Domagoj Vida

Izvor: Wikipedija
Domagoj Vida
Vida 2018 2.jpg

Vida na svjetskom nogometnom prvenstvu 2018. godine

Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Osobni podatci
Rođenje 29. travnja 1989.
Našice, Hrvatska
Visina 184 cm
Klub
Trenutačni klub AEK Atena
Broj 21
Pozicija branič
Mlađi uzrasti
1996.2003.
2003.2006.
Jedinstvo Donji Miholjac
Osijek
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2006.2010.
2010.2011.
2011.2013.
2013.2017.
2018.2022.
2022.danas
Osijek
Bayer Leverkusen
Dinamo Zagreb
Dinamo Kijev
Beşiktaş
AEK Atena
0090 000(6)
0001 000(0)
0040 000(6)
0104 00(10)
0137 00(15)
0011 000(0)
Reprezentativna karijera**
2008.
2007.2009.
2007.2010.
2010.danas
Flag of Croatia.svg Hrvatska do 19
Flag of Croatia.svg Hrvatska do 20
Flag of Croatia.svg Hrvatska do 21
Flag of Croatia.svg Hrvatska
0004 000(0)
0010 000(1)
0019 000(2)
0100 000(4)
Osvojena odličja
Nogomet
Svjetska prvenstva
srebro Rusija 2018.
bronca Katar 2022.
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 16. studenoga 2022.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Domagoj Vida (Našice, 29. travnja 1989.)[1] hrvatski je nogometaš, igra na mjestu braniča i trenutačno igra za grčki klub AEK Atena. On je i hrvatski reprezentativac. Sin hrvatskog nogometaša Rudike Vide i brat nogometaša Hrvoja Vide.[2][3][4]

Klupska karijera[uredi | uredi kôd]

Jedinstvo Donji Miholjac, Osijek i Bayer Leverkusen[uredi | uredi kôd]

Domagoj Vida počeo je igrati nogomet kao sedmogodišnjak[1] u podmlatku donjomiholjačkoga Jedinstva, 1996. godine. Potom je bio u podmlatku NK Osijeka do 2006. godine kada je iste godine u prosincu potpisao prvi profesionalni ugovor s Osijekom.[5] U Osijeku je od 2006. do 2010. godine odigrao 90 prvenstvenih utakmica i postigao 6 pogodaka. 29. travnja 2010. godine Domagoj potpisuje petogodišnji ugovor s Bayerom iz Leverkusena. Osijek je na ime transfera dobio 2,4 milijuna eura.[6] U Leverkusenu se nije zadržao dugo i upisao je samo 7 bundesligaških nastupa te je zbog želje za većom minutažom prešao u zagrebački Dinamo.

Dinamo Zagreb[uredi | uredi kôd]

Dana 17. lipnja 2011. godine Domagoj je potpisao za GNK Dinamo Zagreb.[7]

Dinamo Kijev[uredi | uredi kôd]

Početkom 2013. godine prelazi iz zagrebačkog Dinama u kijevski Dinamo za 5 mil. €.

Beşiktaş[uredi | uredi kôd]

Dana 3. siječnja 2018. godine Vida prelazi u Beşiktaş, s kojim potpisuje ugovor na četiri i pol godine.[8]

Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]

U mladim hrvatskim reprezentacijama Vida ima nastupe u dobnim kategorijama: do 19, do 20 i do 21. Za seniorsku reprezentaciju prvi nastup imao je 23. svibnja 2010. godine u prijateljskoj utakmici na Gradskom vrtu, u pobjedi od 2:0, protiv reprezentacije Walesa.[9]

Svoj prvi pogodak za seniorsku reprezentaciju Hrvatske, Domagoj je postigao u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Južne Koreje 10. rujna 2013. godine u pobjedi od 2:1.

Hrvatski nogometni izbornik objavio je u svibnju 2016. popis za nastup na Europskom prvenstvu u Francuskoj, na kojem se nalazi Vida.[10]

Na Svjetskom prvenstvu u Rusiji postigao je pogodak u 101. minuti četvrtfinalne utakmice protiv Rusije, i kasnije u jedanaestercima, što je pridonijelo Hrvatskom plasmanu u polufinale Svjetskog prvenstva.

Kapetansku je vrpcu nosio tri puta, na dvjema prijateljskim utakmicama te na jednoj službenoj utakmici, protiv Portugala rujna 2020. godine.

Dana 9. studenoga 2022. izbornik Zlatko Dalić uvrstio je Vidu na popis igrača za Svjetsko prvenstvo 2022.[11] Sedam dana kasnije Vida je protiv Saudijske Arabije ostvario svoj 100. nastup za reprezentaciju te je time postao deseti igrač u povijesti reprezentacije koji je ostvario troznamenkasti broj nastupa.[12]

Pogodci za A reprezentaciju[uredi | uredi kôd]

Broj Nadnevak Mjesto Protivnik Pogodak Konačan ishod Natjecanje
1. 10. rujna 2013. Jeonju World Cup Stadium, Jeonju, Južna Koreja Flag of South Korea.svg Južna Koreja
0:1
1:2
prijateljska utakmica
2. 3. rujna 2017. Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska Flag of Kosovo.svg Kosovo
1:0
1:0
kvalifikacije za SP 2018.
3. 7. srpnja 2018. Olimpijski stadion Fišt, Soči, Rusija Flag of Russia.svg Rusija
1:2
2:2 (5:6) (11 m)
četvrtfinale SP 2018.
04. 15. listopada 2018. Stadion Rujevica, Rijeka, Hrvatska Flag of Jordan.svg Jordan
1:0
2:1
prijateljska utakmica

Priznanja[uredi | uredi kôd]

Individualna[uredi | uredi kôd]

  • 2009.: Dobitnik je nagrade za najveću mladu nadu, koju dodjeljuje Klub navijača hrvatske nogometne reprezentacije "Uvijek vjerni".
  • 2018.: Odlukom Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom, za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, osvjedočenu srčanost i požrtvovnost kojima su dokazali svoje najveće profesionalne i osobne kvalitete, vrativši vjeru u uspjeh, optimizam i pobjednički duh, ispunivši ponosom sve hrvatske navijače diljem svijeta ujedinjene u radosti pobjeda, te za iskazano zajedništvo i domoljubni ponos u promociji sporta i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske, te osvajanju 2. mjesta na 21. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Ruskoj Federaciji.[13]

Klupska[uredi | uredi kôd]

Dinamo Zagreb[uredi | uredi kôd]

Dinamo Kijev[uredi | uredi kôd]

  • Prvak Ukrajine (3) : 2014./15., 2015./16.
  • Ukrajinski kup (2) : 2014., 2015.
  • Ukrajinski superkup (1) : 2016.

Reprezentativna[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b GNK Dinamo: Domagoj VidaInačica izvorne stranice arhivirana 12. siječnja 2012., preuzeto 4. studenoga 2012.
  2. Mijo Jozić: Hrvoje Vida najbolji je igrač osječko baranjske 1. ŽNLInačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2019., Sportalo. 19. siječnja 2019. Pristupljeno 3. travnja 2019.
    "Najbolji strijelac lige koji zabija više od gola po utakmici, Hrvoje Vida, pobjednik je našeg izbora za najboljeg igrača u jesenskoj polusezoni."
  3. Hrvoje Vida, NK Belišće. Pristupljeno 3. travnja 2019.
  4. Dubravko Miličić Danijela Mikola:"Zbog tuge je moj Domagoj htio prekinuti karijeru", Express. 8. srpnja 2018. Pristupljeno 3. travnja 2019.
  5. Jutarnji list: Šušnjara ipak bez operacije, Vida potpisao do 2011.Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2010., preuzeto 4. studenoga 2012.
  6. Domagoj Vida potpisao za Bayer!Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2010., Sportske novosti, 29. travnja 2010., preuzeto 4. studenoga 2012.
  7. GNK Dinamo Zagreb: Domagoj Vida i službeno predstavljen u Plavom salonuInačica izvorne stranice arhivirana 25. listopada 2011., preuzeto 4. studenoga 2012.
  8. (engl.) Vida pens 4.5-year deal with Beşiktaş. bjk.com.tr. 3. siječnja 2018. Pristupljeno 1. veljače 2018.
  9. Bernard Jurišić, Barićevi eksperimenti, Bilićeva pobjeda i velikani Walesa koji nikad nisu zaigrali na velikom natjecanjuInačica izvorne stranice arhivirana 29. listopada 2012., Sportnet, 15. listopada 2012., preuzeto 4. studenoga 2012.
  10. (engl.) Euro 2016: Full squads for every country. bbc.com. 5. lipnja 2016. Pristupljeno 5. lipnja 2016.
  11. HINA, Josip Tolić, Dubravko Miličić, Dalićev popis: Nitko nema što ima on! A predstavljamo narod, ne sebe. Zato su neki otpali..., 24sata, objavljeno 9. studenoga 2022., pristupljeno 10. studenoga 2022.
  12. Robert Matteoni, VIDA POSTAO DESETI U POVIJESTI KOJI IMA 100 NASTUPA ZA HRVATSKU! ZNATE LI KOJA SU PREOSTALA DEVETORICA?, Sportske novosti, objavljeno 16. studenoga 2022., pristupljeno 16. studenoga 2022.
  13. Odluka o dodjeli odlikovanja Reda kneza Branimira s ogrlicom za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije Narodne novine, 14. studenog 2018.
  14. McNulty, Phil. 15. srpnja 2018. France 4–2 Croatia. BBC. Pristupljeno 15. srpnja 2018.
  15. Smyth, Rob. 17. prosinca 2022. Croatia 2-1 Morocco: World Cup 2022 third-place playoff – as it happened. the Guardian. Pristupljeno 17. prosinca 2022.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti[uredi | uredi kôd]

Commons-logo.svgZajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Domagoj Vida

Mrežna sjedišta[uredi | uredi kôd]