Mogao špilje

Koordinate: 40°02′14″N 94°48′15″E / 40.03722°N 94.80417°E / 40.03722; 94.80417
Izvor: Wikipedija
Mogao špilje
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država NR Kina
Godina uvrštenja1987. (11. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iii, iv, v, vi
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:440
Koordinate40°02′14″N 94°48′15″E / 40.03722°N 94.80417°E / 40.03722; 94.80417
Mogao špilje na zemljovidu Kine
Mogao špilje
Mogao špilje
class=notpageimage|
Lokacija Mogao špilja u Kini

Mogao špilje (kineski 莫|高|窟, Mògāo kū), poznate i kao Špilje Dunhuanga i Qianfodong ("Špilje tisuću Buda"), čine sustav od 492 ćelije i hrama na istočnoj litici planine Mingsha, oaze smještene na religijski i kulturno važnoj lokaciji Puta svile, 25 km jugoistočno od Dunhuanga, u današnjoj kineskoj provinciji Gansu. Špilje sadrže neke od najznamenitijih djela budističke umjetnosti, stvorenih u razdoblju od 1000 godina.[1]

Prilaz Mogao špiljama na planini Mingsha

Povijest[uredi | uredi kôd]

Špilja s rukopisima 1908. god.

Povijest Mogao špilja je neodvojivo povezana s prvim kineskim ekspedicijama protiv nomada u mongolskim stepama i središnjoj Aziji na zapadu. Nakon što je ekspedicija Zhang Qiana u drevnu Baktriju za dinastije Han (139. – 126. pr. Kr.) gotovo propala, odlučeno je da se izgradi veliki dio Kineskog zida kako bi se zaštitila sjeverna granica. God. 117. pr. Kr. ustanovljene su i mnoge vojne ispostave, između ostalih i Dunhuang odakle se kontrolirao prolaz Hexi i oaze koje su bile na Putu svile. Zbog tog strateškog položaja Dunhuang je bio područje konstantnih razmirica Kineskog Carstva i nomada. Stoga je često znao biti godinama odvojen od Carstva i predstavljao je metropolu u kojoj su se miješali brojni narodi Azije. Mnogi stranci su imali svoje bogomolje u gradu, kako nestorijanci, muslimani, tako i budisti.

Prve špilje su iskopane godine 366. kao mjesta za budističku meditaciju i obrede.[2] No većina ćelija i hramova je izgrađena od 5. do 14. stoljeća, kada je ovo područje počelo da propada. U 7. stoljeću su naslikane brojne freske koje prikazuju doktrine transcenentalnog učenja, u skladu s naukom dinastije Tang koja je u to vrijeme čvrsto gospodarila Putom svile.

Prvi tantrički motivi se javljaju u vrijeme kada su Dunhuangom vladali Tibetanci (790. – 851.), a nakon što su Gansu zauzeli Tanguci,[3] ovi motivi se umnažaju, a lama sekte se šire Xianom (1036. – 1227.).

Odlike[uredi | uredi kôd]

Mogao špilje predstavljaju najpoznatije kineske budističke špilje, zajedno s Longmenskim i Yungang špiljama.

U špiljama je na više razina sačuvano više od 2.000 figura isklesanih u stijenama a potom prekrivene glinom i oslikane, te 45.000 m² zidnih slika od kojih su mnoge remek-djela kineske umjetnosti. Mogao špilje imaju veliku važnost za razumijevanje kineske povijesti, ali i evoluciju budizma u Aziji, osobito kao kronologija budističke umjetnosti, ali i budističkog monaškog života iz 19. stoljeća.

Arheolozi, Mađar Aurel Stein i Francuz Paul Pelliot (slika desno), su početkom 20. stoljeća u oko 400 špilja proučavali i snimali slike koje su, usprkos eroziji od vjetra, relativno dobro sačuvane. Koncem 20. stoljeća, kineski arheolozi su ih snimili, popisali i napravili kopije. Najstarije špilje iz 5. stoljeća su pored zidnih slika sadržavale i šareno obojene skulpture od fine gline, koja je modelirana iznad kostura od drva, sječke i grube gline. Frizovi na slikama, koje najčešće prikazuju prizore iz Budinog života, su podijeljeni dekorativnim i ukošenim gorskim vijencima. Pritom ne pridaju nikakvu vrijednost realizmu u omjeru veličine ljudi i zgrada. Na tim ranim slikama se javljaju i prvi krajolici, a koji će postati jako važni u kineskoj umjetnosti, najprije kao pozadina nekog budističkog prizora.[4]

  • Ulaz u špilju s Velikim Budom
    Ulaz u špilju s Velikim Budom
  • Veliki Buda, dug 35 m
    Veliki Buda, dug 35 m
  • Velika zidna slika iz 8. st. koja prikazuje putovanja Zhang Qiana iz 2. st. pr. Kr.
    Velika zidna slika iz 8. st. koja prikazuje putovanja Zhang Qiana iz 2. st. pr. Kr.
  • Izložba umjetnina iz Mogao špilja
    Izložba umjetnina iz Mogao špilja
  • Bhaishajyaguru raj, Tang (618.-907.), slika na svili, 206 x 167 cm.
    Bhaishajyaguru raj, Tang (618.-907.), slika na svili, 206 x 167 cm.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Mogao špilje
  1. ↑ Mogao Caves. UNESCO. Pristupljeno 5. VIII 2007. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)
  2. ↑ Zhang Wengin ur., Dunhuang: A Centennial Commemoration of the Discovery of the Cave Library, 2000., Peking: Morning Glory Publishers. ISBN 7-5054-0716-3.
  3. ↑ Tada je od Tanguškog napada skriveno 45.000 rukopisa koje je 1900. godine u jednoj od špilja pronašao taoistički monah Wang Yuan-lu (Wang Guolu)
  4. ↑ Joachim Hildebrand, Najveće kulture svijeta - Kina, 2005., Extrade d.o.o. Rijeka, str. 81. ISBN 953-240-005-2

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

v • u
Svjetska baština u Kini
Kulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Quanzhou, emporij Song-Yuan Kine (2021.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Lokalitet Xanadua (2012.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (14)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Mogao_špilje&oldid=6859491"