Slovenci

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Slovenac)
Slovenci
France Prešeren, Ivan Cankar
Ukupno pripadnika
2 milijuna
Značajna područja naseljavanja
Slovenija 1,631,363 (2002.)[1]
SAD 176,691 (2000.) [2]
Italija 83,000-100,000 [3][4]
Argentina 30,000 [3][4]
Kanada 29,000 [5]
Austrija 24,855 [6]
Njemačka 21,759 (2003.) [7]
Australija 20,000 (1999.) [8]
Hrvatska 13,173 (2001.) [9]
Srbija 5,104 (2002.) [10]
Francuska 4,000 [11]
Švedska 4,000 [11]
Mađarska 3,180 [12]
Urugvaj 2,000-3,000 [11]
Nizozemska 1,000-2,000 [13]
Švicarska 1,601 [14]
Belgija 1,500 [11]
Brazil 1,500 [11]
Venezuela 1,000 [11]
Crna Gora 415 (2003.)
Sjeverna Makedonija 403 (1994.) [11]
Čile 200 [11]
JAR 100 [11]
Jezik
Slovenski
Vjera
Predominantno Rimokatolici
Povezane etničke grupe
ostali Slaveni, posebno Južni Slaveni (Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Bugari)

Slovenci, južnoslavenski narod nastanjen poglavito na području današnje Slovenije i manjim dijelom u susjednoj Italiji i Austriji. Populacija im iznosi preko 2.100.000 (2006.), od čega 1.722.000 u Sloveniji, 100.000 u Italiji, 30.000 u Austriji (bez asimiliranih), a u prekomorskim zemljama najviše ih ima u SAD-u, 151.000.

Ime[uredi | uredi kôd]

Vidi još: Slaveni, Slovaci i Slovinci

Slovenci su uz Slovake i Slovince jedan od tri naroda koji su slavensko ime sačuvali kao svoje vlastito ime. U ranijim oblicima slavenski naziv javlja se u bizantskim izvorima kao Sclavi (Sklavi), a zemlje što su ih naseljavali Sclavinia (Sklavinije). Slavensko ime neki stručnjaci, na primjer profesorica povijesti Dr. Karen Carr (stručnjakinja za grčki i rimski svijet), smatraju ulazi u engleski jezik u obliku 'slave', odnosno 'rob'. Povijesnu podlogu nalaze u činjenici da je Karlo Veliki na prijelazu iz 8. u 9. stoljeće uhvatio tako mnogo slavenskih robova da je njihovo ime postao naziv za roba.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Slovenci su potomci starih Karantanaca, dijelova Sklava koji se pod pritiskom Avara doseljavaju do kraja 6. stoljeća iz pradomovine iza Karpata, na područje gornjeg Podravlja i Posavlja, Posočju te u Donjoj Panoniji do Balatona. Oformirali su kneževinu Karantanija. U 8. stoljeću bore se protiv Avara i Franaka, ali Karantanija ipak pada pod franačku vlast.

Velik dio povijesti Slovenci su proveli pod vladavinom Habsburške monarhije, odnosno Austro-Ugarske. U 19. i 20. stoljeću Slovenski narod se definitivno oformirao, ali je jedan velik dio germaniziran na području Koruške i Štajerske. 1918. Slovenija se pridužila Jugoslaviji, a 1991. g. je stekla neovisnost.

Povjesno, Slovenci su se uglavnom izdvajali od ostalih naroda Balkana. Ipak, jer su bili pod dugim utjecajem Austro-Ugarskog Carstva, važili su za neke od najpismenijih i najobrazovanijih Slavena, slično Hrvatima iz Slavonije te Srbima u Vojvodini, čija zemlja je bila pod direktnom upravom Mađarske krune.

Etnografija[uredi | uredi kôd]

Slovenci uz još nekoliko susjednih skupina izvorno pripadaju alpskom kulturnom području, a regija koju naseljavaju, pretežno Slovenija i na sjever do Klagenfurta, šumoviti je planinski predio poznat po stočarstvu, ali i očuvanim životinjskim svijetom: medvjed, vuk, kozorog, svizac i divokoza. Urbana kultura počela se razvijati u posljednja dva stoljeća, a od poznatih pionira moderne slovenske i europske arhitekture je Jože Plečnik (1872.-1957.) koji je djelovao na području Beča, Praga i Ljubljane. U području Idrije očuvala se poznata idrijska čipka koju izrađuju 'klekljarice'. Najstariji zapisi o idrijskom čipkarstvu potječu s kraja 17. stoljeća. Ovim poslom počele su se baviti žene kako bi nadoknadile mala primanja svojih muževa-rudara. Čipkarstvo se razvilo u 18. stoljeću, da bi na kraju 19. stoljeća doživjelo svoj vrhunac i upoznala ga cijela Europa, Sjeverna Amerika i Argentina.

Plesovi i narodna nošnja[uredi | uredi kôd]

Ovisno o kraju, Slovenci danas imaju očuvanih nekoliko nacionalnih nošnji koje možemo podijeliti na sljedeće: »gorenjska« u visokoj Sloveniji, »koroška« u Koruškoj, »notranjska« u unutrašnjosti, »primorska« ili litoralna, »dolenjska« ili nizinska Slovenija, »štajerska« u Štajerskoj i »prekmurje«. U većini ovih krajeva pleše se polka kao nacionalni ples. Na području današnje Slovenije plesalo se i sviralo od prastarih vremena. Godine 1995. slovenski arheolog Ivan Turk pronašao je na području arheološkog parka Divje Babe u dolini rijeke Idrijice, možda najstarije glazbalo na svijetu. Radi se o šupljoj kosti pećinskog medvjeda dužine nešto preko 10. centimetara[15] čija je starost procijenjena na 55,000 godina.

Kuhinja[uredi | uredi kôd]

Od poznatijih slovenskih jela, ima ih preko 1,200, su ajdovi žganci i kolač 'potica' , u susjednom Žumberku poznat kao povitica (žumberački kruh), napunjen kremom od oraha, sira ili drugog, zarolan i ispečen, poznaju ga i Slovaci. Pod utjecajem susjednih naroda prihvatili su i jela kao što su zavitek (savijača), dunajski zrezek (bečki odrezak), te mađarski paprikaš i bograč golaž koji se od govedine, svinjetine i krumpira uz dodatak feferona, papra i paprike na svinjskoj masti priprema u kotlu.

Populacija[uredi | uredi kôd]

Imaju oko 2.050.000 pripadnika 2002. u svijetu, od toga 1.631.363 u Sloveniji ( 83.1 % ukupnog stanovništva ), 176.691 u SAD-u ( ili 0.7 % stanovništva ), 13.173 u Hrvatskoj, 5.104 u Srbiji, 95.000 u Italiji, 24.855 u Austriji ( ili 0.3 % stanovništva ), 29.000 u Kanadi i drugdje.

Istaknuti Slovenci[uredi | uredi kôd]

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. [1]
  2. [2]
  3. a b Zupančič, Jernej (author), Orožen Adamič, Milan (photographer), Filipič, Hanzi (photographer): Slovenci po svetu. In publication: Nacionalni atlas Slovenije (Kartografsko gradivo) / Inštitut za geografijo, Geografski inštitut Antona Melika. Ljubljana: Rokus, 2001. COBISS 18593837
  4. a b Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 22. kolovoza 2006. Pristupljeno 30. srpnja 2007.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  5. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. travnja 2013. Pristupljeno 30. srpnja 2007.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  6. [3]
  7. [4]
  8. Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 15. travnja 2005. Pristupljeno 30. srpnja 2007.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  9. [5]
  10. [6]
  11. a b c d e f g h i Trebše-Štolfa, Milica, ed., Klemenčič, Matjaž, resp. ed.: Slovensko izseljenstvo: zbornik ob 50-letnici Slovenske izseljenske matice. Ljubljana: Združenje Slovenska izseljenska matica, 2001. COBISS 115722752
  12. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. svibnja 2011. Pristupljeno 30. srpnja 2007.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  13. [7]
  14. [8]
  15. Ali so v Sloveniji našli najstarejše glasbilo?. web.archive.org (slovenski). 26. listopada 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2007. Pristupljeno 29. prosinca 2022.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]