Sinjski arambaši

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sinjski arambaši
Podrijetlo
Mjesto podrijetla Sinj
Regija/država Hrvatska
Detalji
Temperatura jela toplo
Glavni sastojci meso, kiseli kupus

Sinjski arambaši su tradicijsko jelo sinjskoga kraja koje se obično priprema za proslave Sinjske alke, Gospe Sinjske, Božića i Nove Godine. Način pripreme jela se, uz vitešku igru Sinjska alka, nalazi na popisu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Ministarstva kulture Hrvatske. [1] Sinjski arambaši nalikuju sarmi, ali se od nje u mnogočemu razlikuju: meso za punjenje se ne melje sitno, već se sjecka nožem; u meso se dodaju različite vrste sušenog mesa, muškatni oraščić, cimet, klinčići, a ne dodaje se riža. Naziv arambaši vjerojatno ima porijeklo u imenu harambaše, vođe čete alkarskih momaka, jer su se sarmice slagale u glinene posude kao vojnici.


Priprema[uredi VE | uredi]

Sinjski se arambaši rade od miješanog nasjeckanog goveđeg i svinjskog mesa i sjeckane sušene slanine, koje se sa začinima savije u listove kiselog kupusa. U namašćenu posudu u slojevima se slažu sitno izrezani kiseli kupus, arambaši, domaće kobasice (sudžuk), ovčje suho meso (kaštradina), te se sve prekrije listovima kiselog kupusa, zalije vodom i bez miješanja kuha nekoliko sati.

Priprema tradicijskog jela sinjskih arambaša je zaštićeno kulturno dobro.[2] Priprema tradicijskog jela sinjski arambaši karakteristična je za prostor Cetinske krajine (oko gornjeg i srednjeg toka rijeke Cetine između Dinare i Svilaje). Tehnika zamatanja nadjeva te kuhanja u soku, poznata je još iz rimskih vremena. No, punjenje kiselog kupusa javlja se u srednjem vijeku u karolinškim samostanima na granici Francuske i Njemačke. U naše krajeve dolazi preko anadolsko-turskog istoka koji ju je baštinio od Bizanta. Pretpostavka je da naziv arambaši dolazi iz vremena turskih osvajanja kada su arambaši postali sinonim otpora sinjskog puka prema Turcima. Jelu koje su Sinjani preuzeli od Turaka dali su nove primjese te novo ime i to: harambaša-hajdučki vođa.[2]

Zaštita[uredi VE | uredi]

Pod oznakom Z-3355 zavedena je kao nematerijalno kulturno dobro, pravna statusa zaštićenoga kulturnog dobra, vrste znanje i vještine. [2]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Popis zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Ministarstva kulture Hrvatske
  2. 2,0 2,1 2,2 Kulturna dobra Grada Sinja Bus.hr. nedatirano. Pristupljeno 24. listopada 2020.; tekstovi o ostalim dobrima na toj stranici istovjetni su sa podatcima na stranicama Ministarstva kulture RH.