Operacija Vaganj 95

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
operacija Vaganj 95
sukob: Domovinski rat
Western Bosnia, September-October 1995.jpg
Vrijeme kolovoz 1995.
Mjesto SZ BiH,
Ishod propala u početku
Sukobljene strane
State Flag of Serbian Krajina (1991).svg tzv. "Rep. Srpska Krajina"
Flag of Republika Srpska.svg Republika Srpska
Flag of AP Western Bosnia (1993-1995).svg AP Zapadna Bosna
Flag of Croatia.svg Hrvatska
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg Bosna i Hercegovina

Operacija Vaganj 95 je bila planirana napadna operacija srpskih snaga na Republiku Hrvatsku i oslobođene dijelove BiH iz ljeta 1995. godine.

Cilj[uredi VE | uredi]

Ovom operacijom su planirale srpske snage izvršiti istodobni napad iz pravca Banje Luke u pravcu Kupresa i Livna, te iz pravca Podrinja i Istočne Hercegovine prema dolini Neretve i Metkoviću. Istodobno bi se izvršio pritisak na okruženo područje Bihaća pod kontrolom Armije BiH,[1] čije je zauzimanje krajem 1994. god. bilo spriječeno akcijam HV i HVO “Zima '94.” (29. studeni - 24. prosinac 1994.). Uspjehom takve akcije bi se strateška situacija drastično promijenila za korist Srba[2] i zacijelo omogućilo realizaciju projekta Ujedinjene Republike Srpske.

Planiranje[uredi VE | uredi]

30. srpnja 1995. održan je sastanak u Bosanskom Petrovcu. Nazočili su vojni zapovjednici dviju srpskih vojska na čelu s generalima Ratkom Mladićem i Dušanom Lončarem iz Knina. Nazočili su još iz Knina obavještajni pukovnik Mihajlo Knežević, iz 'VRS' generali Manojlo Milovanović, Momir Talić, Boško Kelečević, Milan Ninković, Momir Zec, Radivoje Tomanić, Milan Gvero, Zdravko Tolimir, predsjednici općina Banje Luke, Drvara, Bosanskog Petrovca, Bosanskog Grahova, Srbobrana, Mrkonjić Grada, Ključa, Sanskog Mosta, zapovjednici brigada iz sastava 2. kk 'VRS', a iz vrha Republike Srpske Biljana Plavšić.

Planirao je sa 80.000 vojnika pokrenuti ofenzivu na snage HV-a, HVO-a i Armije BiH, vratiti Grahovo i Glamoč, uzeti Kupres, Livno ("i izbiti na crtu iz 1992."), radi ostvarivanja ratnog preokreta. Ovo je činilo operaciju Vaganj. Mladić je govorio o potrebi pokretanja daljnjih akcija na istoku i jugu, pri čemu bi postrojbe Drinskog, Istočnobosanskog i Hercegovačkog korpusa u slučaju da uspiju akcije planirane na području Zapadne Bosne odmah krenuti u napad dolinom Neretve, ka Metkoviću i moru.

General VRS Mladić tog je 30. srpnja u Kninu rekao da su hrvatske postrojbe osvajanjem Glamoča i Grahova napravile odlučujuću pogrješku u ratu.[3] Istog dana je načelnik GS VRS general Milovanović prenio da mu je predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić zapovijedio zaustaviti prodor prodor hrvatskih snaga i prijeći u protuudar za vraćanje Grahova i Glamoča, dodavši "Ne zna se hoće li vojska dobivenu zadaću realizirati za 24 sata ili 24 dana...".[3]

Zapovijed za pokretanje ove operacije zadao je srpski general Ratko Mladić 3. kolovoza 1995. godine. Trebala je krenuti u 6 sati ujutro 5. kolovoza. No, hrvatska operacija Oluja krenula je dan ranije.

Ostvarene prijetnje[uredi VE | uredi]

Srpski planovi nisu bili prazne prijetnje. Srpske su snage 13. kolovoza 1995. kod Grahova izvele pravi protuudar nakon Oluje. Iznimno žestoka bitka trajala je tri dana. Prema svjedočanstvima sudionika, bio je to jedini pravi srpski protuudar nakon Oluje. Upotrijebljeno je topništvo, zrakoplovstvo, oklopništvo i diverzanti. Razlog srpskog protuudara bio je "zbog poljuljanog borbenog morala svojih postrojba, ali i očitog nezadovoljstva i osjećaja nemoći civilnog puka, vratiti izgubljene položaje i presjeći komunikaciji Knin – Bosansko Grahovo, te zauzeti važnu točku – prijevoj Derale, ući u Grahovo i ostvariti pozicije za daljnje napredovanje prema Livnu i Kninu."[4]

Srpske su snage planirale još napadnih operacija 1995. godine. Planovi su bili iznad ondašnjih stvarnih mogućnosti Vojske Republike Srpske. Raščlamba CIA-e (Balkan Battlegrounds, poglavlje 73, str. 289-290) spominje naputak vojnoga vrha Republike Srpske od 8. ožujka 1995., prema kojem je VRS planirala napadne operacije: Sarajevo ’95., Spreča ’95., Sudjelovanje ’95. (srp. Sadejstvo '95., neuspješno sprovedena), Lukavac ’95., Zvijezda ’95..[5] Rečenim operacijama cilj je bio zauzeti veliko ozemlje sjeverno od Tuzle, planine Igman i Bjelašnicu, proširiti posavski koridor i otkloniti prijetnju Doboju, zatim vojno pritisnuti enklave Žepu i Srebrenicu te ih zauzeti u slučajima UN-ova povlačenja, suziti enklavu Goražde na samo 3 km oko samog grada.[5] Jedan je napadni pravac bio i prema Republici Hrvatskoj.[5] Raščlamba navodi da je vojni vrh RS namjeravao isplanirati i dvije akcije kojima bi se probio put kroz dolinu rijeke Neretve sve do mora u blizini Dubrovnika. [5]

Dragan Vasiljković je nakon pada Grahova predložio protuudare prema Šibeniku i Zadru, budući da se je padom Grahova hrvatskim postrojbama otvorio put prema Kninu.[5] Vasiljkovićevom se prijedlogu suprotstavio general Dušan Lončar.[5]

Daljnji planovi[uredi VE | uredi]

Nakon neuspjeha ove operacije, velikosrpski vođe krenuli su s novim planovima. U dokumentu od 4. rujna 1995. koji je potpisao čelnik pobunjeničke velikosrpske paradržave Milan Martić, a koji je klasificiran kao "vojna tajna" i "strogo povjerljivo", predviđeno je osnivanje vojne formacije t.zv. Oslobodilačke vojske RSK, čija je zadaća bila obnova propalog i neuspjelog velikosrpskog projekta t.zv. RSK.[6]

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Davor Ivanković: "Krećemo na Hrvate, uzimamo Livno, preko Metkovića do mora", Večernji list, 29. svibnja 2011.
  2. "Kako smo promijenili tijek rata: U zadnji trenutak smo spasili Bihać i time spriječili novu Srebrenicu", general Krešimir Ćosić, "Jutarnji list", 4. kolovoza 2015.
  3. 3,0 3,1 Davor Marijan: Oluja, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb, 2007., str. 57
  4. Andrea Černivec: 17. obljetnica krvave bitke kod Grahova kojom je, nakon Oluje, spriječen srpski protunapad, Hrvatski list, 2012.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 Davor Marijan: Oluja, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb, 2007., str. 17-18
  6. Nenad Piskač: HMDCDR, knjiga 17.: Dokumenti vojne provenijencije Republike srpske krajine. Doma radi, za čitanje s razumijevanjem srpskih vrela, spreman!, Hrvatsko kulturno vijeće, 27. kolovoza 2015.
    HKV Logo.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća. Vidi dopusnicu Hrvatskoga kulturnog vijeća za Wikipediju na hrvatskome jeziku.