Ban Borić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Borić
Ban Bosne
Prethodnik Ladislav II.
Nasljednik Ban Kulin
Supruga Lavica Vukmirović
Djeca
Pavao
Stjepan
Ana Nemanjić?
ban Kulin?
Otac župan Berislav
Rođen oko 1100.
Preminuo nakon 1165.
Vjera katolik


Ban Borić je bio bosanski velikaš hrvatskog podrijetla i prvi poznati vladar srednjovjekovne bosanske države.[1] Ratovao je protiv bizantske vojske oko Braničeva, 1154 godine, i to zajedno sa ugarskim kraljem. Protjeran je iz Bosne 1164 godine, kada vlast preuzima Bizantija.

Životopis[uredi VE | uredi]

Prema nekim historičarima u prvom redu Vladimiru Ćoroviću ban Borić rodio se 1125., a po nekima oko 1100. godine. Otac mu je bio izvjesni slavonski plemić Berislav. Prvi siguran pomen bosanskog bana Borića imamo kod bizantskog pisca Ivana Kinama pri opisivanju ratovanja između Hrvatsko-ugarskog kraljevstva i Bizanta kod Braničeva 1154. godine. Vrlo je vjerovatno da je ban Borić Bosnom vladao i prije toga, ali nema podataka kada je on došao na vlast i u kojim okolnostima. Njegova postojbina utvrđena je prilično sigurno ali ne i njegovo pravo porijeklo. Njegova postojbina bila je srednja Slavonija, te ni jedan izvor ne može dokazati da je on bio Bosanac, tj. da je bio iz matice stare bosanske države. Čak šta više može se reći da je Borić bio doveden od strane Mađara, koji su imali vrhovnu vlast nad Bosnom, kao njihov vazal te je i vladao uz njihovu saglasnost.

Sve od 1154. pa do 1163. godine o banu Boriću nema nikakvih vjesti. Nakon smrti hrvatsko-ugarskog kralja Gejze II dolazi do žestokih borbi za tron. U borbama su učestvovali Stjepan III., Ladislav II. i Stjepan IV, koga je podržavao bizantski car. Prvo je na vlast došao Ladislav, međutim ubrzo nakon toga umire i na vlast dolazi Stjepan IV., kome se priklonio i ban Borić. On se 1163. godine spominje u jednoj povelji kao svjedok i to na visokom mjestu dvorskih velikodostojnika, što ukazuje da je ban Borić bio vazal ugarskog kralja a taj odnos nije mogao nastati 1163. nego je osnovan ranije. Godine 1163. pošlo je za rukom Gejzinom sinu Stjepanu III. da od svoga strica Stjepan IV. preuzme prijesto i da se nagodi sa Bizantijom nakon čega je počeo progon pristalica Stjepana IV. u kojem je stradao i ban Borić. Vjekoslav Klaić navodi da Borić nije bio podanik već saveznik Ugarske te da je od Ugarske dobio Usoru i Soli preko koje je dospio u neki vid podložnog položaja.

Za bana Borića znamo još da je kao bosanski ban 1162-3. godine poklonio viteško-monaškom redu Templara selo Zdelje u Slavoniji. Taj poklon potvrđivali su i kasniji ugarski kraljevi. Ovi podaci jasno govore da su se porodična imanja Borića nalazila u Slavoniji, također nakon što je zapao u nemilost kralja Stjepana III., Borić se najvjerovatnije sklonio na svoje posjede u Slavoniju gdje je najvjerovatnije i skončao. Njegovo ime se nigdje u kasnijem periodu u Bosni ne spominje dok u Slavoniji spominje se njegovo ime i imena njegovih nasljednika desetinama pa i stotinama godina kasnije. U vrijeme vladavine bana Prijezde spominje se također da je ban Borić Templarima darovao zemlju, što prema Talociju ukazuje na određenu vezu između Borića i Prijezde pa i Borića i Ninoslava. On misli da je ta veza bila porodična. On ide još i dalje pa konstatuje da kolijevku dinastije Kotromanić možemo tražiti na ovim prostorima.


U prijestolnim borbama u ugarskom dijelu kraljevstva sudjelovao je na strani protivnika Stjepana III., pa ga je ovaj svrgnuo 1163.

Protjeran je iz Bosne 1164. godine, kada vlast preuzima Bizant. Njegovi obiteljski (rodovski) posjedi nalazili su se u Požeškoj županiji (u ranom srednjem vijeku Cernik je središte velike župe od Save do Psunja u Pečuškoj biskupiji.), zapadne granice od Rudine i Cenika te uz istočne u blizini Broda, a prelazili su i na desnu obalu Save. Utvrda i posjed Cernik u pisanim spomenicima spominju se 1363. godine kao vlasništvo plemića Deževića (Desseffy de Csernek et Tarkeo), gdje je bila njihova prva utvrda (grad) Drinovac, nikada nije utvrđeno. Većina povjesničara slaže se da je utvrda Drinovac uvijek bila iznova obnavljana na istom mjestu, na prostoru današnjeg baroknog dvorca. U ranom srednjem vijeku odavde je poniklo pleme Borića, Berislavići, Desislavića koji su nosili uz prezime (nobiles de Chernuk), u tom se kraju u XIII.-XV. stoljeća spominju njegovi potomci (generatio Borich bani). Postoji mišljenje da su Kotromanići također u srodstvu s Borićem i koji prema prema jednoj teoriji je iz krajeva oko Kutine, a druga teorija da potječu iz Donjih kraja.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]