Prijeđi na sadržaj

Festa svetog Vlaha

Izvor: Wikipedija
Festa Svetoga Vlaha,
sveca zaštitnika Dubrovnika
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Festa Svetoga Vlaha, sveca zaštitnika Dubrovnika
Hrvatska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2009.
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO:00232

Festa svetoga Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, UNESCO-ova je nematerijalna svjetska baština u Hrvatskoj,[1] koja prigodom proslave njegova blagdana 3. veljače, neprekidno traje od 972. godine[2] do danas. Temelji se na legendi o pojavljivanju svetoga Vlaha koji je pomogao Dubrovčanima u obrani od Mlečana. U Festu se masovno uključuju stanovnici grada, okolice, ali i nekih drugih krajeva Hrvatske i obližnjih zemalja, predstavnici državnih i mjesnih vlasti te predstavnici Katoličke crkve.

Jedna od povijesnih zastava Dubrovačke Republike, prikazan Sveti Vlaho koji u ruci drži Grad

"Osim duhovnog značaja Festa naročito oblikuje društvene odnose i pravila kao i kvalitetu vlasti. Festa kao izraz štovanja sveca obilježila je čitav kulturni, a dijelom i prirodni prostor Grada i okolice, te kroz sudjelovanje pojedinaca i grupa iz drugih mjesta u zemlji kao i onih iz okolnih zemalja potiče međukulturni dijalog."[3]

Opis[uredi | uredi kôd]

Puštanje golubica na Kandeloru
(2. veljače)
Procesija 3. veljače

Festa sv. Vlaha je bio blagdan svih stanovnika Dubrovačke Republike. Kako bi se omogućilo sudjelovanje svima, uvedena je tzv. 'Sloboština Sv. Vlaha', razdoblje kad je svaki prekršitelj, kažnjenik i prognanik mogao dva dana prije i dva dana poslije blagdana slobodno doći u grad, a da ga nitko nije smio pozvati na odgovornost (ta se sloboština kasnije proširila na 7 dana prije i 7 dana poslije blagdana).

Za blagdan je cijela Republika hrlila u grad - tko nije mogao ići, slavio je kod kuće, sa svojim crkvenim barjacima i u narodnoj nošnji, da se svome svecu pokloni i pomoli, da mu zahvali za zaštitu u prošlosti i preporuči sebe i svoje za ubuduće. U procesiji biskup i svećenici nose moći sv. Vlaha dok vjernici sa štovanjem ljube dlan i dodiruju relikvije u molitvama za sebe i svoj grad. Festa uključuje mnoge oblike ljudske kreativnosti, od narodnih običaja i pjesama do tradicionalnog oružja, trombuna, koje se pravi posebno za festu i kojim se puca tijekom feste i drugih važnijih događaja. Po završetku procesije odlaze barjaktari sa svojim barjacima u svoja sela prenijeti blagoslov parca svima koji na taj dan nisu mogli u Grad. Festa se tijekom stoljeća mijenjala pa ju je svaka generacija blago prilagodila kako bi unijela svoje ideje i učinila je suvremenom.

Festa u Bruxellesu[uredi | uredi kôd]

Ogranak Matice hrvatske u Bruxellesu od 2014. održava tamo Festu sv. Vlaha. Festa se svečano otvara ispred katedrale sv. Mihaela i Gudule puštanjem bijelih golubica. Nakon što festanjuli pročitaju proglas, slijedi obred grličenja i sveta misa. Festa se zaključuje Večerom od Kandelore.[4]

Spomen[uredi | uredi kôd]

Hrvatska pošta 2012. godine je izdala poštansku marku sa slikom relikvije ruke sv. Vlaha povodom uvrštenja Feste na popis nematerijalne kulturne baštine pri UNESCOu.[5]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Izložba "Hrvatska nematerijalna kulturna baština na UNESCO-vim listama". min-kulture.gov.hr. Pristupljeno 5. studenoga 2022.
  2. Festa sv. VlahaArhivirana inačica izvorne stranice od 9. travnja 2010. (Wayback Machine) na Dubrovačkim turističkim stranicama (engl.)
  3. Festa Svetog Vlaha na stranicama Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
  4. U Bruxellesu održana jubilarna 10. Festa svetoga Vlaha matica.hr. Matica hrvatska. Objavljeno 2. veljače 2024.
  5. Hrvatska pošta, Hrvatska nematerijalna kulturna baština. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 3. lipnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Festa svetog Vlaha