Federico García Lorca

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Federico García Lorca
Federico García Lorca
García Lorca 1914. godine
Rodno ime Federico del Sagrado Corazón de Jesús García Lorca
Rođenje 5. lipnja 1898.
Fuente Vaqueros, Granada, Andaluzija, Španjolska
Smrt 19. kolovoza 1936.
blizu Alfacara, Granada, Španjolska
Nacionalnost Španjolac
Zanimanje dramatičar, pjesnik, kazališni redatelj
Roditelji Federico García Rodríguez
Vicenta Lorca Romero
Portal: Životopis

Federico García Lorca (selo Fuente Vaqueros kod Granade, Španjolska, 5. lipnja 1898. - Granada, 19. kolovoza 1936.), španjolski pjesnik i dramatičar.

Njegov život i djela obilježila su vrijeme prije i nakon Španjolskoga građanskog rata. Putovao je po Španjolskoj i Americi, živeći i pišući djela koja su prevedena na desetke jezika, a njegovo je ime poznato po cijelom svijetu.

Životopis[uredi VE | uredi]

Federico García Lorca bio je španjolski pjesnik i dramatičar rođen 5. lipnja 1898. u selu Fuente Vaqueros pored Granade. Sin je imućnog andaluzijskog veleposjednika i ne odveć uspješan đak. Godine 1909. s roditeljima se seli u Granadu. Godine 1919. radi studiranja književnosti i prava odlazi u Madrid, gdje se upoznaje i druži s mnogim tadašnjim španjolskim intelektualcima. Ondje upoznaje umjetnike i buduće prijatelje Luisa Buñuela i Salvadora Dalíja. Glazbu je učio kod Manuela de Falle, koji mu je usadio ljubav prema narodnoj pjesmi i usmjerio ga ka skupljanju narodnoga blaga. U Madridu se upoznaje s aktualnim europskim i svjetskim zbivanjima i problemima. Krajem dvadesetih godina postaje depresivan ponajviše zbog neprihvaćanja okoline i prijatelja njegove homoseksualne orijentacije. Buñuel i Dalí zajedno surađuju na filmu “Andaluzijski pas”, koji je Lorca protumačio kao osobni napad na njega. Uvidjevši problem, njegovi ga roditelji šalju na put po Americi. Od 1929. do 1930. boravi u SAD-u, ponajviše u New Yorku, a posjetio je i Kubu. Nakon toga se vraća u novoproglašenu Republiku Španjolsku. Na poziv svoga granadskog profesora, socijalista F. de los Ríosa, prihvaća posao direktora i umjetničkog animatora studentskog putujućeg kazališta "La Barraca", s kojim je obišao sve krajeve Španjolske, od najbogatijih do onih najzabačenijih. Pomoću kazališta je prikazivao djela španjolske klasike i provodio ideju o društvenoj ulozi kazališta. Za vrijeme izbijanja građanskog rata Lorca se zatekao u Viznaru u Granadi. Dana 19. kolovoza 1936. fašistički su ga vojnici ulovili i ubili, a tijelo su mu bacili u neobilježen grob. Francova je vlada pokušala uništiti spomen na Lorcu tako što je uništila sva njegova djela, a spominjanje njegova imena bilo je zabranjeno. Budući da je bio među prvim i najslavnijim žrtvama Španjolskoga građanskog rata, Lorca je ubrzo postao simbol žrtve političke represije i fašističke tiranije.

Pjesničko stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Prvu zbirku pjesama “Dojmovi i krajolici” (Impresiones y paisajes) izdaje 1918. Napisana je u tradicionalnom stilu deskriptivnog realizma. Iako je romantično raspjevana, tugaljiva i impresionistička, njegova sljedeća zbirka “Knjiga pjesama” (Libro de poemas) počinje odražavati odlike Lorcine poezije: dubok osjećaj za krajolik i rodnu zemlju, senzibilnost, smisao za glazbu stiha, slikovitost, inventivnost metafora, a glavni je motiv smrt. Nakon toga, 1927. godine, slijedi zbirka “Pjesme” (Canciones), koja obuhvaća sve njegove stihove nastale 1921. - 1924. Njegova najpoznatija zbirka “Ciganski romancero” (Romancero gitano) izlazi 1928., a do 1936. izlazi u čak šest izdanja. Navedena zbirka sadrži osamnaest romansi o andaluzijskim Ciganima, o njihovim iskonskim strastima, vjerovanjima i slijepom predavanju sudbini. Ona sjedinjuje lirske, dramske i narodne elemente pjesničkog izraza. U zbirci “Spjev dubokog pjeva” (Poema del cante jondo, 1931.) spojio je iskustvo modernog pjesnika i andaluzijske narodne pjesme. Kompozicijski male pjesme ne poštuju stroge metričke i strukturalne zakone teksta andaluzijske narodne pjesme, ali zato odaje pjesnički doživljenu dušu Andaluzije kroz slike i simbolike u kojima izražava duboke i bolne patnje. Njegova sljedeća zbirka nastaje za vrijeme pjesnikova boravka u SAD-u. “Pjesnik u New Yorku” (Poeta en Nueva York) izdan je postumno 1940. u Meksiku. One su nadrealistički pjesnikov doživljaj Amerike kao kaosa moderne civilizacije bez imalo čovječnosti u sebi. Piše i elegije: “Tužaljka za Ignacijom Sánchezom Mejíasom” (Llanto por la muerte de Ignacio Sánchez Mejías, 1935.), napisana povodom smrti njegova prijatelja toreadora, i “Šest galjeških pjesama” (Seis poemas galegos, 1935.), pisane na galicijskom dijalektu. Piše i zbirku gazela i kasida “Tamaritski ciklus” (Diván del Tamarit, 1936.).

Dramsko stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Lorca je veliku pozornost posvetio i dramskom stvaralaštvu, ponajviše nakon povratka iz Amerike. Njegovo je prvo dramsko djelo “Urok leptirice” (El maleficio de la mariposa, 1920.), u kojoj na ironičan način obrađuje temu neprihvatljive ljubavi. Premijerno je izvedeno u madridskom kazalištu "Eslava", no doživljava neuspjeh. Potom slijedi pučka romansa o legendarnoj granadskoj junakinji “Mariana Pineda”, koja je premijerno izvedena u Barceloni 1927. Zatim slijedi farsa “Čudesna obućarka” (La zapatera prodigiosa, 1930.) i “Amor de don Perlimplín con Belisa en su jardín” 1931. Piše i tekst za kazalište lutaka “Don Cristóbalovo malo kazalište” (Retablillo de Don Cristóbal, 1928.) i romantičnu komediju “Gospojica Rosita, usidjelica ili Jezik cvijeća” (Doña Rosita la soltera o El lenguaje de las flores, 1935.). Lorca je najsnažniji dramski pjesnik ljudske strasti i patnje, neposredan je i slikovit. Glavni su likovi u njegovim tragedijama žene, njihova ljubav, materinstvo i opterećenost društvenih i religijskih predrasuda. Njegove su najpoznatije drame “Krvavi svatovi” (Bodas de sangre, 1933.), koje je jedno od najsnažnijih djela svjetskog kazališta, a govori o strasti, suparništvu, ubojstvu i nagonima. Zatim slijede “Jalovica” (Yerma, 1934.), koja obrađuje mučnu sudbinu neplodne žene, i “Dom Bernarde Albe” (La casa de Bernarda Alba, 1936.), drama o majci koja svojih pet kćeri željnih života drži zatvorene u mračnoj, dosadnoj kući. Od drama je još napisao “Kada prođe pet godina” (Así que pasen cinco años, 1931.),”Publika” (El público, 1930.-1936.), “Drama bez naslova” (Comedia sin título, 1936.). Napisao je i scenarij za film “Put na mjesec” (Viaje a la luna).

Garcia Lorca najugledniji je španjolski pjesnik 20. stoljeća, koji je spontanim stvaraličkim nagonom sjedinio tradicionalne vrijednosti španjolske književnosti, narodne baštine i moderne književnosti.

Čileanski pjesnik i književni povjesničar hrvatskoga podrijetla Roque Esteban Scarpa o njegovu je radu 1935. godine napisao studiju Dos poetas españoles: Federico García Lorca, Rafael Alberti.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]