Portal:Glazba/Odabrani životopis/2014
Portal:Glazba/Odabrani životopis/01. 2014.
Daniel Barenboim (*1942.), argentinski pijanist i dirigent židovskoga podrijetla, ove je godine drugi put u karijeri ravnao Bečkim filharmoničarima na njihovu tradicionalnom Novogodišnjem koncertu. Mnoge ugledne međunarodne kulturne institucije i organizacije dodijelile su mu doista zaslužena odlikovanja za aktivno promicanje tolerancije i mira u svijetu, te neumorno zalaganje za miroljubiv suživot bliskoistočnih naroda. Za svoja je značajna glazbena postignuća također primio brojna priznanja i nagrade, među kojima i sedam Grammya u raznim kategorijama ozbiljne glazbe: za najbolji album ozbiljne glazbe, za najbolju izvedbu komorne glazbe, za najbolju orkestralnu izvedbu, za najbolju opernu izvedbu, itd.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi
→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/01. 2014.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani životopis/02. 2014.
.jpg)
Mnogi će glazbenici, orkestri i glazbena društva diljem svijeta ove godine dostojno obilježiti 80. obljetnicu smrti Sir Edwarda Elgara (1857.-1934.), jednog od najpoznatijih i najznačajnijih engleskih skladatelja kasnoga romantizma. Za razliku od suvremenika, Elgar se nije nadahnjivao engleskim folklorom ni engleskom glazbenom prošlošću, nego se u stvaralaštvu više oslanjao na vlastito glazbeno iskustvo i skladateljske uzore, posebice Schumanna, Brahmsa, Liszta, Wagnera i Richarda Straussa. Bio je uglavnom samouk: u mladosti je naučio svirati glasovir, violinu i fagot, a kao dirigent zborova i amaterskih instrumentalnih sastava rano je svladao tehniku vokalnog i orkestralnog sloga. Mnogi ga glazbeni znalci smatraju majstorom orkestracije, a njegova su djela i danas dijelom standardnoga programa uglednih svjetskih orkestara.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi
→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/02. 2014.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani životopis/03. 2014.
Zacijelo će mnogi hrvatski glazbenici i poštovatelji lika i djela samozatajnoga pijanista, glazbenog pedagoga, skladatelja i akademika Ive Mačeka (1914.-2002.) ove godine prigodnim tribinama i koncertima dostojno obilježiti 100. obljetnicu njegova rođenja. Svoje je bogato glazbeno znanje i iskustvo prenio mnogim naraštajima učenika i studenata glazbe u Zagrebu, posebice kao profesor Muzičke akademije. Bio je član žirija mnogih natjecanja mladih pijanista u bivšoj Jugoslaviji, ali i uglednih međunarodnih pijanističkih natjecanja. Nastupao je kao koncertni pijanist i solist uz pratnju uglednih orkestara u mnogim europskim državama, a kao komorni glazbenik često je koncertirao u glasovirskom triju sa Stjepanom Šulekom i Antoniom Janigrom, glasovirskom duu s Juricom Muraiem, te mnogim drugim hrvatskim i stranim glazbenicima.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi
→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/03. 2014.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani životopis/04. 2014.
Frank Zappa (1940. – 1993.) bio je američki glazbenik, skladatelj, glazbeni producent i filmski redatelj. Glazbenu je karijeru započeo 1956. u tinejdžerskom sastavu The Blackouts. U 40-ak godina uspješnoga bavljenja glazbom, Zappa se dokazao kao nadareni skladatelj, te vrstan gitarist i vođa sastava. Bio je izuzetno duhovit glazbenik i čovjek, a njegov je glazbeni humor uvijek bio prisutan u njegovim skladbama i scenskim nastupima. Početkom 1960-ih osnovao je rock-sastav The Mothers of Invention s kojim je postigao svjetsku slavu i snimio nekoliko zapaženih albuma. Znatiželjno je iskušavao i kombinirao mnoge glazbene žanrove, primjerice rock, jazz, klasiku, blues, progresivni rock i druge, a s njim su surađivali i nastupali mnogi vrsni glazbenici. Prvi samostalni album Lumpy Gravy objavio je 1967., a dvije godine poslije i svoj najutjecajniji album Hot Rats. Tijekom dugogodišnje glazbene karijere snimio je čak 57 autorskih albuma, te sudjelovao u mnogim drugim projektima. U 53. godini života obolio je od karcinoma, od posljedica kojeg je u prosincu 1993. i preminuo. Za svoja je umjetnička postignuća dobio mnoge nagrade i priznanja, od kojih neka i postumno: 22. srpnja 1994. je asteroid 3834 njemu u čast nazvan Zappafrank, 1995. u Clevelandu je primljen u Rock and Roll Hall of Fame, a dvije godine poslije dodijeljen mu je i Grammy za životno djelo.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi
→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/04. 2014.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani životopis/05. 2014.
Legendarnog američkog pjevača Elvisa Presleya (1935. – 1977.) mnogi su još za života često nazivali Kraljem rock 'n' rolla. U javnosti je počeo pjevati već kao trinaestgodišnjak na crkvenim svečanostima i srednjoškolskim priredbama u Memphisu, a prvu je pjesmu snimio kao rođendanski dar majci. Glazbenu karijeru započeo je sredinom 1950-ih hitovima That’s All Right Mama i Heartbreak Hotel, a najveće je uspjehe postigao od 1960. do 1975. godine. U tom je razdoblju objavio 52 albuma, koje je još za života prodao u gotovo 600 milijuna primjeraka. Godine 1956. debitirao je i kao glumac ulogom u filmu Voli me nježno (engl. Love Me Tender). Iako je najčešće glumio u glazbenim filmovima osrednje vrijednosti, od 1957. do 1966. bio je među deset najkomercijalnijih američkih glumaca. Naslovne pjesme iz njegovih filmova redovito su postajale rado slušane uspješnice.
Godine 1975. Presley se suočava s ozbiljnim zdravstvenim problemima, dijabetesom i gastritisom, a uskoro postaje ovisan i o drogama. U travnju 1977. doživljava srčani udar, ali ipak ne mijenja način života. Zbog prevelike količine droge 16. kolovoza 1977. pada u duboku komu: liječnici mu pokušavaju spasiti život, ali u tome – nažalost – ne uspijevaju. Elvisova smrt potresla je milijune njegovih obožavatelja, od kojih su tada mnogi pohrlili u Graceland da velikanu odaju posljednju počast.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi
→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/05. 2014.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani životopis/06. 2014.
Natko Devčić (1914. – 1997.) bio je hrvatski skladatelj, pijanist, glazbeni teoretičar i akademik. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao je i 1937. diplomirao glasovir u klasi Antonije Geiger-Eichhorn te dvije godine poslije i kompoziciju u klasi Franje Dugana. U Zagrebu je apsolvirao i studij prava, a skladateljske je spoznaje upotpunio specijalizacijama na Nacionalnom konzervatoriju u Parizu (1955.), kod Josepha Marxa na Visokoj školi za glazbu u Beču (1959./60.), ljetnom tečaju kompozicije u Darmstadtu (1965.) i Sveučilištu Columbia u New Yorku (1967./68.). Poslije završenih studija 1939., bio je tri godine angažiran kao učitelj Srednje glazbene škole Državnoga konzervatorija u Zagrebu (današnje Muzičke akademije). Nakon Drugog svjetskog rata obnašao je dužnost tajnika i pomoćnika dekana zagrebačkoga Sveučilišta. Sve do umirovljenja bio je profesor Muzičke akademije u Zagrebu, gdje je predavao harmoniju, harmonijsku analizu i aspekte suvremene glazbe. Bavio se i glazbenom publicistikom te povremeno nastupao i kao pijanist, izvodeći vlastite skladbe.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi
→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/06. 2014.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani životopis/07. 2014.
Christoph Willibald Gluck (1714. – 1787.) bio je njemački operni skladatelj i dirigent ranoga klasičnoga razdoblja. Poslije mnogo godina provedenih na habsburškom dvoru u Beču, Gluck je proveo temeljitu reformu opere i operne prakse, koju su do tada podupirali mnogi intelektualci. Nizom radikalnih novih djela 1760-ih, među kojima su bile opere Orfej i Euridika i Alceste, dokinuo je prevlast koju su Metastasijeve ozbiljne opere (tal. opera seria) uživale tijekom većine toga stoljeća.
Snažan je utjecaj francuske opere u tim djelima ohrabrio Glucka da se preseli u Pariz, što je učinio u studenome 1773. Stapajući tradicije talijanske opere i francuskoga nacionalnoga žanra u novu sintezu, Gluck je napisao osam opera za pariške scene. Jedna od posljednjih tih opera, Ifigenija na Tauridi, bila je ogroman uspjeh i opće je prepoznata kao njegovo najbolje djelo. Iako je bio iznimno popularan i vrlo cijenjen zbog reformiranja stila francuske opere, Gluckovo majstorstvo na pariškoj opernoj sceni nikada nije bilo apsolutno: poslije slabog uspjeha opere Eho i Narcis s gnušanjem je napustio Pariz i vratio se u Beč, gdje je proživio ostatak života.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi
→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/07. 2014.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani životopis/08. 2014.
Stjepan Šulek (1914. – 1986.) bio je hrvatski violinist, skladatelj, dirigent, glazbeni pedagog i akademik. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao i 1936. diplomirao violinu u razredu znamenitoga Vaclava Humla. Kao skladatelj i dirigent bio je uglavnom samouk, ali je svoje skladateljsko umijeće povremeno ipak upotpunjavao podukom kod Blagoja Berse. Isprva je djelovao kao komorni glazbenik i dirigent: svirao je u glasovirskim trijima s pijanistom Ivom Mačekom i violončelistima Stankom Žepićem i Antoniom Janigrom. Svojedobno je bio i član orkestra Radio Zagreba te prvi violinist Zagrebačkog kvarteta. Od 1948. pa sve do umirovljenja bio je profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji u rodnome Zagrebu. Bio je redoviti član i dugogodišnji tajnik Razreda za glazbenu umjetnost JAZU (danas HAZU). Poput mnogih suvremenika, i Šulek je u početku skladao djela obilježena folklorim prizvukom, ali je vrlo brzo napustio taj tzv. nacionalni smjer u hrvatskoj glazbi. No nije bio sklon ni avangardnim glazbenim stremljenjima. Kao izraziti majstor oblika i instrumentacije, skladao je pretežito opsežna djela za orkestar u kojima se potvrdio kao izraziti simfoničar.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi
→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/08. 2014.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani životopis/09. 2014.
Johnny Cash (1932.–2003.) bio je američki country glazbenik i pjevač. Mnogi ga glazbeni znalci i kritičari smatraju jednim od najutjecajnjih američkih glazbenika dvadesetog stoljeća. Bio je poznat po svom dubokom, jedinstvenom basbaritonu, tutnjavi svog pratećeg benda The Tennessee Three, ponašanju i crnoj odjeći zbog koje je dobio nadimak "Čovjek u crnom". Većina Cashove glazbe, posebno one iz kasnijega razdoblja njegove karijere, zazivala je teme tuge, moralne patnje i iskupljenja. Najpoznatiji je po pjesmama "I Walk the Line", "Folsom Prison Blues", "Ring of Fire", "Get Rhythm" i "Man in Black". Snimao je i pjesme humorističnoga sadržaja, poput "One Piece of a Time" i "A Boy Named Sue", te pjesme o željeznici, primjerice "Rock Island Line". Snimio je i duet sa svojom budućom suprugom June Carter nazvan "Jackson". Tijekom uspješne 55-godišnje karijere prodao je više od 90 milijuna albuma, a za svoja je glazbena ostvarenja osvojio i mnoge nagrade Grammy. Iako je diljem svijeta bio najpoznatiji kao country-glazbenik, Cash nije bio usko vezan samo za taj žanr. Još za života primljen je u tri glavne kuće slavnih: Kuću slavnih tekstopisaca Nashvillea (1977.), Kuću slavnih countryja (1980.) i Kuću slavnih rock and rolla (1992.).
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi
→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/09. 2014.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani životopis/10. 2014.
Dire Straits bili su britanski rock sastav, koji su 1977. osnovali Mark Knopfler, njegov mlađi brat David, John Illsley i Pick Withers. Mark Knopfler je kao gitarist, pjevač i tekstopisac bio vodeća snaga skupine. Iako je sastav osnovan u eri punk rocka, Dire Straits su svirali u okvirima tzv. klasičnog rocka, mada s ogoljenim zvukom koji se sviđao tadašnjoj publici zasićenoj pretjerano produciranim rockom 1970-ih. Ubrzo su postali vrlo uspješni i popularni, a njihov je prvi album prodan u multiplatinastoj nakladi diljem svijeta. Tijekom karijere snimili su i objavili su šest studijskih albuma (Dire Straits, Communiqué, Making Movies, Love Over Gold, Brothers in Arms i On Every Street) te tri albuma snimljena uživo (Alchemy: Dire Straits Live, On the Night i Live at the BBC). Poklonicima rock 'n' rolla najpoznatiji su po pjesmama "Sultans of Swing", "Tunnel of Love", "Romeo and Juliet", "Private Investigations", "Money for Nothing", "Walk of Life", "So Far Away", "Brothers in Arms" i "Calling Elvis". Do danas su Dire Straits i Mark Knopfler prodali više od 120 milijuna primjeraka objavljenih nosača zvuka.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi
→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/10. 2014.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani životopis/11. 2014.
Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO je hrvatski profesionalni folklorni ansambl utemeljen u Zagrebu ukazom vlade Narodne Republike Hrvatske 11. studenog 1949. kao Državni zbor narodnih plesova i pjesama. Zadaća mu je bila istraživati, prikupljati, umjetnički obrađivati i scenski prikazivati najljepše primjere bogate hrvatske glazbene i plesne tradicije. "Lado" je arhaična slavenska riječ, često korištena kao pripjev u starim obrednim pjesmama sjeverozapadne Hrvatske, a sinonim je za riječi "dobar", "drag" i "mio". Ansambl LADO je prvi put nastupio 4. veljače 1950. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i već je tada pokazao jasnu usmjerenost na hrvatsku tradicijsku glazbu i običaje. Za takvo je programsko i umjetničko usmjerenje osobito zaslužan jedan od utemeljitelja Ansambla i prvi njegov umjetnički ravnatelj, prof. Zvonimir Ljevaković. Tijekom dugogodišnjega uspješnoga djelovanja, LADO je postao prepoznatljiv po svojem rustikalnom pjevanju i arhaičnim zvucima tradicijskih narodnih glazbala: članovi Ansambla i njihovi voditelji uvijek su pridavali veliki značaj kvalitetnoj izvedbi i scenskoj uvjerljivosti svake koreografije ili glazbenoga djela. LADO je i svojevrsni putujući muzej, budući da posjeduje više od 1200 kompleta narodnih nošnji iznimne vrijednosti i ljepote, od kojih su neki stariji i više od 100 godina.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi
→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/11. 2014.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani životopis/12. 2014.
Ivan pl. Zajc (1832. – 1914.) bio je hrvatski skladatelj i dirigent. Njegov otac, Johann Zajitz, doselio se kao vojni kapelnik 45. pješadijske pukovnije baruna Majera von Heldenfelda u Rijeku, gdje je razvio znatnu glazbenu djelatnost u okviru glazbenoga društva i u kazalištu. Prve glazbene poduke Ivan dobija od oca, a zatim od mjesnoga učitelja. U javnosti je prvi put nastupio 14. rujna 1845. na jednoj dobrotvornoj priredbi u riječkome kazalištu kada je kao violinist, uz očevu pratnju, izveo Maysederov Rondo. Godine 1844. nastaje i prva Ivanova skladba: Ouvertura. Dvije godine poslije već sklada i operu koja će, zbog nedovršena libreta njegova suučenika Giovannija Vallea, ostati nedovršenom. Iako je mladi Zajc pokazivao veliku glazbenu nadarenost, otac isprva nije bio oduševljen idejom da mu se sin posveti glazbi. Želio je da Ivan nakon završene srednje škole studira pravo te da postane odvjetnik. No naposljetku se ipak predomislio i pristao da Ivan pođe u Milano na konzervatorij. Do odlaska u Milano, Ivan je već skladao dvadesetak djela. Pri kraju njegova školovanja u Milanu, u Rijeci su mu – u razmaku od nepunih mjesec dana – umrli roditelji. To je bio razlog zbog kojega je odbio laskavu ponudu da poslije školovanja ostane u Milanu kao drugi dirigent u znamenitom Teatro alla Scala: 4. listopada 1855. vratio se u Rijeku i preuzeo očeve dužnosti.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi
→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/12. 2014.}} osvježi, izmjene, uredi)