Kolunić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kolunić
Kolunić na karti BiH
Kolunić
Kolunić
Kolunić na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Regija BiH Zapadna Bosna
Entitet Federacija BiH
Županija Unsko-sanska
Općina/Grad Bosanski Petrovac
Zemljopisne koordinate 44°31′N 16°20′E / 44.52°N 16.34°E / 44.52; 16.34Koordinate: 44°31′N 16°20′E / 44.52°N 16.34°E / 44.52; 16.34
Stanovništvo (1991.)
 - ukupno 521

Kolunić je naseljeno mjesto u sastavu općine Bosanski Petrovac, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Selo Kolunić se nalazi na južnom obodu Petrovačkog polja i njegovog dodira sa strmim padinama Osječenice, obraslim četinarskom šumom. Put Bosanski Petrovac - Drvar dijeli selo na dva dijela, gornji Kolunić i Donji Kolunić (Rakića dolina) na koji se nastavlja treći dio sela, Revenik. Ispod sela protiču tri potoka, a u samom selu ima pet izvora, narod obično kaže da su ljekoviti. Udaljenost od Petrovca je oko 3,5 km.

Povijest[uredi VE | uredi]

Ilirsko i rimsko doba[uredi VE | uredi]

Petrovačko polje je i u ilirsko doba bilo dobro naseljeno, što potvrđuje veliki broj gradinskih naselja na dominantnijim položajima oko polja. Neka su od tih naselja nastavila život i u rimsko doba. Na nekima su od njih nađeni i rimski ostaci (temelji zgrada i rimski građevinski materijal). Jedan od najvećih objekata te vrste je Gradina u Koluniću (sjeverno od k. 691), utvrdeno naselje većih dimenzija s ostacima snažnog rimskog kamenog bedema na nasipu jedne prethistorijske gradine. Rimljani su preko Oštrelja izgradili važnu komunikaciju, koja je dolazila iz Dalmacije i preko jugoistočnog dijela Petrovačkog polja silazila u dolinu rijeke Sane (47/48. g.). Od ove su se ceste niz polje, prema zapadu, odvajala dva kraka koji su vodili u dolinu Une. Jedan je išao preko Krnjeuše i Risovca, drugi preko Bjelaja i Prkosa. Utvrđenje se nalazilo na vrlo markantnom položaju, koji vizuelno nadzire dobar dio polja. Gradina u Koluniću nije obrađena u literaturi. Nalazi se na ogoljelom i ispranom terenu, odmah desno od puta Bosanski Petrovac - Drvar.[1]

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

Iz ranosrednjovjekovnih vremena datira romanička crkva u Koluniću. Do turskih osvajanja, ovaj kraj neprekidno je bio dio hrvatskih država, Kraljevine Hrvatske i povremeno srednjovjekovne Bosne. Najveći dio pisanih povijesnih izvora, vezanih za hrvatsku srednjovjekovnu župu Pset, koja se prostirala na području današnje teritorije op'ine Bosanski Petrovac, vezan je za Kolunić. Prema spisu crkvenog sabora u Splitu iz 1185. godine župa Pset je pripadala u crkvenom pogledu kninskoj biskupiji. Prvi poznati župan koji je upravljao župom Pset u kraljevo ime bio je neki Dionizije koji se spominje u jednom spisu iz 1266. godine.

Još god. 1292. piše u poznaloj darovnici kralja Karla II. za bana Pavla Šubića: "nec non progeniem seu generationem quae vocatur Suczunuy et Psef", po čemu bi se moglo suditi, da se je pleme (generatio), koje je u Psetu živjelo, tada zvalo psetskim plemenom. No već trideset i tri godine poslije, u jednoj ispravi od god. 1325., izdanoj u gradu Ključu na Sani, dakle u neposrednom susjedstvu županije psetske, nalazi se zapisaneo "Budona de generatione Cholunic, Budislao filio Gerdomil". Tada se dakle znalo u Ključu, da Budonja pripada plemenu Kolunić. Po tome se zaključuje, da je u prvoj četvrtini 14. stoljeća već postojalo ime Kolunića za ono hrvatsko pleme, koje je prebivalo u županiji Pset. Budući da je u istoj županiji bilo i selo Kolunić (Kolunići), pa je ili selo primilo ime svoje od plemena, ili je pleme prozvano po znamenitom selu, u kojem je prebivalo.

Prema raznim, uglavnom sudskim, dokumentima iz 14. i 15. stoljeća poznato je nekoliko plemenitaških rodova koji su imali svoje posjede u župi Pset, a bili su iz plemena Kolunića. Prvi su Mišljenovići od Kolunića, koji su imali posjede u Velikom i Malom Očijevu (danas sela blizu Martin Broda uz put za Drvar). Drugi poznati plemenitaški rod (hiža) u 15. stoljeću u župi Pset bili su Perušići iz sela Bilića. Treći poznati rod bili su Oršići iz Drinića (na jugu župe Pset).

Navedene najpoznatije porodice iz plemena Kolunića, kao i druge, manje poznate, počele su se preseljavati sa svojih posjeda u Psetu dalje na zapad i sjever, po padu Bosne pod osmansku vlast 1463. godine, a sve jača preseljenja uslijedila su iza Krbavske bitke 1495. godine. Perušići su osnovali današnje naselje istog imena u Lici, a Oršići naselje Slavetići kod Karlovca po kojem su se i oni zvali. Neke porodice su zadržale rodovska imena a neke su se u novom zavičaju zvale plemenskim imenom Kolunić. Iz tog plemena je i Leopold Karlo Kolonić (1631.—1707.), jedan od najznamenitijih prelata i državnika ugarskih. Nakon svršenih nauka u Beču stupio je u viteški red ivanovaca, te je ratovao protiv Turaka na Kreti (1654.);od god. 1659. bio je zapovjednik svoga reda u Mailbergu i Chebu, pa se je onda posvetio svećeničkomu staležu. God. 1669. postao je biskupom u Njitri, god. 1672. u Novom Mjestu kod Beča. Posljednji muški potomak ove znamenite porodice bio je sinovac nadbiskupa i kardinala Leopolda, po imenu grof Sigismund Kolonić (Kollonitsch, 1676.—1751.),od god. 1716. biskup, a od god. 1722. prvi nadbiskup u gradu Beču. Poznat je i Martin Rota-Kolunić, bakrorezac iz 16. stoljeća, rođen u Šibeniku.[2]

O životu na područje župe Pset najviše govore srednjevjekovni ostatci crkve (Panađur) i nekropole sa stećcima u selu Kolunić i mnogobrojni izvori koji ga spominju. Pretpostavlja se da je iz 14. stoljeća premda ga neki datiraju i u 12. stoljeće. Stećci su uglavnom u obliku većih ploča. Arheološko područje s ostatcima srednjovjekovne crkve i nekropolom sa stećcima na lokalitetu Crkvina u Koluniću, proglašeno je 2007. nacionalnim spomenikom BiH.[3]

Od Drugog svjetskog rata i poslije[uredi VE | uredi]

Do Drugog svjetskog rata bilo je oko dvije tisuće katolika u Krnjeuši, Vrtočama, Koluniću, Oštrelju i Bosanskom Petrovcu, a 2015. samo desetak u Petrovcu. Ti katolici pohodili su crkve u Petrovcu, Krnjeuši i Oštrelju. Srbi su bili većinski. [4][5]

Broj Hrvata cijelog petrovačkog, drvarskog i grahovskog kraja i pograničnih djelova Hrvatske s druge strane drastično se smanjio tijekom i nakon drugoga svjetskog rata. [5] Nakon masovnih ubojstava i masovnih protjerivanja Hrvata u srpskom ustanku na ovom graničnom području Hrvatske i Bosne i Hercegovine (Drvar i okolica, iz Bosanskog Grahova i okolice - naselja Luka, Korita, Ugarci, Obljaj i druga, iz Brotnja, Boričevca, Vrtoče, Lastve, Zelinovca, Krnjeuše) te činjenice da se ovamo Hrvati nisu smjeli vratiti niti nakon 1945. (nekim naseljima čak su i groblja uništena, a vlasništvo nad zemljom koja im je oteta Hrvati ni do danas nisu uspjeli povratiti), broj je drastično opao. [4] Te činjenice pokazuju da je taj ustanak imao protuhrvatski karakter i da cilj ustanka nije bio neutraliziranje oružanih snaga NDH, države pod kojom su Srbi teror, nego istrebljenje Hrvata na tom području, a čemu su korijeni u velikosrpskoj politici čiji su ciljevi zacrtani prije uspostave NDH. Spomenuti ustanak rezultirao je terorom nad hrvatskim narodom, što je jugoslavenska historiografija prešućivala.[6][7]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Kolunić
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 500 (95,96%) 455 (78,58%) 661 (97,49%)
Bošnjaci 11 (2,11%) 5 (0,86%) 0
Hrvati 2 (0,38%) 0 9 (1,32%)
Jugoslaveni 7 (1,34%) 109 (18,82%) 2 (0,34%)
ostali i nepoznato 1 (0,19%) 10 (1,72%) 6 (0,88%)
ukupno 521 579 678

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Bosna i Hercegovina u antičko doba. -Ivo Bojanovski, Akadenija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988.
  2. Županija Pset (Pesenta) i pleme Kolunić -Klaić, 1928, 1-12
  3. Arheološko područje sa ostacima srednjovjekovne crkve i nekropolom sa stećcima na lokalitetu Crkvina u Koluniću, općina Bosanski Petrovac, Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, preuzeto 16. listopada 2016.
  4. 4,0 4,1 Klix.ba Muslimani i katolici uz podršku pravoslavaca zajedno čistili groblje u Bosanskom Petrovcu, 17. svibnja 2015. (pristupljeno 1. veljače 2017.)
  5. 5,0 5,1 Hrvatski katolički radio HKR: Vijesti iz Crkve: domaće. U Bosanskom Petrovcu gradi se crkva, 21. svibnja 2017. (pristupljeno 7. srpnja 2017.)
  6. Dnevno.hr Ante Nazor: Protuhrvatski ustanak u srpnju 1941., 26. srpnja 2013. (pristupljeno 13. srpnja 2017.)
  7. „Hrvati Dinare: život, opstojnost, stradanje, nauk i pouka“, Zbornik radova okruglog stola održanog u Bosanskom Grahovu, 20. srpnja 1999., ur. Slavko Golijat, Split 2000.; Zdravko Dizdar – Mihael Sobolevski, „Prešućivani četnički zločini u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: 1941.-1945.“, Zagreb 1999.; Zdravko Dizdar, „Četnički zločini u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.“, Zagreb 2002.
  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]



Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedovršeni članak Kolunić koji govori o naselju u Bosni i Hercegovini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.