Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 17: | Redak 17: | ||
== Sjedište i HBK == |
== Sjedište i HBK == |
||
Kanonsko sjedište Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj je u [[Zagreb]]u. |
Kanonsko sjedište Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj je u [[Zagreb]]u, Ksaverska cesta 12. |
||
Novosagrađena zgrada Vojnoga ordinarijata na Ksaveru svečano je otvorena i blagoslovljena [[5. kolovoza]] [[2003]]. Iz Rima su za tu zgodu došli tajnik Zbora za biskupe nadbiskup naslovnik [[Biograd|Biograda na moru]] [[Francesco Monterisi]] i dužnostnik [[papa|Papina]] [[Državno tajništva|Državnoga tajništva]] [[monsinjor|mons.]] Martin Vidović. |
Novosagrađena zgrada Vojnoga ordinarijata na Ksaveru svečano je otvorena i blagoslovljena [[5. kolovoza]] [[2003]]. Iz Rima su za tu zgodu došli tajnik Zbora za biskupe nadbiskup naslovnik [[Biograd|Biograda na moru]] [[Francesco Monterisi]] i dužnostnik [[papa|Papina]] [[Državno tajništva|Državnoga tajništva]] [[monsinjor|mons.]] Martin Vidović. |
Inačica od 18. listopada 2016. u 12:24
Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj je ustanova Katoličke Crkve, koja je u dogovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske ustrojena za dušobrižništvo vjernikâ katolikâ, pripadnikâ oružanih snagâ i redarstvenih službâ Republike Hrvatske.
Podrijetlo naziva
Naziv potječe od pridjeva vojni (u značenju: ono što pripada vojniku, vojsci) i imenice ordinarijat (od lat. ordinariatus, u crkvenopravnome značenju: služba ordinarija, to jest rimskoga prvosvećenika, dijecezanskoga biskupa i drugih koji, pa i privremeno, stoje na čelu neke mjestne Crkve ili zajednice s njom kanonski izjednačene, kao i svih onih koji u njima imaju opću redovitu izvršnu vlast u skladu s kanonskim propisima).[1]
Osnutak
Utemeljio ga je papa Ivan Pavao II. 25. travnja 1997. godine u skladu s Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernikâ, pripadnikâ oružanih snagâ i redarstvenih službâ Republike Hrvatske, koji je potpisan 19. prosinca 1996. u Zagrebu i u skladu sa stavkom 1. članka 12. toga ugovora stupio na snagu 9. travnja 1997. razmjenom ratifikacijskih instrumenata u Vatikanu.[2]
Vojni ordinarijat službeno je počeo djelovati 18. kolovoza 1997. čitanjem svečane papinske bule ili, točnije, apostolske uredbe Qui successimus pape Ivana Pavla II. o osnutku Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj, koja nosi nadnevak od 25. travnja 1997.[3]
Sjedište i HBK
Kanonsko sjedište Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj je u Zagrebu, Ksaverska cesta 12.
Novosagrađena zgrada Vojnoga ordinarijata na Ksaveru svečano je otvorena i blagoslovljena 5. kolovoza 2003. Iz Rima su za tu zgodu došli tajnik Zbora za biskupe nadbiskup naslovnik Biograda na moru Francesco Monterisi i dužnostnik Papina Državnoga tajništva mons. Martin Vidović.
U skladu s kanonskim pravom, vojni ordinarij ili vojni biskup u Republici Hrvatskoj je punopravni član Hrvatske biskupske konferencije i u svemu je kanonski izjednačen dijecezanskomu biskupu.
Vojni ordinarij ili vojni biskup
Prvim vojnim ordinarijem ili vojnim biskupom u Republici Hrvatskoj imenovan je mons. Juraj Jezerinac, strumnički biskup naslovnik i dotadašnji pomoćni zagrebački biskup.[4]
Papa Franjo imenovao je mons. Juru Bogdana novim biskupom - vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj, 30. studenoga 2015. Do tada je bio rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu.[5]
Vanjske poveznice
- Podatci na engleskome (s mogućnošću prijevoda na druge jezike, uključujući i hrvatski) o Vojnome ordinarijatu [4] i o vojnome biskupu [5].
Izvori
- ↑ Usp. ''Zakonik kanonskog prava'' proglašen vlašću pape Ivana Pavla II., s izvorima, hrvatsko izdanje: Glas koncila, Zagreb 1966.; latinski izvornik, s izvorima (Codex Iuris Canonici auctoritate Ioannis Pauli PP. II promulgatus, fontium annotatione auctus), Libreria Editrice Vaticana, 1989., kanon 134.
- ↑ Vidi Bollettino della Sala Stampa della Santa Sede, br. 138/1007, od 10. travnja 1997. [1]
- ↑ Latinski izvornik u AAS 89 (1997), str. 601 – 602 ili [2]
- ↑ Vidi
- L'Osservatore Romano, dnevnik, 26. travnja 1997, str. 1;
- Bollettino della Sala Stampa della Santa Sede, br. 160/1997, od 25. travnja 1997. [3]
- ↑ http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=41419&act=view Preuzeto 1. prosinca 2015.
Povezani članci
|