Julije Bajamonti: razlika između inačica
sređivanje |
lektura |
||
| Redak 9: | Redak 9: | ||
=== Intelektualni rad === |
=== Intelektualni rad === |
||
Bio je veoma svestran znanstvenik, liberalnog usmjerenja ([[Voltaire|volterijanac]]), a zbog svojeg je kritičkog odnosa prema [[feudalizam|feudalnom društvu]] i konzervativnoj [[Rimokatolička Crkva|Crkvi]], bio izložen kritikama šireg građanstva Splita.<ref>Kečkemet, D., Prošlost Splita, str. 83.</ref> Pisao je medicinske, [[povijest|povijesne]], [[arheologija|arheološke]], [[etnologija|etnološke]], [[lingvistika|lingvističke]], [[filozofija|filozofske]], prirodoznanstvene, nautičke, [[ekonomija|ekonomske]] i agronomske tekstove, a bavio se i [[fizika|fizikom]], [[kemija|kemijom]] i [[astronomija|astronomijom]]. |
Bio je veoma svestran znanstvenik, liberalnog usmjerenja ([[Voltaire|volterijanac]]), a zbog svojeg je kritičkog odnosa prema [[feudalizam|feudalnom društvu]] i konzervativnoj [[Rimokatolička Crkva|Crkvi]], bio izložen kritikama šireg građanstva Splita.<ref>Kečkemet, D., Prošlost Splita, str. 83.</ref> Pisao je medicinske, [[povijest|povijesne]], [[arheologija|arheološke]], [[etnologija|etnološke]], [[lingvistika|lingvističke]], [[filozofija|filozofske]], prirodoznanstvene, nautičke, [[ekonomija|ekonomske]] i agronomske tekstove, a bavio se i [[fizika|fizikom]], [[kemija|kemijom]] i [[astronomija|astronomijom]]. |
||
Prikupljao je narodne pjesme i napjeve, kao i građu za povijest [[Dalmacija|Dalmacije]] i Splita u [[16. stoljeće|16.]] i [[17. stoljeće|17. stoljeću]], kao i za enciklopedijski i glazbeni |
Prikupljao je narodne pjesme i napjeve, kao i građu za povijest [[Dalmacija|Dalmacije]] i Splita u [[16. stoljeće|16.]] i [[17. stoljeće|17. stoljeću]], kao i za enciklopedijski i glazbeni rječnik. |
||
Napisao je oko 150 skladbi, među kojima se ističu simfonije ''Svečana glorija'', ''Passio nelle domenica delle Palme'', ''Rekvijem'' (napisao ga je za svog prijatelja Ruđera Boškovića) i oratorij ''La traslazione di San Doimo''. |
Napisao je oko 150 skladbi, među kojima se ističu simfonije ''Svečana glorija'', ''Passio nelle domenica delle Palme'', ''Rekvijem'' (napisao ga je za svog prijatelja Ruđera Boškovića) i oratorij ''La traslazione di San Doimo''. |
||
Napisao je djelo o povijesti Splita te knjigu o kugi u Dalmaciji u kojoj je iznio čitav niz podataka o zdravstvenim prilikama u Dalmaciji u [[18. stoljeće|18. stoljeću]].<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. II.</ref> |
Napisao je djelo o povijesti Splita te knjigu o kugi u Dalmaciji u kojoj je iznio čitav niz podataka o zdravstvenim prilikama u Dalmaciji u [[18. stoljeće|18. stoljeću]].<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. II.</ref> |
||
| Redak 18: | Redak 18: | ||
== Zanimljivosti == |
== Zanimljivosti == |
||
Julije Bajamonti je bio [[Alberto Fortis|Fortisov]] prijatelj i pratilac na putovanjima po Dalmaciji. Davao mu je dragocjene podatke o povijesti, običajima, narodnim vjerovanjima i životu stanovnika |
Julije Bajamonti je bio [[Alberto Fortis|Fortisov]] prijatelj i pratilac na putovanjima po Dalmaciji. Davao mu je dragocjene podatke o povijesti, običajima, narodnim vjerovanjima i životu stanovnika Dalmacije.<ref>Fortis, A, Put po Dalmaciji, str. 173.</ref> |
||
== Djela == |
== Djela == |
||
Inačica od 17. srpnja 2011. u 10:35
Julije Bajamonti (tal. Giulio Bajamonti) (Split, 4. kolovoza 1744. - Split, 12. prosinca 1800.), hrvatski liječnik, književnik, skladatelj, glazbeni teoretičar, polihistor, filozof i enciklopedist.
Životopis
Obitelj i obrazovanje
Julije Bajamonti rodio se u splitskoj građanskoj obitelji koja se doselila iz Poreča 1704. godine.[1] Studirao je medicinu u Padovi, a po završetku studija radio je kao liječnik u Hvaru i Splitu. Oženio se pučankom, zbog čega su ga se roditelji odrekli, pa je neko vrijeme živio i službovao u Kotoru. Imao je sina Emila i kćer Helenu. Nakon povratka iz Kotora djelovao je kao orguljaš i zborovođa u katedrali, a kasnije je nastavio liječničku praksu.[2] Bio je prijatelj Ruđera Boškovića i veoma cijenjen u Dubrovniku.
Intelektualni rad
Bio je veoma svestran znanstvenik, liberalnog usmjerenja (volterijanac), a zbog svojeg je kritičkog odnosa prema feudalnom društvu i konzervativnoj Crkvi, bio izložen kritikama šireg građanstva Splita.[3] Pisao je medicinske, povijesne, arheološke, etnološke, lingvističke, filozofske, prirodoznanstvene, nautičke, ekonomske i agronomske tekstove, a bavio se i fizikom, kemijom i astronomijom. Prikupljao je narodne pjesme i napjeve, kao i građu za povijest Dalmacije i Splita u 16. i 17. stoljeću, kao i za enciklopedijski i glazbeni rječnik. Napisao je oko 150 skladbi, među kojima se ističu simfonije Svečana glorija, Passio nelle domenica delle Palme, Rekvijem (napisao ga je za svog prijatelja Ruđera Boškovića) i oratorij La traslazione di San Doimo. Napisao je djelo o povijesti Splita te knjigu o kugi u Dalmaciji u kojoj je iznio čitav niz podataka o zdravstvenim prilikama u Dalmaciji u 18. stoljeću.[4] Bio je jedan od najistaknutijih članova splitske Gospodarske akademije.
Nacionalni identitet
U vrijeme pada Mletačke Republike 1797. godine zalagao se za pripojenje Dalmacije sjevernoj Hrvatskoj. Godine 1797. izlagao je u govoru da je Austrija nasljednica stare hrvatske države, a u vezi ujedinjenja sastajao se i s fra. Andrijom Dorotićem, najznačajnijim agitatorom za sjedinjenje s Hrvatskom. Smatrao se ilirskim (hrvatskim) domoljubom i iznimno se zanimao za hrvatski jezik, narodne običaje i predaju.
Zanimljivosti
Julije Bajamonti je bio Fortisov prijatelj i pratilac na putovanjima po Dalmaciji. Davao mu je dragocjene podatke o povijesti, običajima, narodnim vjerovanjima i životu stanovnika Dalmacije.[5]
Djela
- Povijesni zapisi grada Splita (objavljeni 1975.)
- Storia della peste che regno in Dalmazia negli anni 1783.-1784. (1786.)
- O moralu
- O čovjeku
- O gradskoj gluposti
- O nacionalnom ponosu
- Se al medico disconvenga la poesia e la musica, in: Nuovo giornale enciclopedico d’Italia (Venezia: Luglio, 1796.), 93-120 (hrvatski prijevod Liječnik i glazba, u: Julije Bajamonti, Zapisi o gradu Splitu (Split, 1975.), 309-321
- Muzički rječnik (Ms., ca. 1788)
Skladbe
- Passio nella domenica delle Palme za četveroglasni zbor i gudački orkestar (1768. Split)
- La traslazione di San Doimo, Componimento drammatico ossia oratorio (Bajamonti) za sopran, zbor i orkestar (1770. Split)
- Passio del Venerdi Santo a četveroglasni zbor i gudački orkestar (1782. Split)
- Requiem per le solenni essequie decretate dal Senato di Ragusa a suffragio dell’anima dell’imortale ab. Boschovich (1787. Dubrovnik)
- 54 moteta, među kojima Coelo tonante za bariton in gudački kvartetr
- 17 misa: 4 za dva glasa (G, G, B, c), 11 za tri glasa (3 G, 2 F, 2 B, Es, a, c), 2 za četiri glasa (A, B)
- 8 Tantum ergo
- 2 Stabat Mater
- 3 Te Deum
- Magnificat
- simfonija u C duru za 2 violine, violu, fagot, 2 oboe i 2 roga
- allegro za flautu solo
- sonata u C Duru za orgulje (1776.)
- sonata u F Duru za orgulje
- sonata u B Duru za orgulje
- 5 gudačkih kvarteta
- Salve Regina, za sopran solo, dvije violine, violoncello i basso continuo.
Bilješke
- ↑ Kečkemet, D., AnteBajamonti i Split, str. 31.
- ↑ Opća enciklopedija, sv. I.
- ↑ Kečkemet, D., Prošlost Splita, str. 83.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. II.
- ↑ Fortis, A, Put po Dalmaciji, str. 173.
Literatura
- Fortis, Alberto, Put po Dalmaciji, Split, 2004. ISBN 953-214-123-5
- Kečkemet, Duško, Ante Bajamonti i Split, Split, 2007. ISBN 978-953-7088-44-6
- Kečkemet, Duško, Prošlost Splita, Split, 2002. ISBN 953-214-006-9
- Opća enciklopedija, sv. I., Zagreb, 1977.
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. II., Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-00-7
| ||||||||||||||||||||||||||