Vranovina (Bosanski Petrovac, BiH)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Vranovina je naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u općini Bosanski Petrovac koja pripada entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 274 stanovnika.[1]

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Vranovina leži na obroncima kojima se Grmeč od svog grebena Željeznik spušta u Petrovačko polje. Razlozi takvoj gradnji kuća na krajevima potiču iz vremena turske uprave, kad se svijet sklanjao u zabačenija i nepristupačnija mjesta, u šume i u zaklone, podalje od glavnih drumova, kako ne bi toliko bio na udaru. Osim toga, i spahije nisu dopuštale kmetu, da s kućom i drugim stajama zakrčuje plodnu zemlju, nego su ga potiskivale na kraj, na zemljište koje nije ni za kakvu privredu. Zbog toga i jesu kuće ponajviše na vrlo nezgodnim mjestima, u strani, u vrleti, sa težim pristupom. Selo sačinjavaju ovi dijelovi: Rakovica, Jevića (Cvikića) Glavica, Vranješki Do, Kapetanov Do i Gornja Vranovina (pod Željeznikom). Klima je oštra, oštrija nego u drugim krajevima Petrovačkog Polja i selo je ne rijetko izloženo sjevernom vjetru. Ovdje snijeg pada ranije i duže se zadržava. Selo Vranovina ima nekoliko omanjih izvora i potoka, kao i jedan jači potok „Vranovina"; Ovaj izvire pod samim Željeznikom, prelazi preko Gornje Vranovine i dopire čak u polje , u nizinu, do sela Brestovca.[2]

Povijest[uredi VE | uredi]

U ovom selu na sjeveru leži jedna gradina, koju narod naprosto zove „Gradinom". Površinski su tu nađeni fragmetni keramike. Potiče iz brončanog ili željeznog doba. [3]

Srbi su u Vranovini većina, ali nekad je ovdje bilo više Hrvata. U Vranovini su nekad bile trije kuće Hrvata katolika. Ovi katolici naselili su se ovdje poslije austro-ugarskog zaposjedanja. To su bili ikavski Hrvati koji su se doselili 1879./80. godine iz najbližeg susjedstva, iz Like i Krbave. Hrvati iz Vranovine podrijetlom su doseljeni iz Boričevca i Gračaca.[4] Broj Hrvata cijelog petrovačkog, drvarskog i grahovskog kraja drastično se smanjio nakon drugoga svjetskog rata. Uz većinske Srbe, bilo je oko dvije tisuće Hrvata katolika u Krnjeuši, Vrtočama, Koluniću, Oštrelju i u samom Bosanskom Petrovcu, a nakon masovnih ubojstava i masovnih protjerivanja Hrvata u srpskom ustanku na ovom graničnom području Hrvatske i Bosne i Hercegovine (Drvar i okolica, iz Bosanskog Grahova i okolice - naselja Luka, Korita, Ugarci, Obljaj i druga, iz Brotnja, Boričevca, Vrtoče, Lastve, Zelinovca, Krnjeuše) te činjenice da se ovamo Hrvati nisu smjeli vratiti niti nakon 1945. (nekim naseljima čak su i groblja uništena, a vlasništvo nad zemljom koja im je oteta Hrvati ni do danas nisu uspjeli povratiti), broj je drastično opao.[5] Te činjenice pokazuju da je taj ustanak imao protuhrvatski karakter i da cilj ustanka nije bio neutraliziranje oružanih snaga NDH, države pod kojom su Srbi teror, nego istrebljenje Hrvata na tom području, a čemu su korijeni u velikosrpskoj politici čiji su ciljevi zacrtani prije uspostave NDH. Spomenuti ustanak rezultirao je terorom nad hrvatskim narodom, što je jugoslavenska historiografija prešućivala.[6][7]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Nacionalnost 1991.
Srbi 272
Bošnjaci 0
Hrvati 0
Jugoslaveni 1
ostali 1
Ukupno 274

Privreda[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Reference[uredi VE | uredi]

  1. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Sarajevo: Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine.
  2. BJELAJSKO POLJE I BRAVSKO -Petar Rađenović, Beograd 1923. godine
  3. Starine iz okoline Bosanskog Petrovca -Vejsil Ćurćić, Zemaljski muzej Sarajevo, 1902)
  4. (srp.) Krnjeusa.net 8. Katoličke porodice na području parohije Krnjeuša, iz knjige „Bjelajsko Polje i Bravsko" autora Petra Rađenovića. (pristupljeno 13. srpnja 2017.)
  5. Klix.ba Muslimani i katolici uz podršku pravoslavaca zajedno čistili groblje u Bosanskom Petrovcu, 17. svibnja 2015. (pristupljeno 1. veljače 2017.)
  6. Dnevno.hr Ante Nazor: Protuhrvatski ustanak u srpnju 1941., 26. srpnja 2013. (pristupljeno 13. srpnja 2017.)
  7. „Hrvati Dinare: život, opstojnost, stradanje, nauk i pouka“, Zbornik radova okruglog stola održanog u Bosanskom Grahovu, 20. srpnja 1999., ur. Slavko Golijat, Split 2000.; Zdravko Dizdar – Mihael Sobolevski, „Prešućivani četnički zločini u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: 1941.-1945.“, Zagreb 1999.; Zdravko Dizdar, „Četnički zločini u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.“, Zagreb 2002.

Vanjske veze[uredi VE | uredi]