Zlatna vrata u Vladimiru

Koordinate: 56°09′N 40°25′E / 56.150°N 40.417°E / 56.150; 40.417
Izvor: Wikipedija
Bijeli spomenici Vladimira i Suzdalja
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Rusija
Godina uvrštenja1992. (16. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iv
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:633
Koordinate56°09′N 40°25′E / 56.150°N 40.417°E / 56.150; 40.417
Vladimir-Suzdalj na zemljovidu Rusije
Vladimir-Suzdalj
Vladimir-Suzdalj
class=notpageimage|
Lokacija Vladimira i Suzdalja u Rusiji

Zlatna vrata u Vladimiru (ruski: Золотые ворота) izgrađena su između 1158. i 1164. u ruskom gradu Vladimiru.

Predstavljaju jedini (iako djelomično) sačuvani primjer drevnih ruskih gradskih vrata. Muzej unutar Zlatnih vrata temelji se na povijesti invazije Mongola u Rusiju u 13. stoljeću.

Zlatna vrata postojala su u najsvetijim gradovima istočnog pravoslavlja – u Jeruzalemu, Carigradu i Kijevu. Andrija Pobožni izabrao je grad Vladimir za svoju prijestolnicu i dao napraviti visoki toranj nad glavnim gradskim ulazom.

Zlatna vrata napravljena su od vapnenca i obložena zlatnim pločama. Prema drevnim ruskim kronikama, zidare je poslao Friedrich Barbarossa. Glavni luk bio je visok 15 metara. Unutar se nalazi crkva posvećena Bogorodici, koja je zaštitnica grada.

Vrata su preživjela mongolsko uništenje Vladimira 1237. godine. Do kraja 18. stoljeća, struktura je toliko dotrajala, da se Katarina Velika bojala proći kroz njih, zbog straha od urušavanja. Naredila je obnovu. Sagrađene su dvije bočne okrugle kule 1795. kako bi pojačale strukturu. Crkva unutar zidina srušena je radi obnove pa kasnije ponovno sagrađena po nacrtima.

Upisana su 1992. godine na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi, zajedno sa sedam druhih građevina u Vladimiru-Suzdalju pod nazivom bijeli spomenici Vladimir-Suzdalja.

v • u
Svjetska baština Ruske Federacije
Europa
Kulturna dobra (18)
Povijesni i arheološki kompleks Bolğara (2014.) • Povijesno središte i citadela Derbenta (2003.) • Ferapontov manastir (2000.) • Povijesno središte Jaroslavlja (2005.) • Kazanski kremlj (2000.) • Crkva Uzašašća u Kolomenskoju (1994.) • Crkve otoka Kiži na Onješkom jezeru (1990.) • Kurska prevlaka1) (2000.) • Moskovski kremlj i Crveni trg (1990.) • Novodjevičanski manastir u Moskvi (2004.) • Povijesno središte Velikog Novgoroda s Kremljem i Katedralom sv. Sofije (1992.) • Crkve Pskovske škole arhitekture (2019.) • Povijesno središte Sankt-Peterburga s pripadajućim spomenicima; Palače i parkovi grada Puškina (Carsko selo) (1990.) • Solovecki otoci (1992.) • Struveov luk 2) (2005.) • Katedrala Uznesenja i samostan na gradu-otoku Svijažsku (2017.) • Trojice-Sergijeva lavra (1993.) • Bijeli spomenici Vladimir-Suzdalja (1992.)
Prirodna dobra (3)
Ruska zastava
Azija
Prirodna dobra (9)
Zlatno Altajsko gorje (1988.) • Bajkalsko jezero (1996.) • Krajolici Daurije3) (2017.) • Vulkansko područje parka prirode na Kamčatki (1996.) • Visoravan Putorana (2010.) • Park prirode Sihote-Alinj i Nacionalni park Bikin (2001.) • Park prirode Stupovi Lene (2012.) • Bazen zatvorenenog sliva Uvs-Nuur3) (2003.) • Rezervat prirode Vrangelov otok (2004.)
Nematerijalna svjetska baština (2)
Usmena tradicija i kulturni prostor Semeiskie (2008.) • Olonkho herojski ep naroda Jakuta (2008.)

1) Zajednička svjetska baština Litve i Rusije  2) Zajednička svjetska baština deset zemalja (Norveška, Švedska, Finska, Estonija, Latvija, Litva, Rusija, Bjelorusija, Ukrajina, Moldavija)  3) Zajednička svjetska baština Mongolije i Rusije 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zlatna_vrata_u_Vladimiru&oldid=6870463"