Veljko Kadijević
Veljko Kadijević (Glavina Donja, Imotski, 21. studenog 1925.), general-armije JNA, jugoslavenski savezni sekretar za obranu od 1988. do 1992. godine.
Majka mu je bila Hrvatica, otac Srbin, a on se uvijek izjašnjavao kao Jugoslaven. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, od 1942. godine, borio se na strani partizana, a kasnije je postao član Savez komunista Jugoslavije. 1963. godine završio je Koledž za zapovjednike i generale Američke vojske (engl. US Army Command and General Staff College). Bio je Savezni sekretar za narodnu obranu od 15. svibnja 1988. do 8. siječnja 1992. godine, i efektivno je zapovijedao i rukovodio, odnosno na drugi način vršio efektivnu kontrolu nad jedinicama JNA i TO-a i dobrovoljačkim jedinicama koje su djelovale u koordinaciji sa JNA i pod njenim nadzorom.
U Hrvatskoj je za njim raspisana tjeralica zbog sumnje da je počnio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog pučanstva[1]. Protiv njega su podignute tri optužnice: prva je podignuta pred Županijskim sudom u Bjelovaru u studenom 1992., druga pred Županijskim sudom u Vukovaru 2002., a treća pred Županijskim sudom u Osijeku u svibnju 2006. godine.
Trenutno živi u Moskvi, gdje je dobio azil od ruskih vlasti.
Objavio je knjige: "Moje viđenje raspada:Vojska bez države", (Beograd, 1993.g.) i "Kontraudar" (Moskva, 2007.g.)
