Palača Sponza
Palača Sponza ili Divona je gotičko-renesansna palača u Dubrovniku.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Građena je od 1516. do 1521. godine. Gradili su je dubrovački majstor Paskoje Miličević i braća Andrijić s Korčule, od 1516. do 1520. godine.
Za vrijeme Dubrovačke Republike, imala je razne funkcije. Bila je carinarnica, državna blagajna, banka, kovnica novca, škola i riznica. Palača je prvobitno bila namijenjena za carinarnicu u kojoj se carinila trgovačka roba što su je trgovci donosili iz svih krajeva svijeta. Atrij palače s arkadama, bilo je najživlje trgovačko središte i sastajalište poslovnih ljudi Republike. U jednom je krilu bila državna kovnica novca koju je Republika osnovala 1377. godine, i koja je u ovoj palači neprekidno djelovala sve do pada Republike. Vrlo brzo, već potkraj 16. stoljeća, Divona postaje i kulturno središte Republike kada je u njoj osnovana prva književna institucija u Dubrovniku – "Akademija složnih" u kojoj su se okupljali najobrazovaniji građani Dubrovnika i tu su raspravljali o književnosti, umjetnosti i svim znanstvenim dostignućima svoga vremena. U njoj je organizirana i prva škola u Dubrovniku.
Francuski kipar Bertrandus Gallicus izradio je medaljon u reljefu, na kojem je monogram Isusa u pratnji dva anđela. Skladišni odjeli nazvani su po svecima. Na nadsvođenom prolazu atrija piše na latinskom jeziku: Fallere nostra venant et falli pondera; meque pondero cum merces ponderat ipse deus. (Nama je zabranjeno varati i krivo mjeriti; i kad važem robu; sa mnom je važe sam Bog).
Godine 1921. potpisan je ugovor između Ministarstva vojske i dubrovačke općine o izmjeni zgrada, pa je nakon punih stotinu godina palača vraćena u ruke lokalne zajednice i proglašena za spomenik kulture, ponajviše zalaganjem „Nadleštva umjetnosti i spomenike” u Dubrovniku odnosno njegovog glavnog konzervatora umjetničko-povijesnih spomenika, Marka Murata.[1]
Danas je u palači smješten Državni arhiv u Dubrovniku, koji čuva povijesnu građu Dubrovačke Republike s materijalima najstarije povijesti Dubrovnika i njegova područja od proteklih stoljeća do najnovijeg vremena. A i palača sama postala je na svoj način jedna od dragocjenijih dokumenata tog arhiva. Neoštećena u potresu, postojano je dočekala i naše vrijeme.
Na trgu pred Sponzom svake se godine svečano otvara Dubrovačke ljetne igre. S terase iznad trijema ispred Sponze glumci odjeveni u kostime kneza i dubrovačke vlastele evociraju davna vremena kulturnih manifestacija i slobode Dubrovačke Republike.
Danas se u palači Sponzi nalazi Spomen soba poginulim hrvatskim dubrovačkim braniteljima.
Vidi[uredi | uredi kôd]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. stoljeće, Muzejski prostor i Dubrovački muzej, Zagreb-Dubrovnik, 1987.
- Bego-Urban, Melita, Škrinja uspomena (Dubrovački jezični pabirci), 1. izd., Humanitarno društvo Župe dubrovačke, Zagreb, 2010., ISBN 978-953-99329-5-2
Galerija[uredi | uredi kôd]
-
Bočni pogled na palaču -
Umjetnička instalacija u atriju
Poveznice[uredi | uredi kôd]
- Knežev dvor – nekada sjedište vlade i kneza Dubrovačke Republike, danas je Kulturno-povijesni muzej.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Ivan Viđen, Marko Murat. 2007. Muratova (auto)biografska uzgrednica / Sjećanja i misli. Kolo. Matica hrvatska (2). ISSN 1331-0992. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. kolovoza 2010. Pristupljeno 13. travnja 2023.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
