Oskar Davičo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Oskar Davičo (Šabac, 18. siječnja 1909.- Beograd, 30. rujna 1989.), srpski pjesnik, romanopisac, esejist i scenarist.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je u činovničkoj obitelji. Osnovnu školu pohađao je u Šapcu, gimnaziju u Beogradu (Prva muška), gdje je maturirao 1926. Studirao je romanistiku u Parizu, na Sorbonni (1926-1928) i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, gdje je i diplomirao 1930. Radio je kao srednjoškolski nastavnik u Šibeniku, Beogradu i Bihaću.

U Bihaću je 1932. uhićen kao sekretar mjesnog komiteta KPJ. Sud za zaštitu države osudio ga je na pet godina robije. Po izdržanoj kazni u Mitrovici živio je najprije u Beogradu, gdje je ponovno uhićen 1938., zatim u Zagrebu. Iz KPJ je isključen 1940., po odluci Agitpropa (Đilas, Zogović), zbog suradnje u Krležinu Pečatu (gdje je objavio Hanu i odlomke iz kasnije nestalog romana).

Po izbijanju Drugog svjetskog rata, ilegalno je radio u Splitu, gdje je uhićen 1941. i interniran prvo na Korčulu, zatim u Borgo Val di Taro u Italiji.

Pobjegao iz Lombardije 1943., i preko Monte Gargana stigao do Dalmacije. Stupio u Prvu proletersku diviziju i s tom vojnom jedinicom prešao Bosnu, Crnu Goru, Sandžak, Taru, Durmitor. Odatle je prebačen na Vis, gdje je kraće vrijeme radio u Presbirou. Zatim je s brigadom, preko Valjeva, Aranđelovca, stigao u listopadu 1944. do Beograda, sudjelujući u borbama za njegovo oslobođenje.

Odmah nakon oslobođenja uključen je u grupu koja je osnovala Tanjug, a 1945. prešao je u Borbu, zatim u Glas. Izvješćivao je sa suđenja ratnim zločincima u Nürnbergu, a zatim boravio kod Markosovih partizana u Grčkoj, o čemu je 1947. objavio knjigu Među Markosovim partizanima. Poslije toga prestao je s novinarstvom i živio isključivo od književnog rada.

Bio je jedan od urednika Nove misli (1953.-1954.), a 1955. jedan od osnivača i zatim dugogodišnji urednik časopisa Delo. Osamdesetih, u Sarajevu, osnovao je i uređivao časopis Dalje.

Djela[uredi VE | uredi]

Književnim radom počeo se baviti još u gimnaziji. Početkom tridesetih uključio se u nadrealistički pokret.

  • 1930. - poetski tekstovi Anatomija
  • 1932. - Položaj nadrealizma u društvenom procesu
  • 1938. - Pesme (Detinjstvo; Mladost; Brodolom; Ljubav; Nemir)
  • 1947. - putopis Među Markosovim partizanima
  • 1949. - poema Zrenjanin
  • 1950. - zbirka pjesama Višnja za zidom
  • 1951.(?) - pjesme Hana
  • 1952. - roman Pesma i esej Poezija i otpori
  • 1953. - poema Čovekov čovek
  • 1954. - zbirka pjesama Nastanjene oči
  • 1955. - zbirka pjesama Flora i roman Beton i svici
  • 1958. - roman Radni naslov beskraja
  • 1959. - stihovi Kairos i Tropi
  • 1960. - eseji Pre podne
  • 1962. - putopisi Crno na belo i roman Generalbas
  • 1963. - romani Ćutnje i Gladi, pjesme Snimci
  • 1964. - roman Tajne
  • 1966. - roman Bekstva
  • 1968. - poema Trg Em
  • 1971. - roman Zavičaji i esej Rituali umiranja jezika
  • 1972. - pjesme Pročitani jezik
  • 1973. - Strip stop (s Predragom Neškovićem)
  • 1975. - pjesme Telo telu
  • 1976. - Veverice-leptiri ili nadopis obojenog žbuna
  • 1977. - Reči na delu
  • 1979. - Misterija dana i književno-kritički tekstovi Pod-tekst
  • 1980. - roman Gospodar zaborava
  • 1981. - polemički i kritički tekstovi Pod-sećanja
  • 1982. - pjesme Trema smrti
  • 1983. - pjesme Gladni Stoliv i polemike Procesi
  • 1986. - pripovjetke Nežne priče i pjesme Mali oglasi smrti
  • 1987. - Dvojezična noć i Svetlaci neslični sebi
  • 1988. - pjesme A diftong se obesio i Ridaji nad sudbinom u magli i romansirana autobiografija Po zanimanju samoubica
  • 1999. - posthumno: pjesme Prva ruka

Rukopis druge knjige romansirane autobiografije Po zanimanju izdajnik nestao je u ratnom Sarajevu.

U okviru Sabranih djela Oskara Daviča u dvadeset knjiga (Prosveta, 1969.) sakupljeni su njegovi eseji, članci, polemike i usmena izlaganja nastala do 1967., i to u petoj knjizi (Poezija, otpori i neopori), osamnaestoj (Novine nevino), devetnaestoj (Pristojnosti) i dvadesetoj (Notes).

Film[uredi VE | uredi]

Napisao je scenarije za dva igrana filma iz 1951. godine: Poslednji dan i Dečak Mita.[1]

Nagrade[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (srp.) filmovi.com: Filmska banka: Oskar Davičo Preuzeto 24. travnja 2011.