Kontrola rađanja

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Kontrola rađanja upravljanje je jednom ili više radnji, uređaja ili lijekova koji slijede određeni red da bi se namjerno spriječila ili smanjila mogućnost trudnoće ili rođenja djeteta. Postoje tri glavna načina sprječavanja ili prekida trudnoće: sprječavanje oplodnje jajne stanice spermijem (kontracepcija), sprječavanje implantacije blastocita (kontragescija), te kemijska ili kirurška indukcija pobačaja razvijajućeg embrija, odnosno kasnije fetusa. U učestaloj uporabi izraz „kontracepcija“ koristi se i za kontracepciju i kontragesciju.

Kontrola rađanja često se rabi pri planiranju obitelji.

Povijest kontrole rađanja počela je otkrićem veze između snošaja i trudnoće. Najstariji oblici kontrole rađanja uključivali su prekid snošaja, pesare, te konzumaciju bilja za koje se vjerovalo da je kontracepcijskog i aborcijskog djelovanja. Najstariji zapis o uporabi kontrole rađanja potječe iz starog Egipta, a sastoji se od niza uputa za stvaranje pesara.

Različite metode kontrole rađanja imaju različite karakteristike. Prezervativi ili kondomi, primjerice, jedina su metoda koja osigurava značajnu zaštitu od spolno prenosivih bolesti. Kulturalni i religijski pogledi na kontrolu rađanja međusobno se razlikuju.

UN i kontrola rađanja[uredi VE | uredi]

Počevši od kraja 60-ih godina 20. stoljeća pod pritiskom Švedske, Indije, Pakistana i zagovornika Malthusove teorije, UN je preko UNICEF-a počeo financirati kontrolu rađanja preko financiranja i promoviranja kontracepcije, pobačaja i sterilizacije širom svijeta. UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija su 1972. godine postigle dogovor o suradnji u promicanju kontrole rađanja i planiranja obitelji. Od 1987. godine UNICEF podržava pobačaj kao metodu planiranja obitelji. Na Filipinama, UNICEF je preveo cijepljenje 3.4 milijuna žena, što je kod većine žena dovelo do potpune ili privremene neplodnosti. [1] Slični slučajevi zabilježeni su i u Meksiku, Nikaragvi i drugdje

UNICEF je donio kontroverznu odluku 1997. godine, kojom je Kinu proglasio najprijateljskijom zemljom na svijetu po pitanju djece, usprkos kineskoj politici, da parovi mogu imati samo jedno dijete. Uz to zabilježeni su brojni slučajevi rada na crno kineske djece u nehumanim uvjetima, veliki broj pobačaja i čedomorstva pogotovo djevojčica, jer kineske obitelji smiju imati samo jedno dijete. U pojedinim pokrajinama Kine, vlasti su organizirale prisilne sterilizacije i pobačaje. UNICEF i UNFPA finaciraju Kinu s 5 milijuna dolara godišnje u potpori kineske politike jednog djeteta.

Institut za istraživanje populacije (PRI) 1999. godine objavio je priopćenje, kako u Afriku stižu brodovi puni kontracepcijskih i abortivnih sredstava umjesto hrane i lijekova, koje traže afričke države.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Adam D. Holkemann : Demon in Disguise, Forced Abortions or Food, Harvard Salient, 2003.