Suradnica:AmyMirka/Stranica za vježbanje/Bihać
| Bihać | |
|---|---|
| |
| |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Županija |  Unsko-sanska
|
| Sjedište | Bihać |
| Načelnik | Hamdija Lipovača |
| Površina | 900 km² |
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
60.707 67,5/km² |
Bihać je grad i središte istoimene općine u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine te upravni centar Unsko-sanske županije. Površina općine je oko 900 km². Do 1995. godine površina općine iznosila je 689 km² da bi, po zaključenju Dejtonskog sporazuma, dio prijeratne općine Drvar bio pripojen općini Bihać. Prema popisu iz 1991. godine, općina je brojala 70.732 stanovnika, a prema službenim podacima broj stanovnika 2003. godine iznosio je 60.707.
Zemljopis[uredi | uredi kôd]
Bihać je smješten u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i privredno je, administrativno i kulturno središte Unsko-sanskoe županije. Na zapadu Bihać graniči sa općinama RH Hrvatske Donji Lapac i Plitvička Jezera-Korenica, na sjeveru sa općinom Cazin, na istoku sa općinama Bosanska Krupa i Bosanski Petrovac, a na jugu sa općinom Drvar.
Bihać je smješten u Bihaćkom polju, odno planina Plješevice i Grmeč i brda Debeljača, . Kroz njega protiču rijeka Una i njene pritoke Klokot i Privilica.
Reljef bihaćke općine većinom se sastoji od polja, brežuljaka i planina srednje visine. Velik dio bihaćke općine bogat je izvorima, potocima, rijekama i podzemnim vodama. Klima je uglavnom umjereno-kontinentalna i umjereno-planinska, uz male promjene zbog zračnih masa. Ljeta su vrlo topla i suha, uz rijetke kratke ili duge pljuskove, a zime hladne s puno padavina, većinom kišnih. Tokom kalendarske godine oko 80 dana ima temperaturu nižu od nule. Mraz se javlja od listopada do travnja, a snijeg od studenoga do travnja. [1]
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: BihaćPo posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Bihać imala je 70.732 stanovnika, raspoređenih u 48 naselja.
| Stanovništvo općine Bihać | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 46.737 (66,07%) | 40.041 (61,09%) | 37.325 (64,14%) | |||
| Srbi | 12.689 (17,93%) | 11.093 (16,92%) | 12.096 (20,78%) | |||
| Hrvati | 5.580 (7,88%) | 5.855 (8,93%) | 6.824 (11,72%) | |||
| Jugoslaveni | 4.356 (6,15%) | 7.364 (11,23%) | 1.133 (1,94%) | |||
| ostali i nepoznato | 1.370 (1,93%) | 1.191 (1,81%) | 807 (1,38%) | |||
| ukupno | 70.732 | 65.544 | 58.185 | |||
Bihać (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi | uredi kôd]
| Bihać | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 27.418 (60,18%) | 14.155 (47,38%) | 13.752 (57,15%) | |||
| Srbi | 8.218 (18,04%) | 5.829 (19,51%) | 5.222 (21,70%) | |||
| Hrvati | 4.805 (10,54%) | 2.872 (9,61%) | 3.453 (14,35%) | |||
| Jugoslaveni | 4.020 (8,82%) | 6.616 (22,14%) | 1.014 (4,21%) | |||
| ostali i nepoznato | 1.092 (2,39%) | 403 (1,34%) | 619 (2,57%) | |||
| ukupno | 45.553 | 29.875 | 24.060 | |||
Naseljena mjesta[uredi | uredi kôd]
Bajrići, Baljevac, Bihać, Boboljusci, Bosanski Osredci, Brekovica, Bugar, Ćukovi, Doljani, Donja Gata, Dubovsko, Gorjevac, Gornji Tiškovac, Grabež, Grmuša, Hrgar, Izačić, Jankovac, Jezero, Kalati, Klisa, Klokot, Kula, Kulen Vakuf, Lipa, Lohovo, Lohovska Brda, Mala Peća, Mali Cvjetnić, Mali Skočaj, Malo Očijevo, Martin Brod, Međudražje, Muslići, Očigrije, Orašac, Ostrovica, Palučci, Papari, Praščijak, Pritoka, Prnjavor, Račić, Rajinovci, Ripač, Spahići, Srbljani, Teočak, Trubar, Turija, Velika Gata, Veliki Cvjetnić, Veliki Skočaj, Veliki Stjenjani, Veliko Očijevo, Vikići, Vrsta, Zavalje i Zlopoljac.
Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, općina Bihać je u cjelini ušla u sastav Federacije BiH, a zatim joj je pripojeno 11 naselja iz prijeratne općine Drvar.
Uprava[uredi | uredi kôd]
Povijest[uredi | uredi kôd]
[uredi | uredi kôd]
Etimologija imena grada Bihaća je važan argument u rasvjetljavanju njegove davne prošlosti. Riječ bihać u različitim svojim oblicima: bišće, bijać, bihak, bihag označava kraljevsko dobro. Budući da se na području bihaćkog kraja susreće i isprepliće više starodrevnih hrvatskih župa na različitim razinama društvenog, političkog, vojnog, gospodarskog i crkvenog života (psetska, zagrebačka, unska, unačka, lapačka, nebljuška, humska, brinjska, drežnička) bihaćko područje zauzima središnje mjesto u Kraljevini Hrvatskoj. Kako je Kraljevina Hrvatska imala policentrični sustav stolnih gradova i Bihać je u više navrata bio stolnim gradom, a prije njega svakako Pset ili Psat po kome je i nazvana župa u čiji sastav je najvjerojatnije ulazilo kraljevsko dobro ili bišće iz kojega se razvio grad Bišće.
Bihać u srednjem vijeku[uredi | uredi kôd]
U isto vrijeme je i rijeka Una koja tuda protječe "poglavita rijeka u Hrvatskoj" (principalissimo fiume di Croazia..-Theiner: Monum. Slavorum merid. Knj. II., str. 75.), ni Sava, ni Neretva, ni Dunav, ni Kupa, ni Krka, ni Vrbas, već Una jer prolazi kroz središte Kraljevine Hrvatske. Kako se za župu Pset zna da je bila središnja u svakom smislu župa u Hrvatskoj, onda je vrlo vjerojatno da je ondje stolujući hrvatski kralj imao svoje posjede ili bišća. Tradicija će se nastaviti jer će u Bihaću u srednjem vijeku više puta zasjedati hrvatski Sabor - poslije bitke na Krbavskom polju 1493. Sabor je zasjedao u Bihaću 1494. i poslao papi Aleksandru VI. molbu da utiče na kralja Vladislava.[2] I sam grad Bihać će tridesetak godina biti držan jednim od stolnih gradova. U njemu su se sustjecale čak tri hrvatske biskupije: Zagrebačka, Senjsko-modruška i Kninska te više dijeceza. Za područje oko Bihaća, koje je u srednjem vijeku pripadalo Hrvatskoj, uobičajio se naziv turska Hrvatska. Tek će se od 1878. za sjeverozapad Bosne i Hercegovine početi koristiti naziv Bosanska Krajina.[3]
Popis bihaćkih načelnika[uredi | uredi kôd]
(ista titula pod raznim nazivima: sudac, vesnik, kadija, kajmakan, gradonačelnik, predsjednik općine, itd.)
Popis bihaćkih kapetana od 16. do 19. stoljeća[uredi | uredi kôd]
|
|
Bihać u razdoblju Austro-ugarske okupacije[uredi | uredi kôd]
Bihać u Kraljevini Jugoslaviji[uredi | uredi kôd]
Bihać u Drugom svjetskom ratu[uredi | uredi kôd]
Bihać u FNRJ (SFRJ)[uredi | uredi kôd]
Suvremeni Bihać[uredi | uredi kôd]
Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
Poznati Bišćani[uredi | uredi kôd]
- Juraj Križanić, hrvatski pisac i političar, otac panslavizma u XVII. st.
- Milan Katičić, advokat i Zastupnik u bosanskom saboru
- Luka Marjanović, pravnik, etnograf, Profesor, Dekan i Rektor Zagrebačkog sveučilišta
- Natko Katičić, hrvatski akademik
- Vladimir Dvorniković, filozofski pisac i etnopsiholog
- Oskar Davičo, književnik
- Tvrtko Čubelić, hrvatski povjesničar književnosti i folklorist
- Enver Krupić, slikar
- Franja Džal, ratni pilot-zračni as
- Ferid Džanić, vođa pobune hrvatskih vojnika u Villefranche-de-Rouergue, 17. rujna 1943.
- Petar Šimić, admiral JRM
- prof.dr.sc. Ekrem Čaušević, turkolog, univerzitetski profesor, osnivač Katedre za turkologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
- Zvonimir Diklić, sveučilišni profesor, pisac udžbenika, urednik u Školskoj knjizi
- Jasna Diklić, dramska umjetnica
- Dževad Hozo, grafičar svjetskog ugleda, akademik
- Tomislav Dretar, književnik i zapovjednik Bihaćkog HVO-a (1992.-1993.)
- Renata Dretar, Hrvatica - Madame Loyal u Grand cirque de l'Europe de l'Est
- Zdravko Dizdar, povjesničar
- Irfan Ljubijankić, otorinolaringolog i ministar vanjskih poslova BiH
- Vlado Šantić, zapovjednik Bihaćkog HVO-a (1993.-1995.)
- Vladimir Vinčar, brigadir
- Husein Dervišević, književnik
- Sadko Hadžihasanović, slikar
- Alen Islamović, pop-rok pjevač, solist u Bijelom dugmetu
- Hrvoje Jurić, pjesnik, filozofski pisac, urednik SCOPUSa, prevoditelj
- Tomislav Tomić, pjesnik, pripovjedač, urednik revije za djecu "Cvrčak"
- Arif Semanić, pjesnik
- Donna Ares, pjevačica
Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kôd]
Glavni bihaćki spomenici i znamenitosti:
- Kapetanova kula
- Bihaćka kula
- Džamija Fethija
- Bihaćki bedem
- Turbe
- neolitko groblje u Ripču
Obrazovanje[uredi | uredi kôd]
Kultura[uredi | uredi kôd]
Sport[uredi | uredi kôd]
- Nogometni klub Jedinstvo Bihać
- Nogometni klub Radnički
- Košarkaški klub Bihać
- Rukometni klub Bihać
- Odbojkaški klub Bihać
- Nogometna škola Kolibri
Vidi[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Klima Bihaća
- ↑ Ludwig Steindorff: "Povijest Hrvatske" ISBN:953-222-228-6 str. 63
- ↑ Ludwig Steindorff: "Povijest Hrvatske" ISBN:953-222-228-6 str. 72
{{Commonscat|Bihać|Bihać}} {{Bihać}} {{BiH}} [[Kategorija:Gradovi u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:Općine u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:Unsko-sanska županija]] <!-- interwiki --> [[bs:Bihać]] [[ca:Bihać]] [[cs:Bihać]] [[da:Bihać]] [[de:Bihać]] [[en:Bihać]] [[es:Bihać]] [[fi:Bihać]] [[fr:Bihać]] [[gl:Bihać]] [[he:ביחאץ']] [[hu:Bihács]] [[id:Bihać]] [[it:Bihać]] [[ja:ビハチ]] [[jv:Bihać]] [[lt:Bichačas]] [[nl:Bihać]] [[pl:Bihać]] [[ru:Бихач]] [[sh:Bihać]] [[sr:Бихаћ]] [[sv:Bihać]] [[tr:Bihać]] [[vo:Bihać]] [[zh:比哈奇]]