Manastir Krka: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 17: | Redak 17: | ||
U srpskoj publicistici raširena je teza da je manastir Krupa napravljen 1317. godine za vrijeme vladavine kralja Milutina, što nije zasnovano ni na kakvim naučnim činjenicama. Ne postoji nikakav dokument, povelja niti posredan izvor koji ukazuje na to. Postoji jedan falsifikovan zapis da je car Dusan 1342. (obrati paznju) godine ponovio manastir, na koji je jos 1965. godine ukazao Milorad Panić-Surep, sto pise u casopisu Zograf. Milas je spomenuo gramatu iz 1497. godine, koju niko nije vidio, jer naprosto ne postoji. Podatak je iz Končarevićevog ljetopisa, koji isto tako niko od istoričara ni proslih ni sadašnjih nije vidio niti dotakao. |
U srpskoj publicistici raširena je teza da je manastir Krupa napravljen 1317. godine za vrijeme vladavine kralja Milutina, što nije zasnovano ni na kakvim naučnim činjenicama. Ne postoji nikakav dokument, povelja niti posredan izvor koji ukazuje na to. Postoji jedan falsifikovan zapis da je car Dusan 1342. (obrati paznju) godine ponovio manastir, na koji je jos 1965. godine ukazao Milorad Panić-Surep, sto pise u casopisu Zograf. Milas je spomenuo gramatu iz 1497. godine, koju niko nije vidio, jer naprosto ne postoji. Podatak je iz Končarevićevog ljetopisa, koji isto tako niko od istoričara ni proslih ni sadašnjih nije vidio niti dotakao. |
||
Iznad ulaza u manastir Krku nalazi se falsifikovan natpis (1402. godina) na koji su ukazala tri srpska istoričara ukazala: Milenko Pekič, Dušan Berić i Milan Radeka. Natpis iz 1402. godine napisan arapskim ciframa, ne može se povezati s pravoslavnim porijeklom, jer je tada kod pravoslavaca korištenosasvim različito datovanje. Eparhija dalmatinska u svom "Shematizmu" od 1873. do 1903. godine piše u svakom izdanju sve do 1890. g. da "se ne zna kad je i od koga manastir osnovan, nikakvih istoričkih podataka nema". Godine od 1890. pa do 1903. g. se ukazuje da se pogledaju ranija izdanja. |
Iznad ulaza u manastir Krku nalazi se falsifikovan natpis (1402. godina) na koji su ukazala tri srpska istoričara ukazala: Milenko Pekič, Dušan Berić i Milan Radeka. Natpis iz 1402. godine napisan arapskim ciframa, ne može se povezati s pravoslavnim porijeklom, jer je tada kod pravoslavaca korištenosasvim različito datovanje. Eparhija dalmatinska u svom "Shematizmu" od 1873. do 1903. godine piše u svakom izdanju sve do 1890. g. da "se ne zna kad je i od koga manastir osnovan, nikakvih istoričkih podataka nema". Godine od 1890. pa do 1903. g. se ukazuje da se pogledaju ranija izdanja. |
||
Predanje koje se navodi na stranici Eparhije dalmatinske kaže da su monasi iz tog manastira Krupa na Vrbasu u Bosni |
Predanje koje se navodi na stranici Eparhije dalmatinske kaže da su monasi iz tog manastira Krupa na Vrbasu u Bosni prešli u Dalmaciju i postavili temelje Krupi. Ovo predanje je na nenaučnim osnovima zbog toga sto je crkvica na Krupi u 16. vijeku, sudeći po (Graljukovim) arheološkim iskopavanjima krajem osamdesetih posjedovala tipične karakteristike kao ostale franjevačke crkve u tom dijelu Bosne. Treći smjer kojim je SPC išla jest jedino studiranje unutrašnjosti manastira Krupe, njegovih arhitektonskih oblika, svojstava i fresaka. Studije su urađene prije par decenija. U studijama učestvovale Anika Skovran i Milica Šuput, čije su opservacije osobito kritički orijentisane što se tiče hronologije i postanka manastira. Studijama je ustanovljeno je da su najstarije freske u manastirskoj crkvi urađene 1615/1616. godine, a posljednja 1621. godine. Pripisuje ih se onovremenom freskopiscu Georgiju Mitrofanoviću. Zaključak je da se o Krupi se ne zna puno toga prije 1615. godine te se može povući labava granica unazad do 16. vijeka. Najstarija poznata vijest o pravoslavcima u krčkom samostanu je 25. kolovoza 1648., spomenuta u terminaciji 20. studenoga 1649. godine. Njome generalni providur dozvolom zadarskog nadbiskupa dodjeljuje na privremenu porabu kaluđerima sv. Arhangjela katoličku crkvu Bl. Gospe Maslinske pod Zadrom. Po tomu uvedenje pravoslavnih samostana u Krupi i na Krki pada u razdoblje 1598. do 1642. godine. Manastir se isto tako uopce ne pominje u turskim dokumentima. Još 1901. godine u srpskoj kritičkoj istoriografiji počeo je da puca mit o drevnim srpskim manastirima Dalmacije iz doba Nemanjića, a mit je pogotovo počeo da puca 1906. |
||
== Arhitekturna svojstva == |
== Arhitekturna svojstva == |
||
Inačica od 15. srpnja 2014. u 21:38
Manastir Krka je današnji manastir Srpske pravoslavne crkve, koji se nalazi u dolini rijeke Krke, tri i pol kilometra istočno od naselja Kistanja, u širokoj dragi. Uz manastire Krupu i Dragović, Krka je najveći i najpoznatiji pravoslavni manastir u Hrvatskoj.
Manastirom trenutno upravlja trojna Uprava koju čine Episkop dalmatinski g. Fotije (Sladojević), jeromonah Nikodim (Kosović) i jeromonah Heruvim (Đermanović).[nedostaje izvor]
Povijest
Na prostoru Hrvatske prije dolaska Turaka nije bilo pravoslavaca, svi pisani dokumenti to dokazuju. Katolički samostani koji su preimenovani u manastire turske su vlasti dodijelile pravoslavnoj crkvi od strane turskih vlasti između 1513. i 1593. godine. Manastir Krka nastao je, kao katolički samostan, na mjestu gdje su se nalazile katakombe u kojima je prema predaji apostol Pavao propovijedao kršćanstvo u dolini rijeke Titius (stari naziv za Krku) u I. stoljeću poslije Krista. Da je manastir nekad bio katolički, ukazuje i zvonik u romaničkom stilu, što nije tipično za pravoslavne vjerske objekte. Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimokatoličkog samostana. [1] [2]
Redovnici ovog samostana su još u 17. stoljeću izjavljivali da "se priznaju Hrvatima i katolicima".[3] [1]. Isti katolički redovnici su bili prisiljeni pobjeći pred turskim provalama i progonima. Sklonili su se u Zadru, gdje im je papa Inocent X. 1655. dao dvije crkve, koje su bile u vlasništvu franjevaca trećeredaca glagoljaša.
U kasnijem ugovoru sa franjevcima, samostanski redovnici su izjavili da "žive u službi grčke Crkve staroga ilirskoga ili hrvatskoga jezika". [3] [1].
Katolički samostan su tijekom njegovog postojanja više puta spalili i uništili Turci. Međutim, paljenja i pustošenja građevine nisu ugasili samostan.
U srpskoj publicistici raširena je teza da je manastir Krupa napravljen 1317. godine za vrijeme vladavine kralja Milutina, što nije zasnovano ni na kakvim naučnim činjenicama. Ne postoji nikakav dokument, povelja niti posredan izvor koji ukazuje na to. Postoji jedan falsifikovan zapis da je car Dusan 1342. (obrati paznju) godine ponovio manastir, na koji je jos 1965. godine ukazao Milorad Panić-Surep, sto pise u casopisu Zograf. Milas je spomenuo gramatu iz 1497. godine, koju niko nije vidio, jer naprosto ne postoji. Podatak je iz Končarevićevog ljetopisa, koji isto tako niko od istoričara ni proslih ni sadašnjih nije vidio niti dotakao. Iznad ulaza u manastir Krku nalazi se falsifikovan natpis (1402. godina) na koji su ukazala tri srpska istoričara ukazala: Milenko Pekič, Dušan Berić i Milan Radeka. Natpis iz 1402. godine napisan arapskim ciframa, ne može se povezati s pravoslavnim porijeklom, jer je tada kod pravoslavaca korištenosasvim različito datovanje. Eparhija dalmatinska u svom "Shematizmu" od 1873. do 1903. godine piše u svakom izdanju sve do 1890. g. da "se ne zna kad je i od koga manastir osnovan, nikakvih istoričkih podataka nema". Godine od 1890. pa do 1903. g. se ukazuje da se pogledaju ranija izdanja. Predanje koje se navodi na stranici Eparhije dalmatinske kaže da su monasi iz tog manastira Krupa na Vrbasu u Bosni prešli u Dalmaciju i postavili temelje Krupi. Ovo predanje je na nenaučnim osnovima zbog toga sto je crkvica na Krupi u 16. vijeku, sudeći po (Graljukovim) arheološkim iskopavanjima krajem osamdesetih posjedovala tipične karakteristike kao ostale franjevačke crkve u tom dijelu Bosne. Treći smjer kojim je SPC išla jest jedino studiranje unutrašnjosti manastira Krupe, njegovih arhitektonskih oblika, svojstava i fresaka. Studije su urađene prije par decenija. U studijama učestvovale Anika Skovran i Milica Šuput, čije su opservacije osobito kritički orijentisane što se tiče hronologije i postanka manastira. Studijama je ustanovljeno je da su najstarije freske u manastirskoj crkvi urađene 1615/1616. godine, a posljednja 1621. godine. Pripisuje ih se onovremenom freskopiscu Georgiju Mitrofanoviću. Zaključak je da se o Krupi se ne zna puno toga prije 1615. godine te se može povući labava granica unazad do 16. vijeka. Najstarija poznata vijest o pravoslavcima u krčkom samostanu je 25. kolovoza 1648., spomenuta u terminaciji 20. studenoga 1649. godine. Njome generalni providur dozvolom zadarskog nadbiskupa dodjeljuje na privremenu porabu kaluđerima sv. Arhangjela katoličku crkvu Bl. Gospe Maslinske pod Zadrom. Po tomu uvedenje pravoslavnih samostana u Krupi i na Krki pada u razdoblje 1598. do 1642. godine. Manastir se isto tako uopce ne pominje u turskim dokumentima. Još 1901. godine u srpskoj kritičkoj istoriografiji počeo je da puca mit o drevnim srpskim manastirima Dalmacije iz doba Nemanjića, a mit je pogotovo počeo da puca 1906.
Arhitekturna svojstva
Samostanska crkva posvećena je arhanđelu Mihovilu i sagrađena je na starijem rimokatoličkom samostanu. Zvonik je sagrađen u romaničkom stilu.
Samostansko zdanje sastoji se od crkve, zvonika, blagovaonice sa sobama, kapele svetog Save, i novopodignute zgrade bogoslovije. Posvećenje temelja za zgradu bogoslovije izvršeno je na dan svetog arhanđela Mihovila 1985.. godine. U temelju nove zgrade uzidan je po kamen iz Pećke Patrijaršije, samostana Krke, Krupe, Dragovića (sve bivših katoličkih samostana) kao i dalmatinskih gradova: Šibenika, Benkovca i Zadra.
Uz svoju nesumnjivu duhovnu vrijednost, manastir raspolaže izuzetno bogatom riznicom i knjižnicom. U riznici se nalaze vrijedne ikone, crkveni predmeti (panagije, kandila, križevi, epitrahilj svetog Save), a od knjiga iz knjižnice najvrjednije su Mokropoljsko evanđelje pisano na pergameni i Oktoih izdan u tiskari Božidara Vukovića na Cetinju.
Izvori
- ↑ a b c *dr Marko Japundžić: Tragom hrvatskoga glagolizma, KS, Zagreb, 1995., ISBN 978-953-151-060-1, str. 51.-54.
- ↑ Enciklopedija likovnih umjetnosti, 3, Zagreb, 1964., str. 251.
- ↑ a b (hrv.)Vjesnik Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimokatoličkog samostana
Literatura
- dr. Marko Japundžić: Tragom hrvatskoga glagolizma, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995., str. 51.-54., 978-953-151-060-1
- Mato Marčinko: Novi velikosrpski memorandum nazvan Deklaracija, podlistak u časopisu Politički zatvorenik br. 64/65 srp/kol 1997. - br. 86 kolovoz 1999.
- Ivo Banac : Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Durieux, Zagreb, 1995., ISBN 953-188-048-4 (1. izdanje 1988., ISBN 86-343-0237-7)
- Katić, Lovre, Ban Emerik Lacković otimlje dobra kninske Biskupije (1368), Croatia sacra; 1932.
- Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, 57-67
- Grga Novak, O životu i radu dr Luke Jelića, Radovi Instituta JAZU u Zadru, Zadar, 18/1971, 534
- Luka Jelić, Vjesnik za arehologiju i historiju dalmatinsku, Split, 45/1922, 172-179
Vanjske poveznice
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Manastir Krka |
- Samostanske stranice
- Pravoslavni manastir sv. Arhanđela Mihaila na rijeci Krki sagrađen je na temeljima katoličkoga samostana
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||