Zapadnoštokavsko narječje

Ovaj je članak dio niza o štokavskom narječju hrvatskoga jezika
Hrvatski štokavski dijalekti:
Zapadnoštokavski dijalekti: slavonski istočnobosanski zapadni (novoštokavski ikavski) novoštokavski jekavski dijalekt dubrovački novoštokavski jekavski poddijalekt

Povijesno rasprostiranje hrvatskih štokavskih dijalekata

Današnje rasprostiranje hrvatskih zapadnoštokavskih dijalekata

Zapadnoštokavsko narječje bilo je jedno od triju narječja hrvatskoga jezika koje su razvili Hrvati iz dinarske skupine uz panonsku (kajkavsko narječje) i primorsku skupinu (čakavsko narječje). Nacionalna dimenzija zapadne štokavštine vrlo je jasna, u današnjem kontekstu dijalektima podrijetlom iz zapadnoštokavskoga narječja govore u velikoj većini Hrvati i najveći dio Bošnjaka koji uz zapadnoštokavske dijelom govore i istočnoštokavskima (u Podrinju i Sandžaku).

Granice zapadnoštokavskoga narječja

Zapadna štokavština graničila je prije velikih seoba (uglavnom 16. i 17. stoljeće) s kajkavskim i čakavskim narječjem te s istočnom štokavštinom. Prema kajkavcima granica je išla približno od ušća Une u Savu prema sjeveroistoku prilično istočnije od današnje Virovitice i dalje u današnju Madžarsku. Čakavsko-zapadnoštokavska granica očito nije bila oštra, ali se kao njeno prostiranje može uzeti područje neznatno istočno od Une, zatim Dinara, uz izbijanje na more istočno od Cetine. Otoci su bili čakavski, obala zapadnoštokavska, no zapadni Pelješac, Korčula i Lastovo su čakavski, istočni Pelješac, Mljet i otoci pred Dubrovnikom zapadnoštokavski. Granica između dviju štokavština najvjerojatnije je išla Dunavom pa zatim do područja nešto zapadno od Drine i dalje nedaleko od današnje Foče. Odatle je granica išla prema Neretvi, ali tako da je Neretva s okolicom bila u zapadnoj štokavštini; zatim je odijelila zapadnoštokavsko Dubrovačko primorje od zaleđa i izlazi na more u Boki kotorskoj. Bokeljski Hrvati vjerojatno su imali govor zapadnoštokavskoga tipa, pravoslavci u Boki govor istočnoštokavske fizionomije. Istočna štokavština prostirala se od područja zapadne štokavštine do područja torlačkoga narječja, to jest do zone od Albanije preko Kosova i današnjeg Stalaća do današnjeg Donjeg Milanovca na Dunavu.

Razvoj

Za vrijeme turske provale u naše krajeve dolazi do velikih migracija stanovništva prilikom čega se pod različitim dijalektnim utjecajima uz postojeće nenovoštokavske dijalekte zapadne štokavštine razvijaju i novoštokavski dijalekti kako u zapadnoj štokavštini tako i u istočnoj štokavštini, ovi novoštokavski dijalekti međusobno se značajno ujednačuju pri čemu se gube glavne narječne osobine zapadne štokavštine u podrijetlom zapadnoštokavskima i istočne štokavštine u podrijetlom istočnoštokavskima, to je zapadnoštokavske dijalekte udaljilo od čakavskih i kajkavskih a istočnoštokavske od torlačkih osobina što je osnovni razlog grupiranja sviju zapadnoštokavskih i istočnoštokavskih dijalekata u jedno zajedničko štokavsko narječje.

• Gubitak osnovnih obilježja samostalnog narječja

U drugom pak periodu, 13.-14. stoljeće, dolazi do većega broja promjena glasova i oblika, što u konačnici ima za posljedak redukciju broja glasova iz fonemskoga inventara starocrkvenoslavenskoga jezika. Treće razdoblje, u 14. i 15. stoljeću, svjedokom je miješanja dijalekata, većih migracija zbog osmanske najezde, nestanka zasebnih oblika zapadne i istočne štokavštine i stvaranja novoštokavskih dijalekata koji ostaju supostojati s nenovoštokavskima.

Dijalekti nastali iz zapadne štokavštine

Hrvatski i djelom bošnjački zapadnoštokavski dijalekti i danas se jasno raspoznaju od onih nehrvatskih istočnoštokavskih, te razlike su osobito znaćajne kod nenovoštokavskih dijalekata koji nisu izgubili večinu zapadnoštokavskih svojstava, to jest koji se nisu ponovoštokavili. U cijelom tome sklopu za hrvatski je jezik važna činjenica da su zapadni štokavski dijalekti nedjeljivi od kajkavskih i čakavskih bitnija od njihova odnosa prema ostalim štokavskim dijalektima.

Dijalekti proiznikli iz zapadnoštokavskoga narječja su:

1. Slavonski dijalekt
2. Istočnobosanski dijalekt
3. Zapadni dijalekt
4. Novoštokavski jekavski dijalekt(dio novoštokavskih (i)jekavskih poddijalekata podrijetlom iz zapadnoštokavskoga narječja kao što su dubrovački poddijalekt

Vidi još

U Wikipediji

• hrvatski jezik
• čakavsko narječje
• kajkavsko narječje
• štokavsko narječje
• južnoslavenski jezici
• slavenski jezici
• indoeuropski jezici

Izvori

• Josip Lisac, Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja, Hrvatska dijalektologija 1, Goldenmarketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2003.

Vanjske poveznice

• Matica hrvatska Josip Lisac: Proučavanja hrvatskih štokavskih organskih idioma
• Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Dalibor Brozović: Deset teza o hrvatskom jeziku

Nedovršeni članak Zapadnoštokavsko narječje koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.