Pančevo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Pančevo
Панчево/Pančevo
Znamenitosti Pančeva.jpg
Zastava Pančeva
Zastava
Grb Pančeva
Grb
Vlast
 - Gradonačelnik Pavle Radanov (SNS)
Službena stranica www.pancevo.rs

Pančevo (srp. ćir.: Панчево, mađ. Pancsova, njem. Banstadt i Pantschowa, tur. Pançova,, rum. Panciova, slk. Pánčevo, rusinski Панчево) je grad u Banatu (Republika Srbija), na rijeci Tamišu.

Teritorijalno je sjedište istoimene općine kao i Južno-Banatskog okruga.

Povijest[uredi VE | uredi]

Pančevo se prvi put spominje u 12. stoljeću. U srednjem vijeku, Pančevo je pripadalo kovinskoj županiji. U tursko doba bilo je većinsko srpsko naselje. Poslije oslobođenja od Turaka (1716.), bilo je središte okruga. Već u to doba počinje u Pančevu naseljavanje Nijemaca i traje u jačem razmjeru kroz cijelo 18. stoljeće. Od 1716. do 1764. Pančevo je bilo komorsko, a od 1764. do 1794. vojno-graničarsko trgovište.

1848./49. Pančevo je znatno stradalo tokom revolucije. 1873. postalo je municipalni grad. U drugoj polovici tog stoljeća počinje u Pančevu u većoj mjeri naseljavanje Mađara. 8. studenog 1918. ušla je u Pančevo srpska vojska.
31. siječnja 1921. godine Pančevo je imalo 19.362 stanovnika od kojih je bilo: Srba 9.422, Mađara 887, Nijemaca 7.237, Židova 600; pravoslavnih 9.874, katolika 6.350, evangelika 2.500.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Prema popisu stanovništva iz 2002. godine u gradu Pančevu živjelo je 77.087 stanovnika (prema popisu iz 1991.godine bilo je 72.793 stanovnika).

Godina Ukupno Srbi Nijemci Jugoslaveni Мađari Slovaci Мakedonci Crnogorci Hrvati ostali
1910. 20.808 41,88% 33,89% 0,00% 16,17% 1,17% 0,00% 0,00% 0,65% 4,24%
1991. 72.793 72,57% n.p 8,75% 5,56% 2,20% 2,40% 1,88% 1,35% 5,29%
2002. 77.087 79.08% n.p 2,35% 4,25% 1,82% 1,55% 1.03% 0,92% 9,00%

Pored navedenih naroda u Pančevu još žive i Albanci, Bošnjaci, Bugari, Bunjevci, Vlasi, Goranci, Muslimani, Nijemci, Romi, Rumunji, Židovi, Rusi, Rusini, Slovenci, Ukrajinci i Česi.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Stanovništvo Pančeva bavi se pretežno ratarstvom, ali je vrlo lijepo zastupljen obrt i trgovina, naročito stokom i hranom. Industrija je također znatna, naročito svilarska. U Pančevu su dvije pravoslavne crkve; starija (Vaznesenska) s templom, koju je radio Konstantin Danil, i nova (Uspenska) u bizantinskom stilu, sa slikarskim i ornamentalnim radovima Uroša Predića, St. Aleksića i Markovića. U Pančevu ima gimnazija, trgovačka akademija, muška i ženska građanska škola i aerodrom međunarodnog društva za zračni promet.

Nakon Prvog svjetskog rata, pančevačka industrija doživljava svoju drugu mladost i postaje jedan od industrijskih giganata bivših Jugoslavija. Otvaraju se mnogobrojne tvornice koje zapošljavaju na desetine tisuća radnika iz Pančeva, Beograda i okolnih mjesta iz skoro cijelog južnog Banata.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Narodna enciklopedija (1927 g.), članak D. Popovića;
  • N. Milutinović, Naše varoši, l (1922);
  • B. Jankulov, Priloker, Istorija grada Pančeva (1925).

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]