Željko Brkanović

Izvor: Wikipedija
Željko Brkanović
Željko Brkanović
Životopisni podatci
Rođenje 20. prosinca 1937.
Smrt 7. lipnja 2018.
Djelo
Razdoblje 1960-ih – 2018.
Poznatija djela Nomos, simfonijska pjesma
Divertimento za gudače
Sinfonia dinamica
Koncert za klavir i orkestar
Koncert za violinu i orkestar
Koncert za violinu, violončelo i orkestar
Concerto da camera
I. gudački kvartet
Klavirski trio
Suita Mediterana za gitaru
Sonata a tre
Tonalna sonata za klavir
Marc-Antonie de Dominis, opera
Nagrade
Nagrade nagrada "Josip Štolcer Slavenski"
nagrada "Vladimir Nazor"
Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića
"Porin" za životno djelo
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Željko Brkanović (Zagreb, 20. prosinca 1937. – Crikvenica, 7. lipnja 2018.),[1][2] hrvatski skladatelj, dirigent, pijanist i glazbeni pedagog, rodom iz Škaljara. Sin hrvatskog skladatelja Ivana Brkanovića.[3][4] Opus Željka Brkanovića broji dvjestotinjak[5] solističkih, orguljskih, komornih, koncertantnih, orkestralnih i scenskih djela, zborskih skladbi i solo popijevki te više obradba kojima pripada i posljednje veliko očevo djelo – Missa profana croatica, oratorij za sole, mješoviti zbor i orkestar iz 1986. koje je Željko Brkanović dovršio 1994. godine.[6] Vlastite skladbe većinom je temeljio na naslijeđenim, klasičnim oblicima, koje je preobražavao obrađujući ih suvremenim tehnikama i izražajnim sredstvima (aleatorika, elektronski zvuci, mikrotonalnost). Osobitu je sklonost očitovao prema arhaičnim elementima i mitskim sadržajima (Nomos, Karijatide) te prema djetinjem izrazu (Šest lekcija), a ponekad se nadahnjivao i folklornim motivima (Sedam pjesama Hrvata iz Hercegszanta, Bokeljski scherzo). Mjestimice se služio brojnim udaraljkama da bi istaknuo ritmsku komponentu skladbe. U traganju za novim zvukovnim senzibilitetom u svoju je glazbu unio novoromantičku izražajnost.[7]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je glasovir kod Svetislava Stančića (1962.).[8] Studij kompozicije započeo je kod svog oca, a završio na Fakultetu za muzičku umjetnost u Skoplju kod Tome Proševa (od 1976. do 1979.).[7] U skladanju se usavršavao u Stuttgartu kod znamenitog skladatelja Erharda Karkoschke,[9] a polazio je i tečajeve dirigiranja na Glazbenoj akademiji Chigiana u Sieni 1965. kod Hermanna Scherchena i Bruna Rigaccija.[7]

Od 1963. godine djelovao je kao dirigent u Hrvatskim narodnim kazalištima u Splitu i Zagrebu, a 1969. prelazi na RTV Zagreb (danas Hrvatsku radioteleviziju), gdje je u okviru Umjetničkog programa bio urednik, producent i dirigent, ostvarivši mnoge snimke djela hrvatskih autora. Nakon kraćega djelovanja na zagrebačkoj Funkcionalnoj glazbenoj školi, 1980. postaje docent na Muzičkim akademijama u Podgorici (utemeljio Teoretsko-kompozitorski odjel) i Zagrebu. Od 1983. do umirovljenja 2008. bio je izvanredni, a potom redoviti profesor teorijskih glazbenih predmeta i kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 2011. surađivao je s Umjetničkom akademijom u Splitu gdje je predavao kompoziciju. Godine 2017. dodijeljeno mu je i počasno zvanje professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.[9][6]

Intenzivno se bavi skladanjem od 1970. godine. Djela su mu izvođena u Hrvatskoj i u inozemstvu: među njima se osobito ističu Tonalna sonata za klavir (1977.) i Koncert za klavir i orkestar (1980.), za koji je dobio prestižnu nagradu Josip Štolcer Slavenski.[4]

Preminuo je 7. lipnja 2018. u Crikvenici u 81. godini života nakon kratke bolesti.[10]

Djela (izbor)[uredi | uredi kôd]

Orkestralna[uredi | uredi kôd]

  • Nomos, simfonijska pjesma (1975.)
  • Divertimento za gudače (1977.)
  • Karijatide (1978.)
  • Sinfonia dinamica (1980.)
  • Riccercari (1985.)
  • II. simfonija (1991.)
  • Con variazione za gudače (2000.)

Koncertantna[uredi | uredi kôd]

  • Koncert za klavir i orkestar (1981.)
  • Koncert za violinu i orkestar (1983.)
  • Koncert za violinu, violončelo i orkestar (1991.)
  • Lirski koncert za klavir i orkestar (1998.)
  • Siciliana za klavir i gudače (1998.)
  • Koncertni rondo za klavir i puhački orkestar (1999.)
  • Mostarski koncert za klavir i orkestar (2002.)
  • Koncert za gitaru, udaraljke i gudače (2010.)
  • Concerto da camera za bayan ,gudače i udaraljke (2011.)
  • Concerto 1. za klavir i komorni ansambl (2016.)

Komorna[uredi | uredi kôd]

  • I. gudački kvartet (1974.)
  • Ugođaj za engleski rog i harfu (1976.)
  • Šest lekcija za pantomimičara, magnetofonsku vrpcu i komorni sastav (1978.)
  • Recitativ, arija i ... za violončelo i klavir (1979.)
  • Kolaž za kontrabas i klavir (1979.)
  • Trijanina proljeća za duhački trio i udaraljke (1981.)
  • Klavirski trio (1988.)
  • Vocatio aus Stuttgart za flautu, fagot i klavir (1988.)
  • Introdukcija i Allegro za kontrabas i klavir (1989.)
  • Suita Mediterana za gitaru (1990.)
  • Zoov-cool, „ratni kvartet“ za klarinet, violinu, violončelo i klavir (1991.)
  • Pjesmarica I. za kvartet gitara (1993.)
  • Pjesmarica II. za trio gitara (1993.)
  • II. gudački kvartet (1994.)
  • Sonata a tre za trio gitara (1996.)
  • Koncert za udaraljke i trio klarineta (1997.)
  • Harmony in exist za harmoniku (1997.)
  • Pavana i Gagliarda za violinu i gitaru (1999.)
  • Ugođaji za obou i marimbu (2002.)
  • Bagatela za rog in F i klavir (2004.)
  • Nimtyros za flautu i gitaru (2004.)
  • Klavirski kvintet (2007.)
  • Andante za gudački kvartet (2013.)
  • Quartet 3. za kvartet saxofona (2017.)
  • Za Vas, kvartet za flautu ,violinu, kontrabas i klavir (2018.)

Klavirska[uredi | uredi kôd]

  • Tonalna sonata (1977.)
  • Sonetne minijature (1975.)
  • Preludiji (1992.)
  • Sentimentalni valcer (2003.)
  • Pesante et brillante (2012.)

Orguljska[uredi | uredi kôd]

  • Antependij (1989.)
  • Cithara (1994.)
  • Svečani preludij (1995.)

Scenska[uredi | uredi kôd]

  • Pastorala, balet-pantomima (1989.)
  • Marc-Antonie de Dominis, opera (2015.)

Vokalna[uredi | uredi kôd]

  • Uspavanka za poginule za recitatora i mješoviti zbor (1973.)
  • Quassi sonet za ženski zbor a cappella (1976.)
  • Zapis svjetla za mješoviti zbor a cappella (1977.)
  • Domovinska za ženski zbor, orgulje i udaraljke (1983.)
  • Bokeljski scherzo za dječji zbor i klavir (1993.)
  • Figurice, ciklus pjesama za glas i klavir (1993.)
  • Prijatelju sveti za glas i orgulje (1995.)
  • Lux mundi za marimbu i mješoviti zbor (2002.)
  • Intimni madrigali za mješoviti zbor (2003.)
  • Orijašu Kristov za ženski zbor i orgulje (2004.)
  • Antiphonae za mješoviti zbor i orgulje (2016.)

Obradbe[uredi | uredi kôd]

  • Sedam pjesama Hrvata iz Hercegszánta za sopran i tamburaški orkestar (1975.)
  • Girolamo Fiorelli: Missa br. 2 za četiri solista, muški zbor i orkestar (1978.)
  • Hrvatske božićne pjesme, obrade za glas, zbor i orkestar (1980.)
  • Križni put za klavir, flautu ,obou, engleski rog, fagot i orgulje (1981.)
  • Ivan Brkanović: Missa profana Croatica za mezzosopran, bariton, mješoviti zbor i orkestar (dovršio 1994.)
  • Ferdo Livadić: Popjevke na njemačke stihove, obrada za glas i gudački orkestar
  • Ivan Brkanović: Intermezzo iz opere Ekvinocij, obrada za simfonijski orkestar (2009.)
  • Ivan Brkanović: Ti si balzam iz opere Zlato Zadra, obrada za glas i klavir (2014.)
  • Ivan Brkanović: Krijes planine, obrada za harmoniku solo

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Željko Brkanović dobitnik je nagrade "Josip Štolcer Slavenski" (1982.) za Koncert za klavir i orkestar, godišnje nagrade "Vladimir Nazor" za autorski koncert održan u povodu 65. obljetnice života (2002.) te više skladateljskih poticajnih priznanja Ministarstva kulture Republike Hrvatske.[6]

Diskografsku nagradu Porin primio je 1996. za realizaciju CD-a "Misa profana Croatica" Ivana Brkanovića te 1999. za skladbu Tonalna sonata za klavir. Iste je godine odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za izniman doprinos nacionalnoj glazbenoj kulturi, a 2014. dobiva i prestižnu nagradu Porin za životno djelo.[6]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Hrvatsko društvo skladatelja / Članovi: Brkanović, Željko, pristupljeno 9. lipnja 2018.
  2. ↑ HRT Magazin: Preminuo skladatelj i dirigent Željko Brkanović  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. lipnja 2018. (Wayback Machine), pristupljeno 9. lipnja 2018.
  3. ↑ Hrvatski glasnik, str. 47-51: "Bokelji u Hrvatskoj"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. travnja 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 3. travnja 2015.
  4. ↑ a b FDK Omiš: Željko Brkanović, pristupljeno 3. travnja 2015.
  5. ↑ HDS ZAMP – Baza autora: Željko Brkanović, pristupljeno 10. lipnja 2018.
  6. ↑ a b c d www.radiodux.me – In memoriam Željko Brkanović, pristupljeno 10. lipnja 2018.
  7. ↑ a b c Hrvatski biografski leksikon: Brkanović, Željko (Ivona Ajanović, 1989.), pristupljeno 10. lipnja 2018.
  8. ↑ Hrvatska enciklopedija: Brkanović, Željko, pristupljeno 10. lipnja 2018.
  9. ↑ a b PORIN – Dobitnici nagrada za životno djelo: Željko Brkanović, pristupljeno 10. lipnja 2018.
  10. ↑ Narod.hr – Umro skladatelj i dirigent Željko Brkanović, pristupljeno 9. lipnja 2018.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]


v • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (postumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.) • Jura Stublić (2022.) • Vera Svoboda (2022.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Željko_Brkanović&oldid=6519385"