Biksin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Biksin
Kemijska struktura trans-biksina
Kemijska struktura trans-biksina
Model trans-biksina s kuglicama i štapovima
Model trans-biksina s kuglicama i štapovima
IUPAC nomenklatura (2E, 4E, 6E, 8E, 10E, 12E, 14E, 16Z, 18E)
-20-metoksi-4,8,13,17-tetrametil
-20-oxoicosa-2,4,6,8,10,12, 14,16,18-
noenoenska kiselina
Ostala imena cis-biksin
trans-biksin
Identifikacijski brojevi
CAS broj 6983-79-5 <abbr style="color:red;" title="Podatak je različit od Wikidate (lokalni navodi 6983-79-5
39937-23-0 (trans-biksin))>X
EC broj 230-248-7
PubChem broj 5281226
Osnovna svojstva
Molarna masa 394,511 g·mol−1
Izgled Narančasti kristali
Talište Od 190 do 198 °C
Topljivost u vodi

Netopiv

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Smatra se bezopasnim

NFPA 704
NFPA 704.svg
1
1
0
 
SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Biksin, C25H30O4 (C.I. 75120), pojavljuje se u labilnom (cis-biksin) i u stabilnom obliku (trans-biksin). Talište cis-biksina iznosi 191,5 °C uz polagano, a 198 °C uz brzo zagrijavanje. Trans-biksin ima talište 217 °C. Cis-biksin kristalizira iz octene kiseline u tamnoljubičastim prizmama s čeličnoplavim sjajem. Zagrijavanjem labilni biksin prelazi u stabilni. Cis-biksin se nalazi u kori sjemenke ploda anato grma (lat. Bixa orellana), koji raste u Ekvadoru i Peruu. Biksin se upotrebljava danas za bojenje ulja i masti (margarina), voskova i tjestenine, a u obliku soli za bojenje sirova. Vunu, svilu i pamuk boji crvenonarančasto do žutonarančasto, a pamuk namočen u alaun snažno narančasto. Taloženjem se biksina s alaunom ili kositrenim solima iz alkalnih otopina dobiva žuti ili narančastožuti orleanski lak. [1]

Prirodna bojila[uredi | uredi kôd]

Prirodna bojila su obojeni organski spojevi koji se nalaze u stanicama biljaka i životinja, te u mikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sa šećerom i bjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antikni purpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spoj oksidacijom, fermentacijom ili fotokemijskim postupkom.

Polienska prirodna bojila[uredi | uredi kôd]

Karotenoidi su glavna polienska prirodna bojila. To su žuti do tamnocrveni kemijski spojevi tetraterpenske strukture s dugim nizom konjugiranih dvostrukih kemijskih veza. H. Wackenroder (1831.) izolirao je obojeni kemijski spoj iz mrkve (lat. Daucus carota), a skupinu kojoj taj spoj pripada nazvao je M. S. Cvet (1911.) karotenima. R. Willstátter sa suradnicima (1906. – 1914.) odredio je bruto kemijske formule mnogih karotenoida. H. von Euler-Chelpin (1928.) otkrio je da je karoten provitamin A, a iste godine P. Karrer i R. Kuhn utvrđuju kemijsku građu mnogih karotenoida. Nakon prvih sinteza (P. Karrer i Hans Herloff Inhoffen, 1950.) naglo se razvila industrijska sinteza karotenoida. Većina prirodnih karotenoida, od kojih je za približno 300 poznata kemijska građa, ima molekule s 40 atoma ugljika, koje se sastoje od središnjeg dijela sa 20 atoma ugljika i različitih krajnjih skupina s 10 atoma ugljika. Osim toga, postoje kemijski spojevi, dobiveni razgradnjom, s manje od 40 atoma ugljika, pa ksantofili, koji su također tetraterpeni, koji imaju još jednu ili više oksiskupina ili karbonilnih skupina, odnosno po jednu oksiskupinu i karbonilnu skupinu.

E160b Anato: biksin i norbiksin[uredi | uredi kôd]

Prirodno narančasto bojilo biljnog porijekla iz skupine karotenoida (E160a - karoten). Karotenoidi su pigmenti topljivi u mastima koji se nalaze u narančastom, žutom, crvenom i zelenom voću i povrću. Anato ekstrakt sastoji se od biksina, dijela topljivog u mastima, i norbiksina, dijela topljivog u vodi. Proizvodi se kemijskom ekstrakcijom iz sjemenki tropske biljke Bixa orellana. Može se proizvesti uz pomoć genetski promijenjenih organizama, ali procjena učinaka još nije dovršena. U rijetkim slučajevima, kod osjetljivih osoba, mogu uzrokovati kožne alergijske reakcije. Smatra se bezopasnim. [2]

E160b Anato
Dopuštena upotreba Količina
Margarin, polumasni margarin (minarin), ostale masne emulzije i masti koje gotovo i ne sadrže vodu, fini pekarski proizvodi, deserti, dimljena riba, grickalice: začinjeni proizvodi za grickanje i orašasti plodovi sa začinskim smjesama 10 mg/kg
Likeri i alkoholna pića s manje od 15% vol. alkohola 10 mg/L
Fermentirani zreli narančasti, žuti i bijeli sir u komadima i nearomatizirani topljeni sir, zreli narančasti, žuti i bijeli mrvljeni sir, obrađeni sir bez dodanih aroma, aromatizirani topljeni sir 15 mg/kg
Dekoracije i preljevi, smrznuti deserti (sladoledi), jestiva vanjska kora sira i jestivi vanjski omoti kobasica, grickalice: ekstrudirani začinjeni proizvodi za grickanje 20 mg/kg
Žitarice za doručak- ekstrudirane i/ili aromatizirane voćem 25 mg/kg
Vrsta francuskog sira Mimolette 35 mg/kg
Vrsta engleskog sira Red Leicester 50 mg/kg

Slike[uredi | uredi kôd]

Bixa orellana fruit open.jpg Orlean-Paste und gefärbter Baumwollstrang.JPG Mimolette und Segment.jpg Red Leicester.jpg
Cis-biksin se nalazi u kori sjemenke ploda anato grma (lat. Bixa orellana) Narančastožuti orleanski lak i obojeni pramen pamuka. Francuski sir Mimolette. Engleski sir Red Leicester.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
  2. E160b Anato: biksin i norbiksin, [1], www.e-brojevi.udd.hr, Projekt savjetovalište o E-brojevima, pristupljeno 10. 8. 2020.