Žarko Puhovski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Žarko Puhovski
Žarko Puhovski
Zapadna filozofija
Suvremena filozofija
Rođenje 15. prosinca 1946., Zagreb
Škola/tradicija Praxis filozofija/Kontinentalna filozofija
Glavni interesi Filozofija politike
Utjecaji Karl Marx, Jürgen Habermas, Gajo Petrović, Milan Kangrga

Žarko Puhovski (Zagreb, 15. prosinca 1946.)[1], politolog, filozof, politički analitičar i aktivist za ljudska prava.

Životopis[uredi VE | uredi]

Žarko Puhovski studirao je fiziku na Prirodoslovno - matematičkom fakultetu u Zagrebu i zatim filozofiju na Sveučilištu u Frankfurtu. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Od 1973. do 1976. radio je kao asistent na Institutu za filozofiju.[2] Od 1976. do umirovljenja 2012. radio je kao sveučilišni profesor na odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 2013. radi kao predavač na Veleučilištu VERN.[3] Bio je član i prvi ravnatelj instituta Otvoreno društvo Hrvatska. Od 2000. do 2008. bio je član Hrvatskog helsinškog odbora.

Kontroverze[uredi VE | uredi]

Za vrijeme Hrvatskog proljeća Puhovski je spadao u frakciju ondašnjih studenata koja se protivila reformskoj struji i branila jugoslavenski unitarizam. Nakon sloma Hrvatskog proljeća bio je svjedok optužbe na montiranom procesu protiv reformistički orijentiranih studenata Zagrebačkog sveučilišta među kojima su bili Ivan Zvonimir Čičak i Dražen Budiša.[4] Jedan je od osnivača i članova Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI), ekstremno lijeve političke stranke koja je htjela očuvati SFR Jugoslaviju od raspada unutarnjom reformom. U svojoj knjizi Socijalistička konstrukcija zbilje, relativizira pravo republika SFR Jugoslavije na otcjepljenje i neovisnost.[5]

Tijekom raspada Jugoslavije, zagovarao je tezu o dogovorenoj podjeli Bosne i Hercegovine između Hrvatske i Srbije koja u sebi uključuje etničko čišćenje Bošnjaka iz pripojenih područja s prešutnim pristankom međunarodne zajednice.[6] Tvrdi da je jedan od ciljeva vojne operacije Oluja bilo etničko čišćenje hrvatskih Srba dogovoreno između Tuđmana i Miloševića.[7] Bio je svjedok tužiteljstva Haškog tribunala u sudskom procesu protiv generala Ante Gotovine, generala Mladena Markača i generala Ivana Čermaka u kojem je htio tu svoju tezu o Oluji dokazati.[8] Njegova knjiga "Vojna operacija Oluja i poslije" koja govori o broju žrtava počinjenih u operaciji Oluja odbačena je od strane raspravnog vijeća jer je utvrđeno da se na popisu nalaze i osobe koje su žive, koje su umrle u bolnicama i sl.[9]

Negira da su komunisti ikada počinili genocid.[10] Izjavio je da je u ime kršćanstva ubijeno najviše ljudi u zabilježenoj povijesti.[11][12] Na okruglom stolu u srpnju 2012. izjavio je: da je na Bleiburgu počinjen zločin te da bi, po njegovu mišljenju, na taj dan trebalo dopustiti ustaške odore jer su ustaše na Bleiburgu bili žrtva.[13] Smatra da se komunističku crvenu zvijezdu ne smije zakonski zabraniti jer je donijela napredak i dobre ideje.[12]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, Božidar Puhovski, otac Žarka Puhovskog, i Đuro Puhovski, njegov stric, zbog pomaganja komunističko-partizanskom pokretu, bili su zatočenici sabirnog logora Jasenovac. Obojica su kasnije amnestirani i pušteni. Božidar Puhovski pušten je 10. travnja 1944. godine, na treću obljetnicu uspostave Nezavisne Države Hrvatske, a Đuro Puhovski na Božić iste godine.[14]

Osobni život[uredi VE | uredi]

Po majci židovskog podrijetla.[15][16] Ima mlađeg brata redatelja Nenada Puhovskog. Bio je u braku s filozofkinjom i feministkinjom Nadeždom Čačinovič s kojom ima kćer.

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Knjige

Autorske knjige

  • Interes i zajednica, Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, (1975).
  • Kontekst kulture: introspekcijske rasprave o proizvodnoj ovisnosti društvene općenitosti, Zagreb: Kulturni radnik (1979).
  • Povijest i revolucija: ogledi o pretpostavkama i konzekvencijama filozofijskog mišljenja, Zagreb: Centar za kulturnu djelatnost SSO, (1980).
  • Um i društvenost: filozofija politike "Frankfurtske škole" od 1932. do 1945., Zagreb: Informator, (1989).
  • Socijalistička konstrukcija zbilje, Zagreb: RS SOH, (1990).

Uredničke knjige

  • Leksikon temeljnih pojmova politike: abeceda demokracije (s Ivanom Prpićem i Majom Uzelac), Zagreb: Školska knjiga, (1990).
  • Politics and economics of transition (s Ivanom Prpićem i Dragomirom Vojnićem), Zagreb: Informator, (1993).

Poglavlja u knjigama

  • "Civilno društvo u etičkoj perspektivi" u Građansko društvo i država: povijest razlike i nove rasprave (ur. Zoran Pokrovac), Zagreb: Naprijed. (1991).
  • "Marcuses Entdeckung des "realen Sozialismum" u Kritik und Utopie im Werk von Herbert Marcuse, Frankfurt am Main: Suhrkampf Verlag, (1992).
  • "Normality on the way. Post-war Croatia at the cross roads" u At the crossroads. Disaster or Normalization? The Yugoslav successor states in the 1990s (ur. Valeria Heuberger, Henriette Riegler i Hermine Vidovic), Frankfurt am Main, New York: Peter Lang. (1999).

Članci

  • Državnost mita ili mitologija države, Pitanja 42-43, (1972).
  • Demokracija i demagogija, Praxis 1-2, (1973).
  • Kritička teorija u svjetlu vlastitog problema, Kulturni radnik 1 (1974.)
  • Marx i marksistička tradicija, Kulturni radnik 4, (1974).
  • Kantovo poimanje slobode, Politička misao 12, (1975).
  • Marksizam Mao Ce Tunga, Politička misao 13, (1976).
  • Metodičke pretpostavke filozofije politike, Politička misao 14, (1977).
  • Demokracija i revolucija. Rekonstrukcijske teze o Rousseaovoj filozofiji politike, Politička misao 16, (1979).
  • Individua i povijest, Filozofska istraživanja 4, (1981).
  • Subjektiviranje i kraj moderne države, Politička misao, (1982).
  • Subjekt kritike političke ekonomije, Kulturni radnik 6, (1983).
  • Granica društvene promjene - promjena društvene granice, Marksistička misao 1, (1983).
  • Kritika Hegela i kritika političke ekonomije, Naše teme 11, (1983).
  • Epohalni neuspjeh Marxove intencije?, Filozofska istraživanja 8, (1984).
  • Interiur problema, Scientia Yugoslavica 3, (1985).
  • Znanost i ritual; o simboličkoj strukturiranosti socijalnog polja, Scientia Yugoslavica, 3-4, (1987).
  • Moderno i suvremeno poimanje države, Naše teme 12, (1987)
  • Konkurencija kao intersubjektivno načelo, Gledišta 7-8, (1988).
  • Vlasničko subjektiviranje, Naše teme 12, (1988).
  • Simbolička funkcija javnog djelovanja, Naše teme, (1989).

  • Mogućnost pluralističke konstrukcije Jugoslavije, Theoria 1 (1989).
  • O nemogućnosti konsensusa: o konsensusu kao uvjetu pluralizma. Opredjeljenja 1 (1990).
  • Bratstvo kao etički program. Naše teme 34 (1990).
  • Proceduralna ili atomarna suverenost?, Politička misao 30, (1993).

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Žarko Puhovski, pisac i komentator, Večernji list, pristupljeno 11. kolovoza 2015.
  2. Institut za filozofiju 1967 - 2017 (ur. Erna Banić Pajnić i dr.), Institut za filozofiju, 2017: 47.
  3. Veleučilište VERN. Popis predavača na katedri za psihologiju i komunikacije (n.d). Preuzeto sa http://www.vern.hr/katedre/psihologija-i-komunikacije
  4. Dražen Stjepandić, Puki nacionale, Zagreb, V.B.Z., 2010., str. 10.
  5. Žarko Puhovski, Socijalistička konstrukcija zbilje, Zagreb, RS SOH, 1990.
  6. Žarko Puhovski, intervjuiran od Zehrudina Isakovića, Arkzin, listopad, 1993.
  7. "U Oluji i poslije nje počinjeno etničko čišćenje", HINA/tportal.hr, 24. siječnja 2009., pristupljeno 11. kolovoza 2015.
  8. Slaven Letica, "Svjedok lažnog genocida", Vijenac, 26. veljače 2009., str. 391.
  9. [1], "Knjigu o Oluji, koju je uredio Puhovski, Haag nije prihvatio kao dokaz", objavljeno 5. kolovoza 2015.
  10. "Uz to, ni najveći zločinci, poput Staljina, Mao Ce Tunga, Pol Pota, ili Suharta, nisu počinili genocid, kako ga kvalificira međunarodno pravo (...)" - Žarko Puhovski, intervjuiran od Andrije Tunjića, Vijenac 397, 21. svibanj, 2009.
  11. Križeve maknuti iz državnih institucija, Dalje, pristupljeno 29. listopada 2016.
  12. 12,0 12,1 "Pod znakom križa ubijeno je možda najviše ljudi u povijesti, ali opet je kršćanstvo donijelo mnoge dobre ideje i napredak. Slično je s crvenom zvijezdom (...) ne vidim jake argumente za njihovu zabranu." - Žarko Puhovski, intervjuiran od Borisa Pavelića, Novi List, 18. prosinac 2016.
  13. dnevnik.hr, "Na HVIDR-inom okruglom stolu 'Odnos intelektualnih elita prema kompleksnosti teme Bleiburga' danas su se mogle čuti izjave koje su izazvale burne reakcije.", objavljeno 4. srpnja 2012., pristupljeno 10. studenoga 2015.
  14. S.Vučković, Ekskluzivno! Nikad objavljen dokument: Ovo je popis zatočenika koje su ustaše 1944. pustile iz Jasenovca. Na listi i Đuro Puhovski!, dnevno.hr, 18. prosinca 2014., pristupljeno 11. kolovoza 2015.
  15. V. Kovać, Croatian paper demands Jews blast Israel, Jewish Telegraphic Agency, 21. svibnja 2002., pristupljeno 28. rujna 2015.
  16. "Žarko Puhovski biografija | Biografija.com"

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Žarko Puhovski