Slivnica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Slivnica
Slivnica na karti Hrvatska
Slivnica
Slivnica
Slivnica na zemljovidu Hrvatske
Županija Zadarska
Općina/Grad Posedarje
Površina 26,46 km²
Zemljopisne koordinate 44°14′35″N 15°26′54″E / 44.24305556°N 15.44833333°E / 44.24305556; 15.44833333Koordinate: 44°14′35″N 15°26′54″E / 44.24305556°N 15.44833333°E / 44.24305556; 15.44833333
Stanovništvo (2011.)
 - Ukupno 834
Pošta Posedarje /23242
Pozivni broj 023
Autooznaka ZD
Slivnica na karti Zadarska županija
Slivnica
Slivnica
Slivnica na zemljovidu Zadarske županije
Pogled na Gradinu zima.jpg

Slivnica je naselje, katastarska općina i rimokatolička župa u općini Posedarje u Zadarskoj županiji (Jadranska Hrvatska)

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Slivnica je jedno od površinom većih naselja u Zadarskoj županiji. Raštrkana je nedaleko od obale Velebitskog kanala i mjesta Vinjerca, Posedarja, Jovića, Grgurica, i Gornjeg Poličnika s kojima graniči, te Novigradskog mora, N. ždrila i doline rječice Bašćice. Cesta Posedarje - Pag - Lun prema otoku Pagu prolazi kroz Slivnicu, a zaseoke, kojih ima oko 20 spajaju lokalne ceste. Sjeveroistočni dio naselja zauzima krško Slivničko bilo s najvišim vrhom Oraška (Lergova) gradina, 268 m. Niži dijelovi su u porječju Bašćice koja teče plodnim Slivničkim poljem u čijoj su podlozi lapori i pješčenjaci (fliš) prekriveni mladim naplavinama. Klima je ugodna, prevladavaju topla ljeta i blage zime. Ovaj prostor obilježava i bura koja zna biti vrlo snažna s olujnim udarima. Prosječne temperature srpnja su 24,5 °C a siječnja 6,5 °C. Padne oko 950 mm padalina godišnje. Snijeg u prosjeku pada svake 3 godine. Katastarska općina izlazi i na Velebitski kanal gdje je privlačna plaža u uvali Bokulja otvorena prema Velebitu. Od voda najznačajnija je rječica Bašćica s pritocima, i veći broj izvora i zdenaca koji upućuju na postojanje vode u podzemlju. Slivnicu čine Gornja Slivnica (Bokulja ili zapadne Lerge, Jukići, Brkljače, Lerge, Gusari, Čukovići, Mijolovići Gornji, Landeke, Kalaca Selo/Kalaci) i Donja Slivnica (Veršići Gornji, Burelići ili Burele, Zekići, Brkljače Donje, Zekići, Lerge Donje, Žunići, Mijolovići Donji, Grgići/Mijolovići te Podastrana ili Podgalije gdje su Kneževići i Veršići Donji).

Plaža Bokulja
Slivnica zimi
Glavna cesta prema Pagu

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. Slivnica je imala ukupno 834 stanovnika.[1] Stanovništvo je živjelo u 275 kućanstava, a u naselju je bilo čak 416 stanova. Prosječno kućanstvo brojilo je 2,9 stanovnika (1991. 3,7 kada je bilo 289 kućanstava). Naselje obilježavaju napuštanje poljoprivrede, smanjenje broja stanovnika i kućanstava, iseljavanje i postupna urbanizacija. Velik broj Slivničana odselio je u Zadar, Rijeku, u inozemstvo itd. Najveći broj stanovnika zabilježen je 1961. godine - 1228. Po narodnosti Slivničani su mahom Hrvati.

Uprava[uredi VE | uredi]

Do 1806. Slivnica je pripadala općini Novigrad, zatim 1806.-1811. u vrijeme francuske uprave, općini Posedarje, zatim opet do 1945. općini Novigrad. U razdoblju 1952./1953. bila je dio općine Vinejrac, a 1953.-1962. općine Posedarje. Od 1962. do 1992. pripala je općini Zadar. Od 1993. dio je općine Posedarje a čine je 2 mjesna odbora s pripadajućim dijelovima naselja (zaseocima) pa otud i imena (Gornja i Donja Slivnica).

Povijest[uredi VE | uredi]

Prostor Slivnice naseljen je od starijega kamenog doba; postoje tragovi iz mlađega kamenog doba i kameno-bakrenog. Gusto naseljeno u doba Liburna i Rimljana. Na brežuljcima oko sela ostatci triju liburnskih gradina (Gradina od Bokulje, Mijolovića gradina i Lergova ili Oraška gradina). Najveća je u željeznom dobu i u vrijeme rimske uprave bila Oraška gradina s utvrdom koja je nadzirala Velebitski kanal i naselja s obje njegove strane, te velik dio Ravnih kotara, čak i do Vrane. Rimljeni su stare Liburne romanizirali (Vlasi, Latini, Rimanići), a dolaskom Hrvata prevladali su hrvatski jezik i hrvatski rodovsko-plemenski ustroj. Slivničku župu okupljalo je staro svetište s crkvom Sv. Kuzmana i Damjana, u granicama Ninske biskupije. U pisanim izvorima Slivnica se spominje 1301. i 1389., a spominju se i starija selišta koja su činila srednjovjekovnu hrvatsku Slivnicu: Poričane, Bašćica, Rakita, Zidine, Podzidine, Kamenjane, Mundići, Maljine i dr. Slivnica je jedno od najstarijih naselja nekadašnjeg srednjovjekovnog novigradskog distrikta. U srednjem vijeku pripadala je (istočni dio) hrvatskim knezovima Krbavskim Kurjakovićima, tj. njihovom ogranku Posedarskima, a zapadni dio zadarskoj vlasteli. Uvođenjem mletačke uprave na hrvatskom Jadranu početkom 15. st., Slivnica je velikim dijelom pripala obitelji Venier, a kasnije obitelji Licini. S Vinjercom (Kaštel Slivnice, Kaštel Rimanić, Kaštel Venier) bila je važna kršćanska predstraža na granici s Osmanskim Carstvom koje se proširilo u Hrvate (R. kotari) u prvoj pol. 16. st. Osmanlije je nisu mogli osvojiti iako su to često pokušavali, zbog čega je stanovništvo bilo u stalnoj opasnosti. U 19. stoljeću zapadni dio kupili su Kneževići i Veršići iz Vinjerca, a istočni je bio u vlasništvi knezova Benja-Posedarskih iz Zadra. Početkom 19. st. zajednička župa Vinjerac-Slivnica preustrojena je u samostalne župe Vinjerac, Slivnica i Seline, koje su ukinućem Ninske biskupije pripale Zadarskoj Nadbiskupiji, Dekanatu Ražanac. Sredinom 19. st. kroz Slivnicu je izgrađena stara cesta iz Zadra preko Poličnika i Slivnice do Vinjerca. Jedan izvor žive vode, nazvan Slivnica, podno Oraške gradine, dao je ime selu. Pokraj tog izvora (danas lokva) bila je podignuta u staro vrijeme crkva koja se vremenom pokazala neodgovarajućom i neupotrebljivom te je 1845. crkvenim sredstvima i suradnjom mještana obnovljena i podignuta dva metra očuvavši stare dimenzije. Župa sv. Kuzmana i Damjana, mučenika ustanovljena je oko 1759. U župi je djelovala bratovština sv. Kuzme i Damjana. Svoju feštu mjesto slavi 27. rujna.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Stanovništvo se bavi stočarstvom, posebice po kamenjarskim pašnjacima Gornje Slivnice, poljodjelstvom u plodnom polju uz Bašćicu, ali i na drugim pogodnim površinama, turizmom, lovom i poduzetništvo, a znatan dio mještana čine pomorci. Pojedini su zaposleni u susjednom Posedarju, te u Zadru i nekim drugim naseljima zadarske županije.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Do pol. 20. stoljeća Slivničani su pohađali osnovnu školu u Vinjercu, a tada je počela s radom osmogodišnja škola koja je postupnim opadanjem broja djece ukinuta koncem sedamdesetih godina 20. st. Otada djeluju područne škole OŠ "Braća Ribar" iz Posedarja u Gornjoj i Donjoj Slivnici, a upisuju učenike od prvog do četvrtog razreda osnovne škole.

Kultura[uredi VE | uredi]

Vrijedni spomenici kulture su prepovijesne liburnske gradine i grobni humci, kameni zdenci i ostatci ruralne arhitekture u više zaselaka. Župna crkva sv. Kuzme i Damjana, vrlo je stara kao i groblje oko nje. Onovljena je 1845. godine. Neprekinuti niz župnika poznat je od godine 1769. Crkva je ponovno obnovljena i produžena 1988. Jednobrodna sa sakristijom; glavni oltar mramorni sa svetohraništem i drvenim kipovima sv. Kuzme i Damjana; kameni oltar prema puku; na postoljima uza zid drveni kipovi Gospe od Zdravlja i sv. Josipa; kamena škropionica ugrađena. Zvonik s dva zvona.

Sačuvano je staro pučko (glagoljaško) pjevanje stalnih dijelova mise i nekoliko drugih napjeva.

Od 2000. g. djeluje i kulturno umjetničko društvo koje nosi ime zaštitnika svoga mjesta KUD "Sv.Kuzman i Damjan - Slivnica", a njeguje tradiciju pjesme i plesa slivničkoga kraja.

Šport[uredi VE | uredi]

  • MNK Slivnica
  • BK Slivnica

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Damir Magaš, Vinjerac, Zavod za povijesne znanosti HAZU, HGD Zadar, Zadar, Zagreb, 1999.


Noia 64 filesystems home white.pngFlag of Croatia.svg Nedovršeni članak Slivnica koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Flag of Croatia.svg Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.