Velika Gorica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Velika Gorica
Velika Gorica (grb).gif
Velika Gorica iz zraka.
Velika Gorica iz zraka.
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Zastava zagrebacka zupanja.gif Zagrebačka
Površina
 - ukupna 552 km2
 - gradskog naselja 31,4 km2
Stanovništvo (2011.)
 - ukupno 63.517 stan.
 - ukupna gustoća 115 stan./km2
 - gradsko naselje 31.553 stan.
 - gradsko naselje gustoća 1004 stan./km2
Gradonačelnik Dražen Barišić
Gradska naselja 58 naselja
Dan grada 13. prosinca[1]
Zaštitnik sveta Lucija
Poštanski broj 10410
Pozivni broj +385 01
Autooznaka ZG
Službena stranica www.gorica.hr
Zemljovid
Velika Gorica na karti Hrvatska
Velika Gorica
Velika Gorica
Velika Gorica na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 45°44′N 16°04′E / 45.74°N 16.06°E / 45.74; 16.06

Velika Gorica je grad u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Gradska naselja[uredi VE | uredi]

Velika Gorica se sastoji od 58 naselja, to su: Bapča, Bukovčak, Buševec, Cerovski Vrh, Cvetković Brdo, Črnkovec, Donja Lomnica, Donje Podotočje, Drenje Šćitarjevsko, Dubranec, Gornja Lomnica, Gornje Podotočje, Gradići, Gudci, Gustelnica, Jagodno, Jerebić, Ključić Brdo, Kobilić, Kozjača, Kuče, Lazi Turopoljski, Lazina Čička, Lekneno, Lukavec (Velika Gorica), Mala Buna, Mala Kosnica, Markuševec Turopoljski, Mičevec, Mraclin, Novaki Šćitarjevski, Novo Čiče, Obrezina, Ogulinec, Okuje, Petina, Petravec, Petrovina Turopoljska, Poljana Čička, Prvonožina, Rakitovec, Ribnica, Sasi, Selnica, Sop Bukevski, Staro Čiče, Strmec Bukevski, Šćitarjevo, Šiljakovina, Trnje, Turopolje, Velika Buna, Velika Gorica, Velika Kosnica, Velika Mlaka, Vukomerić, Vukovina i Zablatje Posavsko.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Velika Gorica nalazi se jugoistično od Zagreba, u nizinskom dijelu Turopolja i na rubu brežuljkastog dijela Vukomeričkih gorica. Od rijeke Save na sjeveroistoku i Kupe na jugozapadu, velikogoričko se područje prostire na površini od 566 četvornih kilometara.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Prema popisu stanovnika iz 2011. sam grad Velika Gorica ima 31.553 stanovnika, dok na gradskom području živi 63.517 stanovnika.

Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[2]


Velika Gorica je sedmi po veličini grad u Hrvatskoj. U gradu Velikoj Gorici i u okolnim općinama Pokupsko, Orle i Kravarsko i njihovim naseljima živi 69.703 stanovnika.

Promet[uredi VE | uredi]

Uz velikogoričko naselje Pleso smještena je Zračna luka Zagreb, a sam Grad leži na trasi željezničke pruge Zagreb-Sisak.

Glavna cestovna poveznica je sa Zagrebom je Velikogorička cesta, a njome teče sav cestovni promet iz smjera Siska prema Zagrebu te je zbog toga jedna od najprometnijih cesta u Republici Hrvatskoj. Trenutno je u izgradnji istočna obilaznica kojom će se Velika Gorica spojiti sa istočnim dijelom Zagreba preko Domovinskog mosta, te Autocesta Zagreb-Sisak koja će Zagreb sa Siskom spajati preko Velike Gorice. Osim Zračne luke Zagreb, Velika Gorica ima tri manja letjelišta; Letjelište Buševec, Letjelište u Veleševcu te letjelište Zrakoplovnog tehničkog zavoda u samoj Velikoj Gorici.

Javni gradski prijevoz između Velike Gorice i Zagreba, te okolnih naselja obavlja ZET (Zagrebački električni tramvaj).

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Svoj gospodarski razvoj Velika Gorica temelji na malom gospodarstvu i poljoprivredi. Uz 1.460 obrta, 983 malih te 17 srednjih i velikih poduzeća, na području je registrirano i oko 4.700 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Poduzetnici i obrtnici se najčešće bave trgovinom (27%), poslovnim servisima i uslužnim djelatnostima (15%), građevinarstvom (11%) i ugostiteljstvom (8%). Međutim, područje je gospodarski najpoznatije po drvoprerađivačkoj i metaloprerađivačkoj industriji, kao i raznolikoj ponudi uslužnih djelatnosti i trgovine. Drvo, posebice hrast lužnjak od kojeg se od davnina pravilo sve - od igrački za djecu do starih turopoljskih kuća, glavna je sirovina područja kao i u susjednim županijama. Na području grada nalazi se nekoliko pilana (najveća u Turopolju - poznata kao DIP Turopolje) i više prerađivača drva.

Polovinom 2007. godine velikogorički poduzetnici i obrtnici zapošljavali su 14.663 radnika. Najviše je zaposlenih bilo u prerađivačkoj industriji (17%) i trgovini (16%), a zatim i na prijevozu, skladištenju i vezama (9%).Gospodarska je osnova drvna, prehrambena, građevinska, kožna i grafička industrija, te poljodjelstvo. Sa 9,7 milijardi kuna ukupnih prihoda i 9,4 milijarde kuna ukupnih rashoda u 2006. godini, trgovačka društva Velike Gorice ostvarila su pozitivan konsolidirani financijski rezultat od 210,8 milijuna kuna. Od ostvarenih prihoda, 8,9% je bilo ostvareno od izvoza. Nositelji ukupnog prihoda u Velikoj Gorici jesu poduzetnici trgovine i djelatnosti prijevoza, skladištenja i veza koji zajedno ostvaruju čak 84,2% ukupnog prihoda i zapošljavaju 33% od ukupnog broja od 10.469 zaposlenih u trgovačkim društvima. U Velikoj Gorici je smješten i Zrakoplovno-tehnički zavod, jedinstvena institucija u sastavu Ministarstva obrane Republike Hrvatske za servisiranje i popravak civilnih i vojnih zrakoplova i helikoptera. (izvor:[1], uz dozvolu)

Povijest[uredi VE | uredi]

Župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije

Velika Gorica se prvi put spominje kao selo 1228. godine. Mjesto dobiva na važnosti nakon 1560. godine, kada je Turopolju dodijeljen status Povlaštene plemenite općine. Godine 1610. sagrađen je u Velikoj Gorici drveni dvor Plemenite općine turopoljske. U srednjem vijeku, Velika Gorica postala je središte župe. Srednjevjekovna župna crkva stradala je u turskim provalama, a nova je izgrađena u drugoj polovici 17. stoljeća.

U povijesti je glavna gospodarska djelatnost Velike Gorice bila trgovina, a na glavnom su se trgu redovito održavali sajmovi. U čitavom kraju je osim trgovine bilo razvijeno stočarstvo i šumarstvo. Prva škola sagrađena je u 18. stoljeću, ali je nakon nekoliko desetljeća srušena radi trošnosti i nedovoljnog interesa lokalnog stanovništva za školovanje. Izgradnja prve željezničke pruge u Hrvatskoj 1862. godine, onoj od Zagreba do Siska, imala je značaj za šire područje, ali ne osobito i za Veliku Goricu, budući da je željeznička postaja smještena daleko od njezina središta.

Jači gospodarski razvoj Velika Gorica doživljava krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada se područje oko glavnih trgova postupno urbanizira i izgrađuje. Stari trg ispred vijećnice i crkve naziva se Konjskim trgom jer se na njemu trguje konjima, dok se Trg kralja Tomislava naziva Marvinskim trgom jer je ondje tržnica stoke. Bogati trgovci podižu niz kuća (Tarbuk, Trdak, Čop, Rosner, Janeš, Fanton, Brigljević), kojom se formira središte Velike Gorice kao naselja. Plemenita općina turopoljska inicijator je čitavog niza javnih projekata, osobito u doba župana Ljudevita Josipovića. Tada nastaju zgrada Kotarske oblasti, Kotarski sud, Prva hrvatska štedionica, javna bolnica, zgrade škola u Zagrebačkoj i Kurilovečkoj ulici, te najamne vile za predstojnika Kotarske oblasti i Turopoljskog nadšumara. Najpoznatiji graditelj tog vremena bio je Nikola Hribar koji je sagradio većinu zgrada. Godine 1901. u Velikoj Gorici živi 1041 stanovnik. Začetak javnog prijevoza u mjestu je konjski tramvaj, tj. kojnača, koji je od 1907. do 1937. povezivao središte Velike Gorice sa željezničkom postajom te industrijskim pogonom u Novom Čiču.

Razvoj mjesta prekinut je Drugim svjetskim ratom, nakon čega nastupa intenzivna višestambena izgradnja, a Velika Gorica postaje satelitski grad zagrebačkog prstena. Godine 1974. Velika Gorica postaje jedna od zagrebačkih općina. Status grada dobiva 1995. godine.

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Spomenik poginulim braniteljima

U Velikoj Gorici i bližoj okolici nalaze se vrijedna arheološka nalazišta. Potječu iz doba prapovijesti (kultura grobnih polja sa žarama), antike (rimski ranocarski grobovi) i ranoga srednjeg vijeka (razni predmeti, keramika u upotrebi u karolinškome kulturnome krugu). Važnije i poznatije naselje iz doba Rimskog carstva je Andautonija na području današnjeg naselja Šćitarjevo i po otkrivenim nalazima datira iz prvog stoljeća.

Jedinstvene su vrijednosti Velike Gorice i Turopolja drvene kapelice i plemićke kurije, takozvane "turopoljske ljepotice". Blizina Vukomeričkih gorica, rijeke Lomnice, Save i Odre, upotpunjuje raznolikost turopoljskog kraja. Područje je bogato hrastom, koji je jedan od glavnih prirodnih resursa. Hrast je i omogućio čuvenu gradnju sakralnih i drugih objekata od drva, a stari "turski" hrast lužnjak, nedaleko od Velike Gorice, posebno je zaštićeni objekt - spomenik prirode.

Vijećnica Plemenite općine turopoljske, danas Muzej Turopolja

U užem području Velike Gorice, koje obuhvaća nekadašnja sela Veliku Goricu, Malu Goricu, Kurilovec, Pleso i Rakarje, ne nalazimo mnogo sačuvanih povijesnih znamenitosti. Na starom velikogoričkom trgu nalazi se barokna vijećnica Plemenite općine turopoljske, zvana i Turopoljski grad, sagrađena 1765. godine na mjestu ranije drvene zgrade. Danas se u njoj nalazi Muzej Turopolja. Stara povijesna jezgra Velike Gorice djelomično je očuvala niz historicističkih kuća s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Najznačajnije su neorenesansna zgrada Kotarskog suda (danas Općinski sud) iz 1894.-95. godine i zgrada Prve hrvatske štedionice (1907.). Župna crkva Uznesenja Marijina (1893.-94. g.) građena je u neoromaničkom stilu, prema projektu zagrebačkog arhitekta Hermanna Bolléa.

Od tradicionalne drvene arhitekture, vrlo malo toga je sačuvano. U Pleškom polju, između naselja Podbrežnica i Pleso nalazi se drvena kapela Ranjenog Isusa, sagrađena 1896. godine na mjestu ranije barokne kapele. Vrijedne drvene kurije Josipović i Jelačić u Kurilovcu u ruševnom su stanju. Djelomično je očuvano naselje drvenih kuća – nekadašnja Mala Gorica, danas u Turopoljskoj ulici. Od moderne arhitekture u Velikoj Gorici postoji nekoliko značajnih ostvarenja arhitekta Stjepana Planića.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

U gradu postoji pet osnovnih škola (najveća je OŠ Nikole Hribara), pet srednjih škola (Srednja Zrakoplovna tehnička, Srednja strukovna, Ekonomska, Gimnazija Velika Gorica i Umjetnička škola Franje Lučića) te Veleučilište Velika Gorica.

Velika Gorica nosi titulu "grada prijatelja djece".

Kultura[uredi VE | uredi]

Dan grada je 13. prosinca, blagdan Sv. Lucije, zaštitnice Turopolja.

Šport[uredi VE | uredi]

Gradski stadion Velika Gorica
  • HNK Gorica
  • NK Udarnik Kurilovec
  • NK Gorica
  • NK Buna
  • Košarkaški klub VG Basket
  • Košarkaški klub Gorica
  • Rukometni klub Gorica
  • Ženski rukometni klub Gorica
  • Ženski rukometni klub Udarnik
  • Ženski odbojkaški klub AZENA Volksbank
  • Odbojkaški klub Velika Gorica
  • Odbojkaški klub Gorica (bivši MOK Gorica) [3]
  • Boksački klub Velika Gorica
  • Boksački klub Direkt
  • Judo klub Pinky
  • Karate klub Velika Gorica
  • Karate klub Centar
  • Klub tajlandskog boksa Knez Mislav
  • Atletski klub Velika Gorica
  • Maraton klub Velika Gorica
  • Tenis klub Brcko
  • Taekwondo klub Velika Gorica
  • Stolnoteniski Klub Stanfar Velika Gorica
  • Kuglački klub Radnik
  • Paintball klub Velika Gorica
  • Skijaški klub Velika Gorica
  • Baseball klub Velika Gorica
  • Šahovski klub Osnovnoškolac

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenik Franji Lučiću u velikoj Gorici

Izvori[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Emilij Laszowski, Povijest plemenite općine Turopolja, sv. I (1910.), sv. II (1911.), sv. III (1924.), Zagreb.
  • Petar Puhmajer, Kristina Vujica, Maja Vahčić Lušić, Gordan Murat: Arhitektura Velike Gorice, Velika Gorica, 2005.
  • Aleksandar Božić: Kojnača – 100 godina velikogoričkog tramvaja, Velika Gorica, 2007.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Velika Gorica