Ante Bruno Bušić

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Bruno Bušić)
Skoči na: orijentacija, traži
Ante Bruno Bušić
Ante Bruno Bušić
Bruno Bušić, na jednoj od posljednjih fotografija, snimljen za svoga boravka u Parizu 1978. godine, nešto prije ubojstva [1]
Rođenje 6. listopada 1939.
Smrt 16. listopada 1978.
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje književnik
Portal: Životopis

Ante Bruno Bušić (Vinjani Donji kraj Imotskog, 6. listopada 1939. - Pariz, 16. listopada 1978.), zagovornik demokratske suverene i slobodne Hrvatske. Bio je domoljub, disident, književnik, povijesni istraživač, karizmatični prognanik 1970-ih godina i politički vođa hrvatske emigracije.

Rani život[uredi VE | uredi]

Bruno Bušić rođen je 6. listopada 1939. godine u selu Vinjanima Donjim kraj Imotskoga, u zaseoku Bušića Draga[2], kao sin Josipa (Joze), sudskoga službenika i pravnika, i Ane rođene Petric iz hercegovačkih Vinjana kraj Posušja. Majka mu je umrla 1943. godine.[3] Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu Vinjanima Donjim.[4] Za vrijeme gimnazijskog školovanja došao je pod prismotru UDBE zbog anonimne ankete u kojoj je izrazio kritiku komunističke Jugoslavije.[5] Kao đak, isticao se kratkim pričama koje je objavljivao u vodećim omladinskim listovima. Godine 1955. dobio je nagradu Poletova žirija u kome su sjedili Mirko Božić i Zlatko Tomičić. Bio je članom Tajne organizacije hrvatske inteligencije, organizacije imotskih gimnazijalaca.[6]

Maturirao je 1960. godine u gimnaziji u Splitu, a potom je upisao filozofiju i francuski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, no brzo se ispisao i, na očevo inzistiranje, upisao na Ekonomski fakultet. Diplomirao je u redovitom roku 1964. diplomskim radom Moral i socijalizam.

Nakon završetka studija Bušić se je zaposlio u poduzeću za geološko-rudarska i građevinska istraživanja, konsolidaciju tla i projektiranja, od kojeg je zadnje godine studija dobivao stipendiju. Ubrzo je, slučajno, doznao za mogućnost zaposlenja u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske koji je osnovao i vodio dr. Franjo Tuđman. Rješenje o tom njegovu zaposlenju 23. lipnja 1965. godine potpisao je direktor Instituta Tuđman.[7]

Politička stajališta[uredi VE | uredi]

U jednom od svojih tekstova iz 1975. godine Bruno Bušić je napisao:

Često se uz Brunu Bušića vezuju i citati: „ ... Da smo složni i čestiti davno bismo imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako ...“[8]

„... No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidit ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?“[9]

Nemogućnost saznanja o kojem se tekstu radi, umanjuje vjerodostojnost citata. Neki izvori negiraju vjerodostojnost ovih citata, te spominju da se radi o citatima iz knjige "Imoćani" Ante Matića.[10]

Odgovor na deseto anketno pitanje, ankete dobivene u školi kao anonimni zadatak, a koje je osmislila i gimnaziji nametnula UDBA: „Što ti se čini je li bolji stari sistem ili današnji?“ „...Naravno da sistem stare Jugoslavije nije bio dobar, ali isto tako ni današnji sistem ne valja iako je nešto bolji. Međutim, svaki dan raste broj nezaposlenih.

Stara Jugoslavija je zato dopuštala veću slobodu mišljenja, dok je sada novi sistem skučio slobodno izricanje misli i ugušuje svaku klicu narodnosti. Narodna republika Bosna i Hercegovina nije dodijeljena Hrvatskoj iako Hrvatska ima na nju svoja pradavna prava, a to bi morala Srbija svakako priznati. Kako je Srbiji priključena Vojvodina i Kosovsko-Metohijska oblast, tako bi i Hrvatskoj morala biti priključena Bosna i Hercegovina.

No, osim toga, Srbi vode propagandu u Bosni i Hercegovini te šalju svoje učitelje i profesore među Hrvate, koji vrše posrbljivanje na više načina. Štampa srpska također nastoji što više prodrijeti u područje Bosne i Hercegovine. Mislim da nije potrebno spominjati masovno ubijanje zarobljenika za vrijeme rata i u razdoblju poslije rata i ostala nasilja...“

Uz to u uvodu svoje knjige Hrvatski Ustaše i Komunisti Bušić piše: „Oni kojima je u presudnim vremenima zatajila hrvatska svijest i ljudska savjest, tj. oni koji su hrvatskom ustaškom pokretu nastojali dati fašistička obilježja i oni koji su iz hrvatskih komunista nastojali istisnuti misao hrvatskog suvereniteta, nastoje potisnuti u zaborav stare postojane veze između hrvatskih ustaša i komunista, te prizivaju u sjećanje stare nesreće i zlokobne, prevladane opreke. Istinski hrvatski komunisti i ustaše podjednako su duboko u sebi nosili ideju slobodne i nezavisne Hrvatske i njenog punog suvereniteta unutar hrvatskih povijesnih i etničkih granica.“[11][12]

Atentat[uredi VE | uredi]

Grob Brune Bušića na Mirogoju

Ubijen je 16. listopada 1978. godine iz zasjede u Parizu. Ubio ga je plaćeni ubojica Službe državne bezbjednosti, zloglasne jugoslavenske tajne policije. Bio je pokopan na pariškom groblju Père-Lachaise. Na nadgrobnoj ploči bili su uklesani Cesarićevi stihovi iz pjesme Trubač sa Seine na hrvatskom i francuskom jeziku:

Ja, skoro prosjak, duh slobode širim,
Pa ma i nemo na svom grobu svijeću,
Ja neću, neću, neću da se smirim.
Ko svježi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duše lijene,
Na otpor trubim ja, trubač sa Seine!

U grobu s njim ležao je kamen iz Hrvatske, s torbom na kojoj je bio hrvatski grb i cvijet majčine suzice. Kosti su mu prenesene u Hrvatsku i 16. listopada 1999. godine pokopane u Aleji branitelja na zagrebačkom Mirogoju.[13]

Djela[uredi VE | uredi]

  • A report on the prison situation in Croatia, Croatian Information Service, Arcadia, 1975.
  • UDBA Archipelago: Prison Terror in Croatia, Croatian Information Service, Arcadia, 1976.
  • Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša, Liber Croaticus Verlag, Mainz, 1977.

Posmrtno[uredi VE | uredi]

  • Pjesma Bruni Bušiću, Liber, Mainz, 1979.
  • Hrvatski ustaše i komunisti, Hrvati iz Vancouvera, B.C., Kanada, (ur. Rudolf Arapović), Washington, D.C. 1979.
  • Jedino Hrvatska: sabrani spisi, Ziral, Toronto-Zurich-Roma-Chicago, 1983., (2. proš. izd. Bruno Bušić. Jedino Hrvatska!: sabrani spisi, 1-3, prir. Anđelko Mijatović, Fram-Ziral, Mostar-Zagreb, 2005.)
  • Svjedok pomirbe. Ante Bruno Bušić, (prir. i ur. Mladen Pavković), Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca domovinskog rata, Zagreb, 1995.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Davni predak Bruna bio je čuveni hrvatski hajduk Ivan Rošo Bušić, o njemu je Bruno i knjigu napisao: Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša u kojoj piše o svom pretku uspoređujući onda političku borbu našeg naroda i sada: “Za hrvatskoga ratnika i oporbenjaka, onda kao i sada, nije bilo razumijevanja i milosti ni na jednoj strani svijeta, ni u jednoj državi”.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti[uredi VE | uredi]

Wikiquote-logo.svg Na stranicama WikiCitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Bruno Bušić

Mrežna sjedišta[uredi VE | uredi]

  • Hrvati AMAC [1] [2] Anđelko Mijatović: O Brunu Bušiću i njegovim sabranim spisima
  • Hrvati AMAC Bruno Bušić: 25 godina kasnije - Je li njegov san ispunjen?
  • Glas Koncila Bruno Bušić - nacionalni simbol hrvatskoga naroda
  • Glas Koncila Može li današnja Hrvatska Brunu Bušiću pogledati u oči?