Ivo Vojnović
Ivo Vojnović (Dubrovnik, 9. listopada 1857. - Beograd, 30. kolovoza 1929.), hrvatski književnik.
Životopis [uredi]
Najistaknutiji dramski pisac moderne, često nazivan i posljednjim velikim dubrovačkim piscem.
U književnosti se javlja 1880. kada mu August Šenoa, tada urednik časopisa Vijenac objavljuje pripovijetku Geranium. Uslijedila je pripovijetka Perom i olovkom 1884. i kraći roman Ksanta, 1886.
U razdoblju između 1891. i 1901. nastaju pjesme iz zbirke Lapadski soneti. Dva soneta iz te zbirke (Prelude i Na Mihajlu) uokviruju njegovu Dubrovačku trilogiju, najpoznatiji dramski kompleks koji obuhvaća drame Allons enfants, Suton i Na taraci - kronika o propasti Dubrovačke republike. Temu dubrovačkoga života obrađuje i u dramama Ekvinocijo i Maškarate ispod kuplja.
Njegov dramski prvijenac, Psyche, 1889. označava zaokret kako u hrvatskom kazalištu, tako i u književnosti. Naime, povodom otvorenja nove zgrade Hrvatskoga narodnoga kazališta održan je natječaj za praizvedbu drame. Iako je favorit bio Ante Tresić Pavičić s povijesnom tregedijom na tragu devetnaestostoljetne kazališne tradicije Veliki Simeon, pobijedila je ipak Vojnovićeva salonska komedija, a njemu je priskrbila atribut začetnika moderne hrvatske drame.
Dramski opus [uredi]
Njegov se dramski opus običava dijeliti na tri tematska kruga:
- drame iz dubrovačkoga života: Ekvinocijo, Dubrovačka trilogija (Allons enfants, Suton, Na taraci), Maškarate ispod kuplja
- drame kozmopolitskog karktera: Psyche, Gospođa sa suncokretom
- drame nastale na temelju narodne predaje, s političko-tendencionalnom notom: Smrt majke Jugovića, Lazarovo Vaskrsenje
- Prolog nenapisane drame
Po Ivu Vojnoviću nazvana je ulica na Lapadu (Vojnović).
Izvori [uredi]
|
|||||||||||||||||
