Prkosi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Prkosi
Prkosi na karti BiH
Prkosi
Prkosi
Prkosi na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Regija BiH Zapadna Bosna
Entitet Federacija BiH
Županija Unsko-sanska
Općina/Grad Bosanski Petrovac
Zemljopisne koordinate 44°37′11″N 16°07′37″E / 44.619680°N 16.126857°E / 44.619680; 16.126857Koordinate: 44°37′11″N 16°07′37″E / 44.619680°N 16.126857°E / 44.619680; 16.126857
Stanovništvo (2013.)
 - ukupno 14

Prkosi su naseljeno mjesto u općini Bosanski Petrovac, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.[1]

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Mjesto se prostire na visoravni iznad korita rijeke Une, uz put Kulen VakufVrtoče. Ovo je krško područje pogodno za stočarstvo i oskudnu poljoprivredu. Oivičeno je s istoka planinom Lupina i s juga Čavom. U selu ima nekoliko izvora pa su Prkosi jedno od rijetkih mjesta na petrovačkom području koje nema problema s vodom.

Povijest[uredi VE | uredi]

Na području Prkosa postoje razbacane, na udaljenosti od desetak metara, mnogobrojne kamene gromile, ali nikad nisu istraživane. Ovuda je prolazio i rimski put za dolinu Une.

U zaseoku Čovka vidljivi su tragovi srednjovjekovnoga kraljevskog grada Čovka koji je pripadao Humskoj župi, u kojoj je bio glavni grad Ripač. Jedno vrijeme bio je gospodar Čovke Herman Celjski, onda Nikola Frankopan koji 1426. godine dobiva grad u zalog od kralja Žigmunda i napokon plemići Orlovići. U gradu Čovki napisao je 1469. godine jednu glagoljsku listinu Juraj Spirančić.[2][3]

Povijest ovoga mjesta najviše je vezana za njegov položaj u neposrednoj blizini rijeke Une koja je bila pogranično područje. I danas su vidljivi ostatci kule koju je u tome selu sagradio poznati Kulin-kapetan, kapetan Stare Ostrovice. Ta je kula nakon toga postala središtem kapetanije Stara Ostrovica. Kapetanije su bile manji, točno ograničeni teritoriji u prvo doba njihova nastanka samo duž onih granica bosansko-hercegovačkih, koje su dijelile tursko carstvo od hrvatskih zemalja, a bile su pod vlašću bečkog cara i mletačkog dužda. Ova institucija postojala je od polovice 16. stoljeća do 1835. godine.

Po svom teritorijalnom opsegu, ali i geostrateškom značaju, jedna od najvećih i najznačajnijih kapetanija Bosanskoga ejaleta bila je Stara Ostrovica. Kapetanija se prvi puta spominje 1699. godine, a kapetani su pripadali obitelji Kulinović, kasnije prozvani Kulenovići. Njihovi brojni članovi bili su kapetani Stare Ostrovice, Petrovca, dizdari (zapovjednici tvrđave) Havale i Jajca. Zapovijedali su i palankom Čovkom, koja je u neposrednoj blizini Prkosa.[4]. Kapetani su u Staroj Ostrovici opstali do iza 1791. godine. Nakon gubitka Lapca i pomjeranja granice u neposrednu blizinu Stare Ostrovice, kapetan je prenio svoje sjedište u Prkose,[5] gdje je sagradio oko 1800. godine kulu na četiri kata od tesanog kamena i na vrhu veliki odžak od drvenog materijala. Osnovica joj je kvadrat, a oko kule je dvorište opasano zidom. Godine 1876. propao je odžak u požaru, a i na kuli je izgorila sva drvenina.

Na prostorima Čovke dogodio se 6. rujna 1941. godine veliki zločin kada su ustanici, uz nekoliko ustaša i domobrana, pobili i veliki broj (više od 300) nedužnog stanovništva, uglavnom bošnjačkog.[6]

Na Prkosima je smrtno ranjena Marija Bursać koja će kasnije biti proglašena prvom ženom Narodnim herojem Jugoslavije.

Ovdje je rođen i Narodni heroj Nikola Karanović, komandant 3. krajiške proleterske brigade, inače sudionik događaja od 6. rujna 1941. godine u Ljutočkoj dolini.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

1991.[uredi VE | uredi]

Nacionalni sastav stanovništva 1991. godine, bio je sljedeći[7]:

ukupno: 195

  • Srbi - 194
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 1

2013.[uredi VE | uredi]

Nacionalni sastav stanovništva 2013. godine, bio je sljedeći[1]:

ukupno: 14

  • Srbi - 14

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 20. ožujka 2020.
  2. Hamdija Kreševljaković, Gradovi u Bosni i Hercegovini, Izabrana djela, II, Sarajevo 1991.
  3. E. Pelidija: Banjalučki boj iz 1737. godine, Sarajevo, 2003.
  4. Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u BiH, Svijetlost, Sarajevo, 1980.,
  5. Povijesno područje Ostrovica – Ostrovački grad, općina Bihać, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine - Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 69/12
  6. Dr. Mujo Begić: Zločini ustanika u Ljutočkoj dolini septembra 1941.
  7. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.