Radoslav Glavaš (mlađi)
| Andrija Radoslav Glavaš (Radoslav Glavaš mlađi) | |
|---|---|
 | |
| Puno ime | O. dr. Andrija Radoslav Glavaš |
| Pseudonim | AR Buerov |
| Rođenje | 29. listopada 1909. |
| Smrt | 27. svibnja 1945. (35 god.) |
| Zanimanje | svećenik, profesor |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Književne vrste | poezija, proza |
Andrija Radoslav Glavaš (Radoslav Glavaš mlađi; Drinovci, 29. listopada 1909. – Zagreb, lipanj 1945.), bio je hrvatski franjevac, književni povjesničar i kritičar. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je pročelnik Vjerskog odsjeka u Ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja Nezavisne Države Hrvatske.[1] Na toj je funkciji bio odgovoran za provođenje politike masovnih prisilnih vjerskih prijelaza Srba na katoličanstvo.[2] Nakon rata, jugoslavenske vlasti osudile su ga na smrt zbog kolaboracije i ratnih zločina.
Školovao se u Drinovcima, na Širokom Brijegu i u Mostaru. U franjevački red stupio je 1927. godine, uzevši redovničko ime Radoslav. Studij je nastavio u Lilleu u Francuskoj, a za svećenika je zaređen 1933. u Belgiji.[3] Nakon povratka u domovinu, studirao je hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija upoznao je Milu Budaka, istaknutog ustaškog dužnosnika, o čijem je književnom radu pisao pozitivne kritike.[4] Doktorirao je 1942. disertacijom Jakša Čedomil, osnivač hrvatske moderne kritike. Od 1939. radio je kao profesor hrvatskog jezika i književnosti u franjevačkoj gimnaziji na Širokom Brijegu.[5]
Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, ministar Mile Budak poziva Glavaša u Zagreb, gdje je 15. svibnja 1941. imenovan pročelnikom Vjerskog odsjeka u Ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja.[1] Svoj položaj koristio je za jačanje utjecaja Hercegovačke franjevačke provincije, osiguravajući državno financiranje za franjevačke škole i potičući osnivanje Franjevačkog teološkog fakulteta u Sarajevu 1944. godine, unatoč protivljenju crkvenih vlasti koje su smatrale da se time zaobilazi njihova nadležnost.[6]
Kao pročelnik Vjerskog odsjeka, Glavaš je bio zadužen za izradu propisa i procedura za masovne prijelaze pravoslavnih Srba na katoličanstvo, što je bila ključna komponenta ustaške politike.[2] Program je pokrenut bez konzultacija s vrhom Katoličke crkve, koja se protivila prisilnim prijelazima i inzistirala da su oni isključivo u njezinoj nadležnosti.[7]
Glavaševi propisi, razrađeni u suradnji s drugim franjevcem, Dionizijem Juričevim, imali su za cilj brisanje srpskog identiteta. Prema tim pravilima, srpskoj inteligenciji, svećenicima i imućnijim slojevima bio je izričito zabranjen prijelaz, čime su bili ostavljeni na milost i nemilost progonima, deportacijama i likvidacijama.[8] Iako je dio seoskog stanovništva pristao na prijelaz iz straha za život, progoni su se nastavili i nad prekrštenima, zbog čega je program izgubio na vjerodostojnosti i do 1942. uglavnom napušten. Glavaš je također bio odgovoran za preusmjeravanje novca i imovine oduzete od Srpske pravoslavne crkve prema franjevačkim samostanima.[9]
Glavaš je iskoristio svoj položaj kako bi se, zajedno s dijelom hercegovačkih franjevaca, suprotstavio imenovanju svjetovnog svećenika Petra Čule za mostarsko-duvanjskog biskupa, smatrajući da to mjesto pripada franjevcima.[10] Ministarstvo je uputilo prosvjednu notu župama u Hercegovini, navodeći da Vlada NDH ne može priznati imenovanje izvršeno bez njezina znanja.[11]
Zbog ovog otvorenog miješanja u crkvene poslove, zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac zaprijetio je Glavašu izopćenjem, a papinski delegat Ramiro Marcone ga je i službeno ekskomunicirao.[12] Unatoč tome, Glavaš je nastavio s opstrukcijama, utječući na Pavelića da pošalje ministra Andriju Artukovića u Mostar kako bi spriječio Čulino ređenje. Pritisak Vatikana i Stepinca ipak je prevagnuo te je Čule zaređen za biskupa u listopadu 1942.[12]
Pred slom NDH, Glavaš je sudjelovao u skrivanju 32 sanduka državnog zlata i dragocjenosti u franjevačkom samostanu u Zagrebu, gdje su ih kasnije pronašle jugoslavenske vlasti.[13] Nakon što je kratko boravio u izbjeglištvu u Austriji, vratio se u Zagreb, gdje je uhićen.[14] U lipnju 1945. izveden je pred vojni sud, koji ga je osudio na smrt strijeljanjem zbog kolaboracije i ratnih zločina.[15]
Glavaš je pisao književne studije, poeziju, prozu i književnu kritiku s kršćanskih pozicija, koje je objavljivao u raznim časopisima. Detaljnu studiju o njegovu životu i radu priredio je Branimir Donat 1995. godine u knjizi Hrvatska književnost i duhovnost.[16]
- 1 2 Jolić 2008, str. 202-203.
- 1 2 Yeomans 2012, str. 21.
- ↑ Jolić 2008, str. 194-195.
- ↑ Jolić 2008, str. 196-202.
- ↑ Jolić 2008, str. 199-200.
- ↑ Jolić 2008, str. 207-208.
- ↑ Velikonja 2003, str. 170.
- ↑ Yeomans 2012, str. 21–22.
- ↑ Požar 1996, str. 292.
- ↑ Perić 2002, str. 105–106.
- ↑ Perić 1986, str. 287.
- 1 2 Mandić 2019, str. 169.
- ↑ Mandić 2019, str. 101.
- ↑ Perić 2009, str. 281-282.
- ↑ Mandić 2019, str. 222.
- ↑ Hrvatska enciklopedija.
- Jolić, Robert. 2008. Fra Radoslav Glavaš (1909. - 1945.). Hercegovina Franciscana. 4 (4): 191–242
- Marjanović, Mirko. 2001. Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas. Matica hrvatska : Napredak. Sarajevo. ISBN 9958-830-06-X
- Mandić, Hrvoje. 2019. Izbačeni učenici Širokobriješke gimnazije u razdoblju od 1941. do 1944. godine. Akmadža, Miroslav (ur.). Zbornik radova s međunarodnoga znanstveno-stručnog skupa u povodu 100. obljetnice Franjevačke klasične gimnazije s pravom javnosti na Širokom Brijegu. Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM. ISBN 9789958370915
- Parić, Karmela. 2014. Franjevci u vojnim i redarstvenim službama u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Croatica Christiana periodica. 38 (74): 223–243
- Perić, Marko. 2002. Hercegovačka afera: pregled događaja i važniji dokumenti. Biskupski ordinarijat Mostar. Mostar.
- Perić, Marko. 1986. Život i rad mostarsko-duvanjskih i trebinjsko-mrkanskih biskupa u zadnjih 100 godina. Babić, Petar (ur.). Katolička crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeću. Vrhbosanska visoka teološka škola. Sarajevo.
- Perić, Ratko. 2009. Biskup Čule i pročelnik Odjela za bogoštovlje Glavaš. Službeni vjesnik (3): 280–282
- Požar, Petar. 1996. Hrvatska pravoslavna crkva u prošlosti i budućnosti. PIP. Zagreb. ISBN 9789536308033
- Tomasevich, Jozo. 2001. War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration. 2. Stanford University Press. Stanford, California. ISBN 978-0-8047-3615-2
- Velikonja, Mitja. 2003. Religious Separation and Political Intolerance in Bosnia-Herzegovina. Texas A&M University Press. College Station. ISBN 9781603447249
- Yeomans, Rory. 2012. Visions of Annihilation: The Ustasha Regime and the Cultural Politics of Fascism, 1941-1945. University of Pittsburgh Press. Pittsburgh. ISBN 9780822977933
- Glavaš, Andrija Radoslav. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 12. siječnja 2023.