Didahe

Izvor: Wikipedija

Didahe (grčki: Διδαχή, Didakhḗ, "Nauk"; punim imenom: Διδαχὴ Κυρίου διὰ τῶν δώδεκα ἀποστόλων, Didakhḕ Kyríou dià tōn dṓdeka apostólōn, latinski: Doctrina duodecim apostolorum, "Nauk Gospodnji dvanaestorice apostola") ranokršćanski je spis. Većina stručnjaka kao vrijeme njegova nastanka navodi kraj prvog ili početak drugog stoljeća.[1] Anonimno je to djelo više autora, jedna vrsta pastoralnog priručnika. Spis se sastoji od tri glavna dijela: moralnog, disciplinskog i liturgijskog. Neki su ga crkveni oci smatrali dijelom Novoga zavjeta,[2] dok su ga drugi odbacivali kao neautentičan ili nekanonski,[3] pa na kraju nije ušao u Novozavjetni kanon, osim u Etiopskoj crkvi čiji kanon sadrži spis Didascalia koji se temelji na spisu Didahe. Katolička crkva je Didahe prihvatila kao dio zbirke apostolskih otaca.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Draper, JA (2006), The Apostolic Fathers: the Didache, Expository Times, Vol.117, No.5, p.178
  2. Apostolic Constitutions "Canon 85" (approved at the Orthodox Synod of Trullo in 692); Rufinus, Commentary on Apostles Creed 37 (as Deuterocanonical) c. 380; John of Damascus Exact Exposition of Orthodox Faith 4.17; and the 81-book canon of the Ethiopian Orthodox Church
  3. Athanasius, Festal Letter 39 (excludes them from the canon, but recommends them for reading) in 367; Rejected by 60 Books Canon and by Nicephorus in Stichometria