Franjevačka crkva i samostan sv. Ante na Poljudu

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Franjevački samostan i crkva sv. Ante
Portal crkve Uznesenja Marijina na Poljudu
Portal crkve Uznesenja Marijina na Poljudu
Lokacija Split
Godine izgradnje 1020. (crkva)
1449. (samostan)
Religija Rimokatoličanstvo
Patron Blažena Djevica Marija i sv. Ante
Arhitektonski stil gotika, renesansa, barok

Franjevačka crkva i samostan sv. Ante na Poljudu u Splitu nalazi se na sjevernoj strani splitskog poluotoka, u uvali u Kaštelanskom zaljevu.[1] Titular crkve je Uznesenja Marijina, a po svetištu posvećenom sv. Anti kolokvijalno se i crkva i samostan nazivaju po spomenutom svecu.[2]

Povijest[uredi VE | uredi]

Na mjestu današnjeg samostana podigao je oko 1020. godine splitski nadbiskup Pavao crkvu Sv. Marije Poljudske (lat. S. Maria de Palude) i ostavio je, zajedno sa zemljištem svom ocu, splitskom prioru Prestanciju. Crkvu i zemljište naslijedio je njegov sin Crni (Črni, Černe), također splitski prior, a nakon njegove smrti dobio ju je njegov sin Dabro, opat benediktinskog samostana na Poljudu.[3] Otada, od druge polovice 11. stoljeća, crkvom su upravljali benediktinci iz samostana Sv. Stjepana na Sustipanu.[4]

Obrambena kula samostana sv. Ante na Poljudu

U 15. stoljeću sustipansku opatiju, crkvu i posjede na Poljudu dobio je učeni humanist i ekumenist kardinal Bazil Bessarion († 1472.) koji je dozvolio franjevcima da uz zapuštenu crkvu i hospicij podignu samostan. Splitsko gradsko vijeće je 2. srpnja 1449. godine dopustilo franjevcima izgradnju peći za vapno i sječu grmlja na Marjanu radi gradnje samostana. U drugoj polovici 15. stoljeća obnovljena je crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije kao jednostavna, jednobrodna crkva dvoranskog tipa.[5]

U 16. stoljeću dograđene su dvije bočne kapele na južnoj strani, a izgrađen je i klaustar, smješten sjeverno od crkve. Na zapadnoj strani klaustra izgrađena je četverokutna kula kao dio obrambenog sklopa koji je štitio crkvu i samostan od napada Turaka.[6] Turci su po Gašparu Vinjaliću pokušali napasti samostan ali su ga branili franjevci i Morlaci.

Crkva je u 17. stoljeću temeljito preuređena u baroknom stilu. Tada su podignuti brojni mramorni oltari, od kojih se po obliku i vrsnoći izvedbe isticao glavni oltar iz 1678. godine a u 18. stoljeću sagrađen je zvonik prislonjen na južnu stranu crkve.

Unatoč preinakama i obnovama, ovaj graditeljski sklop sačuvao je dobrim dijelom svoj izvorni izgled što ga čini navrednijom gotičko-renesansnom cjelinom u gradu Splitu.

Klaustar[uredi VE | uredi]

Klaustar sv. Ante na Poljudu

Klaustar je sagrađen u prvim desetljećima 16. stoljeća i smješten je, prema pravilu, sjeverno od crkve. U sredini je cisterna s dvije krune; jedna s grbom splitskog kneza i mletačkog plemića Vittoria Delfina iz 1453., a druga je s franjevačkim grbom iz 18. stoljeća. Uokolo renesansni kanelirani piloni nose krov trijema. Uz istočni i južni zid trijema poredane su nadgrobne ploče koje su se nekoć nalazile u crkvi. Te nadgrobne ploče u samostanskom klaustru najveća su i najznačajnija zbirka renesansne sepulkralne plastike u Splitu. Pripadaju uglavnom splitskim plemićkim obiteljima Alberti, Benedetti, Cuteis, Capogrosso, Florio, Marulić, Petrachis i drugima, a podignute su krajem 15. i u prvoj polovici 16. stoljeća.[7]

Muzejska zbirka[uredi VE | uredi]

Premda broj izložaka nije velik, muzejska zbirka u poljudskom samostanu čuva nekoliko dragocjenih umjetnina.[8] Ističu se portret biskupa Tome Nigrisa kojeg je 1527. izradio Lorenzo Lotto, Iluminacija iz Psaltira koju je ispisao i oslikao fra Bone Razmilović (Radmilović) (1626.-1678.), dva raspela fra Fulgencija Bakotića (1716.-1792.), gotička lađica za tamjan iz 15. stoljeća, slika sv. Ante Padovanskog s Djetetom (17. st.) i dr.[9]

Knjižnica[uredi VE | uredi]

Samostanska knjižnica znamenita je po broju sačuvanih inkunabula (čak 26).[10] Osim toga, tu se čuvaju i brojna izdanja hrvatskih pisaca, među kojima i Marulićev Evanđelistar iz 1516. godine, dok je od rukopisa najvrjedniji Gospin plač iz 15. stoljeća.

Zaštita[uredi VE | uredi]

Zaštićeno su kulturno dobro. Na adresi su Topuska ul. 38. Pod oznakom Z-4685 zavedeni su kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificiranog kao sakralna graditeljska baština .[11]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Tomić, Radoslav, Franjevačka crkva i samostan na Poljudu u Splitu, str. 3.
  2. Franjevci provincije sv. Jeronima
  3. Franjevački samostan i crkva sv. Ante
  4. Tomić, Radoslav, Franjevačka crkva i samostan na Poljudu u Splitu, str. 3.
  5. Tomić, Radoslav, Franjevačka crkva i samostan na Poljudu u Splitu, str. 4.
  6. Tomić, Radoslav, Franjevačka crkva i samostan na Poljudu u Splitu, str. 15.
  7. Franjevački samostan i crkva sv. Ante
  8. Tomić, Radoslav, Radoslav, Franjevačka crkva i samostan na Poljudu u Splitu, str. 17.
  9. Tomić, Radoslav, Franjevačka crkva i samostan na Poljudu u Splitu, str. 17.-20.
  10. Tomić, Radoslav, Franjevačka crkva i samostan na Poljudu u Splitu, str. 17.-20.
  11. [1]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Tomić, Radoslav, Franjevačka crkva i samostan na Poljudu u Splitu, Split, 1997.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]