povlastice. Nikakva se poreza ne plaća u Poljicima, koja sama sebi imenuju zapovjednike i činovnike i ne kupe ni kopnene vojske ni mornara, a u potrebi je svako pod oružjem. Ukinut im ove povlastice s naše strane, dalo bi povoda njihovom nezadovoljstvu. Sve u ovoj državi na njenu korist govori, i pogled na nju i način njihove uprave. Ništa pravilnijeg i marljivijeg od njihova poljotežanja, ništa pristojnije od njihovih sela i ništa pravičnije od njihovih uredaba.”

(―)

(valja ovdje opaziti da su Francuzi ipak slomili "Poljičku republiku" i ukinuli njene starinske sloboštine)

Na čelu ove republike bio je knez, kojeg se biralo na godinu dana. Slojevi plemstva, koji su bili u nešto povoljnijem položaju od ostalog pučanstva bili su Vlastela i Didići

Čelnici Poljičke republike

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Titula čelnika je isprva bila župan pa knez i najzad veliki knez.

župani

• Dalizio (Dališ) 1070
• Visen (Uisono) 1076, 1078
• Vratina (Uratina) 1088
• Kačić, c 12th century
• Gregor Ivanišević 1120
• Domaso Papalli 1144
• Alberti 1145
• Michiel Francesco Ivancichio 1146
• Comulli Petracca 1148
• Lovretić 1149
• Ivan Papalli 1200

knezovi

• Tolen 1239
• Knezovi Šubići su vladali Poljicama pred kraj 13. stoljeća.
• Mladen Šubić II 1322
• Gregor Jurinić 1328
• Jure Rajčić između 1342 i 1350
• Dražoe, gospodar Kamengrada 1350

veliki knezovi u razdoblju 1444-1482

• Grisogono
• Cindro
• Alberti
• Petracca
• Dujam Papalić (Papalli)

veliki knezovi

• Arnerio Lovretić 1451
• Žane Žanić 1454
• Mijo Pocolić (poznat kao i Kulišić) 1458
• Matija Tusčević Scinsić 1459
• Komula Vitković 1461
• Dujam Papalić 1468
• Stipan Mikulić c 1469
• Dujam Maričić 1479
• Dujam Papalić 1481-1482
• Ivan Petrović listopad 1499-ožujak 1500
• Marian Gregolić 1500
• Augustin Maričić 15. veljače 1503-siječanj ili veljača 1504
• Ivaniš Nenada Dražoević 1511-1546
• Ivan Augustinović (Dražoević) veliki knez pet puta u razdoblju 1512-1537
• Jure Pavić ožujak 1537
• Radoš Sladoević 1541
• Ivan Augustinović (Dražoević) 1546-1567
• Augustin Maričić 1555
• Nikola Sudgić 1567-1581
• Stipan Mikulić (Nikolić, Dražoević) 1581-1605
• Pavo Pavić 1596
• Jure Pavić 1607-1609
• Radoš Sudgić 1609-1626
• Nikola Gojaković 1619
• Ivan Sikić 1620
• Jure Sinovčić 1626-1628
• Pavo Sudgić 1628-1632
• Jure Pavić 1632-1655
• Stipan Bobetić 8. ožujak 1652
• Jure Sinovčić 1655-1676
• Pavo Sučić 1676-1678
• Ivaniš Novaković 1678-1684
• Luka Sinovčić 1684-1701
• Marko Barić 1701-1704
• Marko Sinovčić 1704-1708
• Ivan Sinovčić 14. rujna 1706
• Jure Novaković 24. studenog 1707
• Marko Barić 1708-1710
• Ivan Barić 1710-1712
• Petar Barić 11. kolovoza 1711
• Marko Barić 1712-1716
• Ivan Sinovčić 1716-1717
• Ivan Barić 1717-1721
• Ivan Novaković 1721-1732
• Pavo Pavić 28. listopad 1728
• Petar Sinovčić 1732-1740
• Marko Barić 1740-1742
• Ivan Novaković 1742-1747
• Marko Barić 1747-1760
• Ivan Pavić 20. srpnja 1756
• Jure Novaković 1760-1768
• Frano Pavić 1766-1768
• Ivan Jerončić 1768-1770
• Frano Pavić 1770-1777
• Ivan Jerončić 1777-1778
• Andrija Barić 1778-1783
• Jure Novaković 1783-1789
• Ivan Sičić 1789
• Matija Kružičević 1793
• Frano Pavić 9. rujna 1796.
• Frano Gojsalić 24. veljače 1796

veliki knezovi za vrijeme austrijske okupacije Dalmacije

• Marko Žuljević 18. studenog 1797-25. ožujka 1798
• Matija Mianović 21. svibnja 1799-1. prosinca 1801
• Ivan Čović 23. travnja 1803-1806

veliki knezovi za vrijeme francuske okupacije Dalmacije

• Ivan Čović do 10. lipnja 1807, kada su Franuzi ukinuli Poljičku kneževinu.

Kultura

Poljički statut.

Vrhunac kulturnog dosega ovog kraja je Poljički statut. Kao autohtoni proizvod s ovog područja, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske je prepoznalo tradiciju i važnost poljičkog soparnika, te ga je uvrstilo na listu zaštićenih kulturnih dobara, kao jedno od jela hrvatske nematerijalne kulturne baštine.

Zanimljivosti

Godine 1960. ruski je znanstvenik M. P. Aleksejev iznio tezu, da je Thomas More svoju Utopiju iz 1516. napisao nadahnut poljičkim autonomnim starodrevnim običajima, koji su mu bili uzorom pravednog i slobodnog društva.

Literatura

• Mirko Klarić, O poljičkoj samoupravi, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 43 No. 2, 2006.
• Mate Kuvačić-Ižepa: Poljica - putovanje kroz povijest i krajolik, Naklada Bošković, Split, 2002.

• Bože Mimica: Omiška krajina Poljica makarsko primorje. Od antike do 1918. godine, Rijeka, 2003. ISBN 953-6059-62-2

• Alberto Fortis: Viaggio in Dalmazia, Bd. 2. Venezia 1774.

• Alfons Pavich v. Pfauenthal, Beiträge zur Geschichte der Republik Poljica bei Spalato mit besonderer Rücksicht auf die Reihenfolge der Veliki Knezen (Staatsoberhäupter), u Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina, 10. tom. Moriz Hoernes (ur.), Beč, 1907, str. 156-345.

Vanjske poveznice

• Poljiška glagoljica ili poljiška azbukvica
• Poljički statut iz 1440. Prva stranica statuta pisana arvaticom