Klasična mehanika: razlika između inačica

	Klasična mehanika
	; drugi Newtonov zakon
Grane
	statika • dinamika/kinetika • kinematika • primjenjena mehanika • nebeska mehanika • mehanika kontinuuma • statistička mehanika
Formulacije
	Newtonova mehanika (vektorska mehanika); analitička mehanika: Lagrangeova mehanika; Hamiltonova mehanika; ;
Osnovni koncepti
	prostor • vrijeme • brzina • masa • ubrzanje • gravitacija • sila • impuls sile • spreg sila/moment sile • količina gibanja • kutna količina gibanja • tromost • moment tromosti • referentni okvir • energija • kinetička energija • potencijalna energija • rad • virtualni rad • D'Alembertovo načelo
Ključne teme
	kruto tijelo • dinamika krutog tijela • Eulerove jednadžbe gibanja • gibanje • Newtonovi zakoni gibanja • Newtonov zakon gravitacije • jednadžbe gibanja • inercijski referentni okvir • neinercijski referentni okvir • rotirajući referentni okvir • fiktivna sila • mehanika ravninskog gibanja krutog tijela • pomak (vektor) • relativna brzina • trenje • jednostavno harmonijsko gibanje • harmonijski oscilator • vibracije • prigušenje • koeficijent prigušenja • Rotacijsko gibanje • Kružno gibanje • jednoliko kružno gibanje • nejednoliko kružno gibanje • centripetalna sila • centrifugalna sila • centrifugalna sila (rotacijski referentni okvir) • reaktivna centrifugalna sila • Coriolisov učinak • fizičko njihalo • rotacijska brzina • kutno ubrzanje • kutna brzina • kutna frekvencija • kutni pomak
Znanstvenici
	Isaac Newton • Jeremiah Horrocks • Leonhard Euler • Jean le Rond d'Alembert • Alexis Clairaut • Joseph Louis Lagrange • Pierre-Simon Laplace • William Rowan Hamilton • Siméon-Denis Poisson

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 26. travnja 2014. u 10:53

Mehanika je područje fizike koje proučava gibanje tijela pod djelovanjem sila.

Osnove moderne mehanike su postavili Galileo Galilei (1564.-1642.) i Isaac Newton (1643.-1727.). Do kraja 19. stoljeća se smatralo da je ono što danas zovemo klasičnom mehanikom konačna fizikalna istina o svemiru. Međutim, na prijelazu 19. u 20. stoljeće, rađaju se nove ideje te se na stare probleme počelo gledati s novog stanovišta, što je urodilo stvaranjem kvantne mehanike i teorije relativnosti. Danas znamo da je klasična mehanika samo aproksimacija jedne više istine o materiji, prostoru i vremenu koja, unatoč uznapredovalim znanjima i tehnologiji, nije još ni izbliza u potpunosti otkrivena.

Najosnovnija podjela mehanike:

Statika - proučava tijela u ravnoteži.
Dinamika - proučava geometrijske aspekte gibanja i djelovanje sila.
- Kinematika
- Kinetika

Mehaniku možemo podijeliti i prema naravi predmeta proučavanja:

Mehanika materijalne točke
Mehanika krutog tijela - proučava gibanje i ravnotežu tijela kod kojih se međusobni položaj sastavnih čestica ne mijenja.
Fizika čvrstog tijela
Mehanika fluida

Primjena teoretskih znanja iz svih grana mehanike u građevinarstvu, strojarstvu, brodogradnji itd. se naziva primjenjena mehanika.

Sile kojima se klasična mehanika uglavnom bavi spadaju u kontaktne (sve vrste), gravitacijske i inercijalne. To, međutim ne znači da je problem djelovanja nekih drugih sila manje mehaničke prirode od upravo spomenutih - npr. gibanje elektrona u strujnom krugu pod razlikom potencijala električnog polja. Stvar je jednostavno u tome što druge pojave imaju dovoljnu kompleksnost i posebnost da ih se proučava kao odvojene grane znanosti.

Osnovni zakoni mehanike

Važniji pojmovi

Vanjske poveznice

Web courseware Povijest fizike

Predložak:Link FA

Inačica od 26. travnja 2014. u 10:13 uredi MaGa (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 79.875 edits m novi ključ za kategoriju Klasična mehanika: " " uz pomoć dodatka HotCat ← Starija izmjena		Inačica od 26. travnja 2014. u 10:53 uredi ukloni ovu izmjenu El hombre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 17.446 edits mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 22:		Redak 22:


	[[Sila\|Sile]] kojima se klasična mehanika uglavnom bavi spadaju u kontaktne (sve vrste), [[Gravitacija\|gravitacijske]] i [[Tromost\|inercijalne]]. To, međutim ne znači da je problem djelovanja nekih drugih sila manje mehaničke prirode od upravo spomenutih - npr. gibanje [[Elektron\|elektrona]] u strujnom krugu pod ~~razlikom~~ [[~~Potencijal~~\|potencijala]] električnog polja. Stvar je jednostavno u tome što druge pojave imaju dovoljnu kompleksnost i posebnost da ih se proučava kao odvojene grane znanosti.		[[Sila\|Sile]] kojima se klasična mehanika uglavnom bavi spadaju u kontaktne (sve vrste), [[Gravitacija\|gravitacijske]] i [[Tromost\|inercijalne]]. To, međutim ne znači da je problem djelovanja nekih drugih sila manje mehaničke prirode od upravo spomenutih - npr. gibanje [[Elektron\|elektrona]] u strujnom krugu pod [[napon\|razlikom potencijala]] električnog polja. Stvar je jednostavno u tome što druge pojave imaju dovoljnu kompleksnost i posebnost da ih se proučava kao odvojene grane znanosti.