Posušje

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Posušje
Posušje
Posušje
Zastava Posušja
Zastava
Koordinate: 43°28′N 17°19′E / 43.467°N 17.317°E / 43.467; 17.317Koordinate: 43°28′N 17°19′E / 43.467°N 17.317°E / 43.467; 17.317
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of the Federation of Bosnia and Herzegovina (1996-2007).svg Federacija BiH
Županija Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Zapadnohercegovačka
Vlast
 - Načelnik Branko Bago (HDZ BiH)
Površina
 - Općina 461 km²
Visina 644 m.n.v.
Stanovništvo (1991.)
 - Grad 6.226
 - Urbano područje 17.134 (općina)
 - gustoća 37 st/km²
Poštanski broj 88240
Pozivni broj (+387) 039
Službena stranica www.opcina-posusje.ba
Zemljovid
Položaj općine Posušje u Bosni i Hercegovini

Položaj općine Posušje u Bosni i Hercegovini

Posušje je grad i općina u Županiji Zapadnohercegovačkoj u Bosni i Hercegovini, koja zauzima površinu od 461 km². Prema zadnjem popisu stanovništva iz 1991. ima 17.134 stanovnika, od kojih su 99,00% Hrvati, a samo 1,00% ostali, što znači da je Posušje, uz Grude, općina s najvećim postotkom Hrvata od svih područja gdje žive Hrvati u BiH.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Posušje je udaljeno 29 km od Širokog Brijega, 54 km od Mostara, 10 km od Imotskog, te 71 km od Makarske.

Posuški kraj obuhvaća četiri stepeničasto poredane krške zaravni (Posuško i Virsko polje, Tribistovo, Rakicki biser te planinsko područje oko Blidinjskog jezera) i nalazi se na raskrižju putova: MostarImotskiSplit, Mostar – TomislavgradLivno te PločeLjubuški – Grude – RamaUskopljeTravnik (Put spasa u izgradnji).

Nalazi se jugozapadno od brda Radovanj.

Klima[uredi VE | uredi]

Klima u Posušju je specifična rasporedom dijelova općine. I dok obližnji Imotski te Grude imaju blagu mediteransku klimu, u samom Posušju i Viru na jugu prevladava submediteranska klima (s utjecajem kontinentalne), u sjevernom dijelu općine, u područjima Rakitna, Tribistova, te Blidinja prevladava kontinentalna i planinska klima tako da se može sa sigurnošću reći da se Posušje nalazi na prirodnoj granici između submediteranske i kontinentalne klime.

Nadmorska visina[uredi VE | uredi]

Posuško polje se nalazi na nadmorskoj visini od oko 610 m, Virsko polje na oko 520 m, Rakitno na oko 900 m, vrh planine Čvrsnice Pločno iznosi 2.228 m, te područje Blidinje jezera na oko 1050 m i više.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Posušje

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Posušje imala je 17.134 stanovnika, raspoređenih u 19 naselja.

Stanovništvo općine Posušje
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Hrvati 16.963 (99,00%) 16.298 (99,04%) 16.778 (99,38%)
Srbi 9 (0,05%) 34 (0,20%) 58 (0,34%)
Muslimani 6 (0,03%) 15 (0,09%) 15 (0,08%)
Jugoslaveni 26 (0,15%) 71 (0,43%) 8 (0,04%)
ostali i nepoznato 130 (0,75%) 37 (0,22%) 23 (0,13%)
ukupno 17.134 16.455 16.882

Posušje (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Posušje
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Hrvati 3.838 (98,08%) 2.654 (96,93%) 1.573 (96,56%)
Srbi 8 (0,20%) 13 (0,47%) 40 (2,45%)
Muslimani 4 (0,10%) 5 (0,18%) 4 (0,24%)
Jugoslaveni 26 (0,66%) 49 (1,78%) 7 (0,42%)
ostali i nepoznato 37 (0,94%) 17 (0,62%) 5 (0,30%)
ukupno 3.913 2.738 1.629

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Bare, Batin, Broćanac, Čitluk, Gradac, Osoje, Podbila, Poklečani, Posušje, Rastovača, Sutina, Tribistovo, Vinjani, Vir, Vrpolje, Vučipolje, Zagorje i Zavelim.

Katolici u Posušju[uredi VE | uredi]

Popis katolika u Župi Posušje 1844.[uredi VE | uredi]

Nakon prispijeća hercegovačkih redovnika, zavjetovanih i novaka, koji su prešli iz samostana u Kreševu, u okviru priprema za proglašenje samostalne hercegovačke franjevačke provincije, posuški župnik fra Ilija Skoko napravio je popis svojih župljana. Rezultati na dan 28. srpnja 1844. prikazani su u donjoj tablici.

Katoličko stanovništvo župe Posušje 1844.
naselje broj kuća stanovništvo
Batin 18 157
Broćanac 42 327
Čitluk 39 328
Gradac 49 371
Jukića Mala 29 187
Osoje 25 143
Rastovača 55 434
Tribistovo 13 33
Vinjane 29 263
Vir 42 305
Zagorje 19 153
ukupno 350 2601

Popis Hrvata katolika u Posušju 1743. [1][uredi VE | uredi]

Hrvati katolici u Posušju 1743.
godina broj sela broj kuća odrasli djeca broj stanovnika
1743. 8 173 1014 602 1616

Uprava[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Ime Posušja[uredi VE | uredi]

Ime Posušje hrvatskog korijena i da označuje sušni kraj, što je i bilo temeljno obilježje ovog kraja kroz stoljeća.

Prapovijesno doba[uredi VE | uredi]

Kameno doba[uredi VE | uredi]

Iz razdoblja starijeg (paleolitik) i srednjeg (mezolitik) kamenog doba, iz doba pračovjeka izrazito lovca i sakupljača divljih plodova, na prostoru općine Posušje nisu pronađeni tragovi čovjeka.

U razdoblju mlađeg (neolitik) kamenog doba u južnoj Europi se znatno promijenio način života čovjeka, postao je ratar i stočar, gradi stalna naselja, javlja se keramika. Iz ovog razdoblja, i to iz njegovog starijeg podrazdoblja, na prostoru općine Posušje, postoje ostaci čovjeka, potječu s lokaliteta Vukove njive, Iličinova lazina, Prataruše i Žukovička pećina u Viru. U mlađem neolitiku na ovim je prostorima dominirala hvarsko-lisičićka kultura a njeni ostaci na prostoru općine Posušje pronađeni su na lokalitetima: Brig uz Bagarušu, Mostina (Batin), Sridnji Brig (Gradac), Uža (Gradac i Vrijovički brig (Gradac). Iz bakrenog doba (2400 – 1800. pr. Kr.), u Hercegovini je prevladavala tzv. «vrpčasta keramika», takvoj su pripadali lokaliteti: Nečajno i Trostruka gradina između Posušja i Gruda.

Metalno doba[uredi VE | uredi]

Raspad neolitskih skupina i početak novog, metalnog doba, u našim je krajevima, uvjetovan u prvom redu velikom seobom Indoeuropljana koja se desila u zadnjim stoljećima III. i na prijelazu u II. milenij prije Krista. Ova velika seoba se, kao i ostale i prije i kasnije, također odvijala u valovima, pa je njen treći i posljednji val, dovršio zauzimanje prostora između Save i Jadranskog mora. Od tog trenutka miješaju se kulture starosjedilaca i doseljenika, nastaju novi tipovi naselja, gradine, i izrazito zatvorene društvene zajednice. Kao tipičan primjer takve brončanodobne kulture, izdvaja se, u ovim krajevima dominantna «Cetinska kultura» uglavnom u srednjoj Dalmaciji, i u nekim segmentima dosta joj slična «Posuška kultura», rasprostranjena uglavnom po Hercegovini, Duvanjskom polju, srednjoj i dijelu sjeverne Dalmacije.

Brončano doba[uredi VE | uredi]

U brončano je doba, može se slobodno reći, bujao život na prostoru općine Posušje u prilog čemu svjedoče i brojni lokaliteti i naselja iz ovog razdoblja na prostoru Općine, njih čak 32.

Željezno doba[uredi VE | uredi]

Željezno doba (8. st. pr. Kr. – 9. g. nakon Krista) je vrijeme završetka oblikovanja Ilirskih plemenskih zajednica, njihovih doticaja putem trgovine s Italskim poluotokom, Grcima, i brojnim i krvavim ratovima s Rimljanima. Prostor općine Posušje je pripadao ilirskom plemenu Delmati. Delmati su bili izrazito stočarski i ratnički narod, u nizu ratova tijekom II. i I. stoljeća pr. Kr., pružali su otpor velikoj Rimskoj državi. Ni Gaju Juliju Cezaru nije pošlo za rukom poraziti ih.Tek je to uspjelo, prvom rimskom imperatoru Oktavijanu Augustu. Rimljani su kasnije čitavu pokrajinu, mnogo veću od Delmatske zemlje, nazvali Dalmacija (Dalmatia).

Iz željeznog doba na prostoru općine Posušje postoji čitav niz gradina, tipičnih naselja Delmata, a preko današnjeg Posuškog i Virskog polja se pretpostavlja da je išao važan trgovački put od trgovačke luke Narona (Vid kod Metkovića) do glavnog Delmatskog centra Delminium u Duvanjskom polju. U prilog ovoj činjenici svjedoči novac «Drahma Dyrahija» pronađen u Viru.Ugledni arheolog Zdravko Marić je ustvrdio da se u Viru nalazi jedno od najvažnijih kulturnih nalazišta cijele delmatske zemlje. Drugi ugledni arheolog Borivoj Čović, područje je Posušja, svrstao u «centralno ilirsko područje».

Posušje u rimsko doba[uredi VE | uredi]

Rimljani su , nakon što su zauzeli ove krajeve, svoja naselja razvijali u blizini prijašnjih ilirskih naselja. Naselja su povezivali svojim poznatim cestama čiji su rijetki ostaci danas vidljivi na prostoru općine Posušje. Kao siguran i potvrđen pravac dokumentirana je rimska cesta Gradac – Tribistovo – Poklečani – Petrovići. S druge strane po tvrdnjama arheologa Ballifa i Patscha, Vinjani su bili važno cestovno čvorište. Iz Vira, kao siguran ucrtan je cestovni smjer ispod Zavelima ka Vinici i dalje prema Aržanu.

U vrijeme Rima na prostoru čitave općine Posušje postoje naselja, utvrde i grobišta. Od naselja je, po svemu sudeći bio najvažniji Gradac, gdje su postojale dvije utvrde i naselje, te poznata kasnoantička kršćanska bazilika (IV. – V. stoljeće), dok je na prostoru Čitluka, u Dočićima, postojala rimska Vila Rustica. Na prostoru Čitluka, u blizini Orlovog kuka, također se nalazila rimska utvrda kao i u Plišivici na Vinjanima, dok je u Viru takva utvrda bila na lokalitetu Gradina iznad Glavice. U Tribistovu su se nalazile dvije rimske utvrde kao i u Sutini u Rakitnu, dok je u Petrovićima postojala utvrda i bazilika. Na prostoru Zagorja su pak pronađeni novci careva Konstantina I. i Valensa.

Posušje u Srednjem vijeku[uredi VE | uredi]

U 7. stoljeću su se na povijesnoj pozornici pojavili Hrvati, osnivaju svoje prve kneževine, a zatim u vrijeme Tomislava i moćnu Kraljevinu Hrvatsku. Posušje je kao i čitava Hercegovina u ovo vrijeme pripadao Kraljevini Hrvatskoj o čemu između ostalog svjedoče i starohrvatski grobovi oko ranokršćanske bazilike u Gracu. Treba ipak upozoriti na mizerna istraživanja vezana za razdoblje ranog srednjeg vijeka u Posušju.

U kasnijim razdobljima, razvijenog i kasnog srednjeg vijeka, Posušje je uglavnom pripadalo velikaškoj obitelji Nelipića iz Sinja, a njihova vlast se vjerojatno nad ovim krajem povremeno mijenjala s bosanskom vladarskom obitelji Kotromanića. Tako se i ime Posušje u pisanim dokumentima prvi put spominje 1378. godine u opisu sabora koji je sazvala Margareta, udovica plemića Ivana Nelipića kojeg je vlasništvo bilo i Posušje. Drugi put se Posušje spominje 1403. godine u jednom dokumentu vezanom za trgovačke odnose Dubrovčana i Bosne. Značajan je treći spomen Posušja iz 1408. godine u jednoj povelji bosanskog kralja Ostoje gdje se Posušje naziva Župom. Tom prilikom kralj je Ostoja Posušje darovao plemićkoj obitelji Radivojevićima. Kasnije vrijeme vezano je za slabe bosanske kraljeve i moćnog hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog, te za otpor hrvatskog plemstva prema istom kralju. Feudalna anarhija razdirala je hrvatske krajeve, pa su Osmanlije prilično lako 1463. godine zauzeli Bosnu.

Hercegovinu su Osmanlije potpuno zauzeli 1482. godine padom Herceg – Novog, no, godina pada Posušja pod tursku vlast vezana je za godinu velike krbavske bitke, 1493. godinu.

Posljednje naselje Posušja koje je ujedno i posljednje u čitavoj Hercegovini palo pod Osmanlije jest Vir. Branitelji Vira imali su dobro utvrđen lanac obrambenih utvrda iznad Vira i hrabro su se odupirali sve do 1513. godine.

Posušje pod Turcima 1513. – 1878.[uredi VE | uredi]

Prvi spomen Hercegovačkog sandžakata potiče iz jedne vijesti s kraja veljače 1470. godine, s osmanskim osvajanjima širio se i prostor ovog sandžakata koji je bio u sastavu Rumelijskog ajaleta sve do 1580. godine kada je ušao u sastav tada novoosnovanog Bosanskog pašaluka i tako ostao do 1833. godine. Sandžake su Osmanlije dalje dijelili na manje upravne oblasti, kadiluke i nahije. I u posuškom kraju zavedena je uprava kao i ostalim dijelovima Osmanskog carstva, sva zemlja postala je vlasništvo sultana koji ju je dijelio svojim zaslužnicima. Iz tog razdoblja potječe i ime naselja Čitluk. Posuški kraj je za kasnijih oslobodilačkih ratova tijekom 17. stoljeća, postao graničnim područjem između Osmanskog carstva i Venecije, i kao takav je zadobivao velike rane.

Austro-ugarska vlast i 20. stoljeće[uredi VE | uredi]

1878. godine, nakon hercegovačkog ustanka protiv Turaka u kojem je sudjelovao i Posuški kraj, i nakon Berlinskog kongresa, austrougarska vojska, koju su većim dijelom činili Hrvati, a vodili su je i hrvatski generali Josip Filipović i Stjepan Jovanović, zauzela je Bosnu i Hercegovinu. Austrougarska je uspostavila najprije protektorat a zatim je 1908. izvršila i aneksiju Bosne i Hercegovine. Austrougarska vlast je radila na poboljšanju gospodarskih prilika u zemlji isto kao i na razvoju školstva. Tako je 1886/87. otvorena Osnovna škola Rakitno u Poklečanima, Osnovna škola u Viru počela je s radom školske 1903./04., nalazila se iznad Megdana, kasnije su otvarane škole u Posušju, Gracu i ostalim naseljima. Posebne zasluge za opismenjivanje posuškog stanovništva ima fra Didak Buntić.

1918. godine Posušje je postalo dio Kraljevine SHS kasnije Jugoslavie. 1939. godine sporazumom Cvetković-Maček stvorena je Banovina Hrvatska u koju je ušao i posuški kraj. Za vrijeme NDH 1941- 1945., područje današnje općine Posušje podijeljeno je između dviju velikih župa; Velika župa Hum i Velika župa Lašva-Pliva.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

U Posušju su nalazišta boksita.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Spomenik braniteljima u Posušju

Prirodne ljepote[uredi VE | uredi]

Posušje ima i svoje prirodne ljepote, kao što su: visoka planinska ljepotica Čvrsnica (2.228 m n. v.) s njezinim impresivnim obroncima te endemima, među kojima se ističe Hendel-Mezettijeva mišjakinjica iz porodice karanfila, Blidinjsko jezero (1.200 m n. v.), Masna Luka s više bistrih planinskih izvora i prekrasnom jelovom i borovom šumom, akumulacija Tribistovo, Brina – zanimljiv krški te donedavno čovjeku nepristupačan kanjon Ričine – i izvor Žukovice u Zagorju. Područje oko Blidinjskog jezera nalazi se u sastavu Parka prirode. Pored toga ovaj se kraj nalazi u zaleđu Jadranskog mora i ima tipično planinsko područje oko Blidinjskog jezera s fascinirajućim planinskim obroncima te bogatim lovištem. Također je tu i nedovoljno iskorišteno područje Podbile kao vinorodnog područja općine. Danas izrazito malo naseljeno.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Kultura[uredi VE | uredi]

Na ovom području nalazi se dosta kulturno-povijesnih spomenika, među kojima se ističu stare gradine iz neolita i ilirskog doba, Rimska utvrda u Gracu, ostatci rimskih cesta, preko 20 latinskih natpisa na kamenu, Ranokršćanska bazilika iz IV. stoljeća, otkrivena i konzervirana 1971. – 1976., i skoro u svakom selu po najmanje jedna nekropola sa stećcima kao srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima.

U Rastovači kraj Posušja rođen je fra Grgo Martić, poznati franjevac i glasoviti pjesnik, koji se proslavio svojim Osvetnicima, Posvetnicima i Zapamćenjima. Glasovit je i njegov prosvjed, pročitan na Berlinskom kongresu: ”... čujemo da Srbija ište Bosnu za se, mi katolici uopće protiv toga ustajemo, budući da Srbija iza sedamdeset godina svoje uprave u svojoj zemlji nije napredovala, a drugo osobito što je tako intolerantna prema katoličanstvu, da dosada nije dozvolila izgraditi nijednu katoličku crkvu, nego i sada u Beogradu tiha se sveta misa služi u jednoj sobi u konzulatu austrijskom. Zato protestiramo”. U posuškom kraju svjetlo dana ugledao je i fra Petar Bakula, neumorni graditelj, pisac i znanstvenik. Ovaj je duhovnik napisao 27 djela, od kojih je najpoznatije Topografsko-historijsko šematizam franjevačke kustodije i apostolskog vikarijata u Hercegovini za godinu gospodnju 1867.

Nakon spomenutih franjevaca pisanom se riječju bavio uvijek ponetko iz ovog kraja. Danas imamo nekoliko vrsnih pera i poznatih književnika rođenih na ovom kamenu. Odavde potječe nekoliko slikara, kipara, glumaca i drugih umjetnika. Dakle na ovom se kamenitom području ne rađaju samo vješti klesari i zidari, umješni polagači kamenih ploča i graditelji, već književni i drugi umjetnički talenti.

U Posušju djeluju i dvije radio postaje. Radio Posušje i RadioPlus. Radio Posušje je počelo sa radom 1984. godine. RadioPlus je osnovan polovicom 2007. godine.

Šport[uredi VE | uredi]

U Posušju postoji više športskih klubova. NK Posušje, KK Posušje, Taekwondo klub Poskok,Kickboxing klub Grom,teniski klub, karataški, rukometni, kuglački i dva boćarska kluba. NK Posušje igra na stadionu Mokri dolac, kapaciteta 5500 sjedećih mjesta dok košarkaši nastupaju u novosagrađenoj dvorani kapaciteta 1000 mjesta.

Navijači posuških klubova su Poskoci koji su dobili ime po najvećoj i najopasnijoj zmiji otrovnici u Europi, a uvelike obitava na području Zapadne Hercegovine. U Posušju je također 2006. osnovan i golf klub "Posušje".

Župe[uredi VE | uredi]

Danas se na području općine Posušje nalazi 7 župa od kojih u 4 djeluju svjetovni svećenici a u 3 franjevci. Vanjske granice župa uglavnom se poklapaju s administrativnim granicama općine Posušje. Župe se nalaze u Mostarsko-Duvanjskoj Biskupiji.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Dominik Mandić: Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis; Hrvatski povijesni institut; Chicago-Roma, 1962.
  2. http://www.ivicabago.com
  3. Pokop Bože Vukoje, svećenika Požeške biskupije, IKA, 12. listopada 2009., 17:44, IKA V - 116049/10
  4. Hrvat žive vatre Križni put svećenika i njegova naroda
  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Posušje