Crkva sv. Vlaha u Dubrovniku
|
Crkva sv. Vlaha | |
|---|---|
 | |
| Lokacija | Dubrovnik |
| Država | |
| Koordinate | 42°38′26″N 18°06′37″E / 42.6406833311389°N 18.110339641571°E |
| Arhitekt | Marino Gropelli |
| Godine izgradnje | 1706. – 1715. |
| Religija | katoličanstvo |
| Patron | sv. Vlaho |
| Arhitekt. stil | barok |
  Sv. Vlaho Crkva sv. Vlaha u Dubrovniku na zemljovidu središta Dubrovnika  Sv. Vlaho Crkva sv. Vlaha u Dubrovniku na zemljovidu Dubrovnika | |
Crkva sv. Vlaha je barokna crkva zaštitnika grada Dubrovnika. Nalazi se na trgu Luža u starom gradu u Dubrovniku. Zaštićena je kao kulturno dobro.[1]
Barokna crkva sv. Vlaha sagrađena je na mjestu starije romaničke crkve (14. stoljeće), koja je preživjela veliki potres 1667. godine, ali je izgorjela u požaru 1706. godine. Crkva je oštećena u potresu godine 1979. godine, a u Domovinskom ratu (1991. – 1992.) oštećena je pogodcima, najjače na krovu i sjevernom pročelju.
Veliko vijeće 26. veljače 1348. godine donosi odluku o gradnji crkve sv. Vlaha na Platea Communis, na mjestu gdje je i današnja (barokna), ispred Vijećnice. Iz odluke o izgradnji nove crkve sv. Vlaha na navedenome mjestu još se može iščitati želja Dubrovčana za stjecanjem neovisnosti od mletačke vlasti, posebice ako se uzme u obzir arhivski podatak da je dubrovački nadbiskup Ilija Saraka postavio temeljni kamen crkve.[2] Godine 1558. orgulje orguljara Colombija postavljene su u crkvu.[3] Nova barokna crkva izgrađena je od 1706. do 1715. godine po nacrtima mletačkog graditelja Marina Gropellija. Crkva ima bogato ukrašeno pročelje s portalom, a ispred njega su široke stube. Središnji prostor crkve nadvišen je kupolom. Na glavnom mramornom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha od pozlaćenog srebra, rad dubrovačkih majstora iz 15. stoljeća. U rukama drži maketu grada prije potresa 1667. godine. Kip je preživio i potres i požar u crkvi.
Svake godine 3. veljače, na Festu svetog Vlaha, crkva ima važnu ulogu u proslavi.
Njemačka radionica Gebrüder Rieger izgradila je orgulje za crkvu Sv. Vlaha 1906. godine (op. 1242).[4] Pozlaćeno kućište venecijanskog tipa datira iz 1720.[4] Orgulje imaju romantičnu dispoziciju:[5]
|
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Prijenos je elektro-digitalni, do 2001. bio je pneumatski. Tijekom 2026. započet će obnova orgulja, a vodit će ju njemačka tvrtka Weimbs Orgelbau GmbH.[4]
- Prijatelj, Kruno. „Barok u Dalmaciji”, u: Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982.
- ↑ Dubrovnik, Crkva sv. Vlaha Ministarstvo kulture RH Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. lipnja 2020. (Wayback Machine)
- ↑ Žile, Ivica. Zaštitna arheološka istraživanja crkve sv. Vlaha u povijesnoj jezgri grada Dubrovnika, str. 186., Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku
- ↑ Grga, Božidar. Orguljari u Hrvatskoj u prošlosti organum.hr, Šibenik, 20. veljače 2012.
- 1 2 3 Lacković, Sandra. Nakon 120 godina velika obnova, dubrovačke orgulje vraćaju stari sjaj Magazin HRT-a, objavljeno 20. travnja 2026.
- ↑ Orgulje Dubrovačke biskupije organum.hr (3. kolovoza 2017.)
- Crkva Sv. Vlaha u Dubrovniku na stranicama Hrvatskog restauratorskog zavoda Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. listopada 2013. (Wayback Machine)
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
